Teško da je uopće moguće zamisliti dva tako različita glazbena i u svakom drugom smislu drugačija i nespojiva događaja kakva su se ovoga vikenda dogodila u Zagrebu. Naime, nakon što je u petak u Laubi na gradskom mega preseravanju zvanom Yammatovo koje je i ove godine bilo impresivna pokazna vježba svega što glazba ne bi smjela biti i nipošto ne zaslužuje, nedjeljni koncert Uranium Cluba u blago rečeno ektremno drugačijem okruženju kluba Attack! odgovorio je na pitanje zašto je glazba tako jebeno važna, dobra i beskrajno uzbudljiva stvar.

Što se, dakle, dogodilo u petak? Svojim prijateljima s radija koji su svojedobno pompozno krenuli uz najave da će to biti beskompromisno i još neviđeno čudo u eteru, da bi im, next thing you know, direktor uređivao program, oni puštali glazbu za najširu publiku, šmajhlali se Banderasu i postali jednako iritantani, neduhoviti i uglavnom neslušljivi poput većine zaglupljujućeg mainstreama u eteru, lokalni je tajkun i poznati amaterski DJ nakon Marca Almonda na party doveo još jedne prilično ocvale heroje 80-ih i, ofkors, sebe osobno za DJ pultom.

ABC su 80-ih, u ono doba kad je glazba dosegla neviđenu razinu ljigavosti bili bolji i manje iritantni, ali i manje popularni od Duran Duran, Spandau Ballet i sličnih udava, snimili su 1982. hvaljeni, ali ipak ponešto precijenjeni album „The Lexicon of Love“ pa uspjeli ubosti 1985. još jedan pristojan album te nakon toga otišli vrit i zauzeli svoje mjesto u rubrici kucamo na vrata zaboravljenih asova. Ta hibernacija uz povremeno snimanje očajnih i posve promašenih albuma trajala je uspješno do ove godine kada je Martin Fry s bendom snimio „The Lexicon of Love ll“ i uspješno podsjetio da je jednom pradavno bio hvaljen i mnogima važan glazbenik.

Jebiga, okupljenim pozerima u Laubi cijepljenim od glazbene i opće kulture zasigurno nije, jer su nastup ABC-a uz pratnju simfoničara uredno odblebetali baš kao što su prošle godine nezainteresiranim blebetanjem počastili Marca Almonda. Ukratko, žali bože truda i novaca, biseri pred svinje, tko s djecom liježe popišan se budi i tako to...

Za nedjeljno gostovanje sjajnih, svježih, beskrajno uzbudljivih, nabrijanih i veličanstveno usviranih američkih Uranium Club nije bilo pomame za kartama kao za paradiranje Laubom dva dana ranije. Zapravo, nije bilo pomame uopće, ali u balkanskoj prčiji cijepljenoj od dobrog ukusa što Zagreb pod mudrim vodstvom najpoznatijeg sina Pogane Vlake već neko vrijeme jest, nema interesa ni za znatno zvučnija glazbena imena, naravno, ako oko njih nije stvoren neki umjetni i bezrazložni hype pa nahrle oni isti ili slični što su radili selfieje i blebetali na Almondu ili ABC.

Uranium Club dolaze iz Minneapolisa i izgledaju upravo veličanstveno neglamurozno - debeljko na bubnjevima, džemekasti tip na gitari, ispijeni čupavi mršavac s jezivom frizurom na basu te sitni i neugledni drugi gitarist možda do seksa baš i ne dolaze lako ni prečesto, ali ono što sviraju uzbudljivo je poput najboljeg seksa, neusporedivo uzbudljivije od petinga ABC-a i zapravo bolje od svega što je Zagreb imao prilike vidjeti ove godine uživo.

Za usporedbu, Uranium Club su sa svojih 12 pjesama koliko ih čini mi se imaju ukupno do sada snimljenih, uživo neusporedivo uzbudljiviji i životniji od zbroja svog onog čemera i jada s lanjskog Inmusic festivala, a ništa se ne bi promijenilo čak ni da se pribroje i uživo tek solidni Arcade Fire kao navlakuša za idući festival na jarunskim poljima

Prvi album Uranium Cluba „Human Exploration“, jedan od najuzbudljivijih u 2016. godini, od prvog takta silovito udara u trbuh i koljena i tjera na cupkanje, a njegova otvorna stvar „Black Semen“ s uvodnim bubnjevima i rifom podsjeća na uvod u „Janie Jones“ bezvremenski klasik kojim počinje prvi album The Clasha, veličanstveno remek djelo i jedan od najboljih albuma u povijesti glazbe.

Naravno da Uranium Club nisu The Clash, ali ono što sviraju dolazi iz slične ladice i ima isto terapeutsko djelovanje. Nakon prvijenca Uranium Club su izdali i jedan single s dvije pjesme, a i drugi će im album, ako je suditi po dvije dostupne pjesme koje će se na njemu naći, biti u najmanju ruku jednako dobar kao i „Human Exploration“.

Fantastičan prostor AKC Medika, u sklopu kojeg se nalazi klub Attack! jedan je od rijetkih u gradu kojega nije uspjela uništiti i poseljačiti ruka one strašne pošasti što je Zagreb tako uspješno pretvorila u Poganu Vlaku za bogate, pokazao se kao savršen izbor za koncert Uranium Cluba.

Medika sama po sebi izgleda svjetski i apsolutno neodoljivo, a i atmosfera je tamo uvijek odlična. Izbor piva je vrlo pristojan i po prijateljskim cijenama, a još da srede WC bilo bi to skoro pa savršeno mjesto.

Prvu predgrupu Crne dane u Vatikanu nažalost nisam vidio, a Šlagvort na kraju koji su nastupili nakon njih bili su odlični za zagrijavanje. Za Uranium Club klub se pristojno napunio, a to što su umjesto na pozornici svirali ispred nje, oči u oči s publikom koja im je bila doslovno na dohvat ruke sve je učinilo intimnijim i boljim. Ne postoji stadion, arena niti poljana koji se mogu mjeriti s intimnim doživljajem glazbe u klupskom prostoru.

Nije tu trebalo nikakvog zagrijavanja, sve je od početka leglo na mjesto, zvuk je bio sasvim pristojan, a bend je od prve pjesme uz maksimalnu podršku publike savršeno otprašio sve što ima na repertoaru. Glazbeno tu ima svega, od punka, preko post punka Wirea i Devoa do čiste garaže, ali baš sve je neodoljivo zarazno i sjajno odsvirano na veliko veselje svih prisutnih. Savršena međuigra gitara i nepogrešiva ritam sekcija uz naizmjenično pjevanje svih osim bubnjara kod Uranium Cluba funkcioniraju jednako savršeno u bržim kao i u pjesmama srednjeg tempa.

Bio je to izvrstan, uzbudljiv i beskrajno zabavan koncert, jedan od onih za dugo pamćenje na kakve se zapravo vrlo rijetko naleti. Ne postanu li Uranium Club velik bend bit će to kozmička nepravda, uspiju li i postanu slavni možda ih za 30 godina netko pozove u Laubu na tulum uz žamor, preseravanje i selfieje, a kad dovoljno olinjaju mogli bi doći i u kombinaciji za fušarenje na poljani uz jarunsko jezero. Do tada treba ih gledati u klubovima i uživati.