Program pod nazivom „Sviraj stare“, u sklopu kojeg će u Vintage Industrial baru razni dugovječni i potvrđeni bendovi svirati koncerte sa set listom koja sadrži isključivo rane radove, zapravo je sjajna ideja.

Prvi albumi uglavnom su pomno pripremani s pjesmama koje su se dugo dorađivale i brusile na koncertima pa vrlo često ostaju među najuzbudljivijima u opusu bendova bez obzira na kasniju produktivnost. U najekstremnijim slučajevima kao recimo kod Prljavog Kazališta prva dva albuma su i jedino uzbudljivo i pažnje vrijedno što su snimili u milijun godina postojanja, ali pustimo to, to je neka tužna i mučna priča o otklizavanju u seljaštvo.  

U Hrvatskoj i okolnim zemljama postoji čitav niz bendova koji se fino uklapaju u program „Sviraj stare“, a priliku da otpraše svoja prva dva albuma prvi su dobili Let 3 i to je bio savršen i posve logičan odabir iz barem dva razloga. Prvi i najvažniji je to što su, barem kada su u pitanju nastupi uživo, Let 3 neprikosnoveno najmoćniji bend na ovim prostorima i samim time čisti zicer, a drugi je činjenica da i briljantni „Two Dogs Fuckin`“, najbolji album bivše države iz 1989. godine i jedan od najboljih ikada na ovim prostorima te za nijansu slabiji, ali ipak odlični „El Desperado“ iz 1991. godine i danas zvuče svježe i apsolutno u svakom pogledu drže vodu. Uostalom i danas se pjesme s prva dva albuma nalaze na set listama Leta 3, a svoje koncerte uglavnom završavaju briljantnom izvedbom „Sam u vodi“, jedne od nekoliko ponajboljih i najmoćnijih pjesama u povijesti rock glazbe ovih prostora.

Koncert nije bio nešto ludo najavljivan, na web stranici Vintage Industrial bara o njemu nije bilo ni riječi, a ni ulaznice nisu bile jeftine, ali unatoč tome ugodni prostor Vintagea bio je posve ispunjen. Došli su svi koji trebaju doći, minus oni koji su bili u Rovinju na onom content kurac palac media preseravanju, ali taj se nedostatak, čast izuzecima, nije osjetio ni u gradu ni u Vintageu.

Koncept sviranja ponajboljeg materijala iz karijere (uz album „Jedina“) bez popratnih sadržaja i dodatne opreme i u „normalnoj“ odjeći, odnosno košuljama i sakoima, garantirao je da će  biti opušteno i savršeno, onako kako bude uvijek kada je bend koncentriran samo na glazbu. Lijepo je uoči koncerta bilo vidjeti i Prlju na šanku Vintage kao i ljude koji su se sretali istim povodom i prije dvadesetak godina.

Let 3 su započeli sa „Sam u vodi“ i to je kao i obično bilo impresivno 10-minutno savršenstvo koje je najavilo briljantni nastup čija tenzija nije pala do samog kraja. Sve što su odsvirali praćeni euforičnim reakcijama i zborskim pjevanjem publike bilo je briljantno izvedeno – i genijalni klasici s prvog albuma poput „Ne trebam te“, „Zora“, „U rupi od smole“, „Armada“ ili „Izgubljenih“ s kojima su uz perje završili koncert, i sjajni ubodi s „El Desperada“ poput briljantne „Mone“, „Pokvarene žene“, „Ha, Ha, Ha“, „Fuck famiglie“, „Fahrenheit“ ili „Pogibe“.

Bio je to koncert bez i jedne sekunde praznog hoda napucan lavinom emocija, nastup sjajnog i vrhunski raspoloženog benda pred jednako euforičnim i raspoloženim navijačima, ukratko, čisto savršenstvo. Što se mene tiče Let 3 je, a gledam ga od kad postoji, uvijek najbolji u ovakvom bazičnom obliku, kao vrhunski rock bend koji savršeno funkcionira na pozornici samo sa svojim pjesmama i perjem na "Izgubljenima". Baš onako kako je bilo kada je sve krenulo i baš onako kako je bilo i u Vintageu.