Priča The Black Heart Rebelliona počela je sada već davne 2008. godine izlaskom istoimenog debitantskog albuma koji je, realno, više zvučao kao demo nego što je bio konkretan album. Uz samu činjenicu da album nije bio nešto posebno, valja u obzir uzeti i činjenicu da je to bio screamo album novonastalog benda. TBHR nastavili su u tom stilu sljedećih par godina, točnije, do 2013. kada izlazi album „Har Nevo“ te predstavlja gotovo čudesan zaokret u zvuku. Screamo je nestao, a ono što je ostalo je kombinacija žanrova za koju zaista nema pravog naziva.

Moglo bi se nabacivati terminima poput post-rocka, ambienta, tribala, itd. ali činjenica ostaje da niti jedna od tih riječi točno ne označava njihov zvuk. Sam pristup glazbi na tom, sada tri godine starom, albumu savršen je primjer moderne belgijske underground škole kolektiva Church Of Ra koji je iznjedrio cijelu novu scenu na Sjeveru, a vjerojatno najbolji primjer su upravo TBHR i moćni Amenra. Mračni i atmosferični, moćni i melodični, TBHR nastavili su u smjeru „Har Neva“ te iznenadili publiku sljedećim albumom koji je zadržao atmosferu i fenomenalnu instrumentaciju ali i dodati kompleksniji koncept albuma. S momcima smo razgovarali preko maila te su nas često i iznenadili svojim odgovorima na moja, pomalo naivna pitanja.

Glazbena scena u Belgiji rapidno raste zadnjih par godina, biste li nam mogli, iz vlastite perspektive, reći kako i zašto se to dogodilo?

Mislim da je vrlo inspirirajuće biti u kreativnoj okolini. Mnogo glazbenika međusobno se poznaje, svi učimo jedni od drugih. Dobro je što među nama nema nekog suparništva, već neka pozitivna vibra koja konstantno inspirira ljude.

Izdali ste podijeljenu ploču s Amenra, kako je bilo surađivati  s njima budući da ste žanrovski nešto drugačiji, bez obzira na činjenicu da je sama atmosfera donekle slična?

Ne radimo glazbu skupa. Stvar koja povezuje nas s Amenra i cijelim Church of Ra je naš stav prema glazbi. Prilazimo joj na specifičan način, pokušavamo stvoriti potpuni paket koji ne sadrži samo glazbu, već vizuale i svu popratnu umjetnost. Nastup uživo također je vrlo bitan za oba benda. Tek na pozornici naša glazba zaista oživi.

„Har Nevo“ vaše je prvo izdanje koje se odmiče od prijašnjeg zvuka u nešto sasvim drugačije, što se dogodilo da ste odjednom odlučili krenuti korak dalje u novi format glazbenog izražavanja?

Naša glazba je i uvijek će biti odraz onoga što smo mi u određenom trenutku u životu. Mislim da je normalno da kada se mijenjaš kao osoba, da se glazba mijenja s tobom. To dolazi prirodno. Nismo se morali truditi promijeniti naš zvuka, jednostavno je to bilo ispravno tada učiniti.

„Har Nevo“ je album o potrazi za nečim, pretpostavljam da je to bilo traženje novog glazbenog smjera, o čemu se radi na vašem posljednjem albumu?

„Har Nevo“ zapravo nije toliko o potrazi... Više je o prihvaćanju činjenice da se ponekad izgubimo u životu, a možda smo se i mi jednostavno odlučili izgubiti. Time se bavi nova ploča. Ako sve uzimamo zdravo za gotovo, ostale malo stvari oko kojih možete biti strastveni, tako da je nekad dobro riješiti se nečega što se prije činilo esencijalnim za život.

Koja je općenita inspiracija za svu tu očaravajuću glazbu?

Može me inspirirati mnogo toga, slike posebno mogu ostaviti dubok utisak. Slika može evocirati osjećaje koje riječi ne mogu, a to je još nešto što volimo stvarati s našom glazbom.

Nakon preslušavanja oba vaša recentna izdanja, teško je oteti se misli da su „Har Nevo“ i „People, when you see the smoke, do not think it's fields they're burning“ dio nekog većeg projekta, ako se u uzme u obzir da su konceptualno vrlo slični, možete li nam reći nešto o tom konceptu, planirate li nastaviti u sličnom stilu i pritom i dalje evoluirati svoju glazbu? Možda je ovo kraj samog ciklusa?

Nema nekog velikog koncepta iza ploča. Nismo napisali "Har Nevo" s namjerom da napravimo sljedeću ploču za tri godine itd. Pokušavamo stvoriti iskrenu glazbu koja nas reflektira u tom trenutku. Da, naša će se glazba nastaviti mijenjati, baš kao i mi kao ljudi.

Dobar dio vaših pjesama zvuči poprilično divlje, iskonski, ne u smislu prostodušnosti ili jednostavnosti, već u smislu da evociraju određene osjećaje i asocijacije neumoljive prirode ili pak neke neprirodne i više sile, koji je cilj iza toga?

Da, tako je. Pokušavamo raditi glazbu koja ostavlja veći dojam na slušatelja od „slušanja glazbe“. Preferiramo kopati dublje. Usporedi to s filmovima, imaš filmove koje je lijepo za gledati, no sat vremena kasnije si zaboravio o čemu se radi. Također postoje filmovi koji te uvuku u radnju od prve minute. Za takvu „vožnju“ potrebna ti je mašta, a na kraju te ostavi preneraženog tako da i dan poslije razmišljaš o tom istom filmu.

Inkorporirali ste dosta orijentalnih zvukova, primarno kroz gitarske rifove i tribal bubnjeve, tako da ploča zvuči kao iz nekog izgubljenog vremena istovremeno kombinirajući podjednako zapadnjačku kulturu u Orijent. Otkuda vam sve to, jeste li slušali orijentalnu glazbu pa vas je to nadahnulo?

Slušamo puno različitih vrsta muzike. Postalo je jasno da kao bend s osnovnim rock instrumentima nećemo moći translatirati svoje ideje u glazbu koju imamo na pameti, tako da smo krenuli u potragu za drugačijim zvukovima i instrumentima za korištenje. Nismo htjeli biti ograničeni očekivanjima ili žanrovskim predrasudama. Svaki zvuk ili ideja koju smo izmislili pokazala se korisnom za ploču, puno smo istraživali.

Kako nastupate uživo, kombinirate li svoju stariju glazbu s potpuno novim materijalom?

Teško je, rekao sam da želimo ispričati cjelovitu priču uživo, sa specifičnom atmosferom. Naravno da pridajemo puno pažnje samom zvuku, ali i svijetlima, dimu... Želimo obuzeti pažnju slušatelja i zadržati je tijekom cijelog nastupa. Neke od naših starijih pjesama ne uklapaju se u osjećaj live seta koji sada sviramo tako da bi one narušile samu atmosferu nastupa.

Što je sljedeće za TBHR? Turneja? Nova glazba?

Puno ćemo svirati u 2016, također i neke europske datume. Počet ćemo raditi novu glazbu, ali mislim da će potrajati da to dovršimo.

Što biste rekli nekom tko nije upoznat s vrstom muzike koju svirate, a da ih uvjerite da poslušaju? Kako biste im objasnili što svirate?

Mislim da je važno uzeti si vremena za slušanje glazbe. Ako samo svira u pozadini, propustit ćete iskustvo. Slušajte ploču kada zapravo imate vremena na nju se fokusirati. Ispraznite glavu dok slušate, nemojte dopustiti da vam se odvrati pažnje i samo se nastaviti fokusirati. Pokušavamo raditi vrlo vizualnu glazbu za film koji će tek biti snimljen. Kada slušate, iskoristite maštu, stvorite vlastite slike ili film uz glazbu.