Obrađivanje tuđih pjesama običaj je koji postoji oduvijek. Covere vole glazbenici, obožava ih i publika, a rezultati tih pokušaja, kao i u svemu, variraju od katastrofalnih upropaštavanja originalnih pjesama do savršenih izvedbi s dodatkom nečeg novog, što originalne pjesme učini boljima i zanimljivijima. Ideja za ovaj popis nastala je nakon otkrića nekoliko zanimljivih covera koje su My Morning Jacket izveli 2015. tijekom tri koncerta na svom osobnom festivalu koji se pod nazivom One Big Holiday održava u Hard Rock hotelu na meksičkoj Riviera Maya. Izbor je sasvim osoban i subjektivan i bez ikakvih pretenzija osim da skrene pažnju na neke sjajno obrađene pjesme. Na ovom popisu nema pretvaranja dobrih pjesama u ljigave r`n`b zločine, ali ima pretvaranja nježnih pjesama u punk udare. Stvar ukusa. Redoslijed je slučajan i ova lista može biti posložena bilo kako. Sve su to naprosto sjajno obrađene pjesme i nema ih smisla rangirati.
1. Garbage & Screaming Females – Because the Night (Patti Smith, Bruce Springsteen)
Springsteenovu „Because the Night“, jedan od najpoznatijih klasika rock`n`rolla, proslavila je Patti Smith koja je na pjesmu s kojom Springsteen nije znao što bi dopisala tekst pa je objavila na albumu „Easter“. Njezina je izvedba bila toliko uvjerljiva i zapravo savršena da joj je Springsteen praktički prepustio pjesmu izvodeći je tek povremeno uživo, ali je nikad nije objavio na svojim albumima.
Briljantna akustična verzija s gudačima, koju su za MTV Unplugged izveli 10 000 Maniacs i sjajna Natalie Merchant, bila je ravna Pattinoj verziji i također veliki hit, a onda pjesmu nitko nije dirao sve do 2013. godine kada su je odlučili obraditi Garbage i to zajedno sa Screaming Females. Svatko tko je ikada čuo kako pjeva i što s gitarom zna i može Marissa Paternoster mogao je odmah biti siguran da je to upravo genijalan izbor. Sve je u ovom briljantnom coveru sjajno od početka, bezvremenski lijepa Shirley Manson i Marissa sjajno slažu glasove i nadopunjuju se, glazbeno sve zvuči oštrije i žešće nego u ranijim verzijama, ali ono što ovaj cover čini jednim od najboljih ikada kreće u zadnjoj trećini kada veličanstvena i sitna Marissa u čijim rukama gitara izgleda kao bas, razvali monstruozan solo koji ruši sve pred sobom pa pojede i Springsteena i Patti Smith i 10 000 Maniacs. Savršeno.
2. My Morning Jacket – Fade Into You (Mazzy Star)
Odmah da razjasnimo, nitko ne može i nikada neće moći nadmašiti ljepotu i savršenstvo izvedbe Hope Sandoval, bez obzira o kojoj se pjesmi radi. Ipak, ako se već netko usudio obraditi ovaj predivni i bezvremenski klasik Mazzy Stara, onda je prikladno da to napravi jedan od najboljih bendova današnjice. My Morning Jacket uz pomoć Adama Granduciela iz The War on Drugs i Amelie Meath iz Sylvan Esso, nisu, naravno, imali šanse u vokalnom dijelu, ali u sviračkom su dali pjesmi svoj genijalni virtuozni potpis što je u konačnici rezultiralo obradom (https://www.youtube.com/watch?v=X0883OE4r-U) koja se može nositi sa savršenim originalom. Prekrasna instrumentalna vožnja u drugom dijelu pjesme naprosto je briljantna.
3. Pet Shop Boys - Always On My Mind (Brenda Lee)
Predivnu country ljubavnu baladu prva je 1972. sjajno obradila Brenda Lee, a onda se iste godine u taj vlak utrpao i tada već prilično olinjali Elvis Presley i sve pokvario konfekcijskom izvedbom nalik parodiji samog sebe pa je u njegovoj obradi ta sjajna pjesma zvučala otprilike kao da je izvodi Mišo Kovač uz pratnju klape. Na Brendinu sjajnu verziju nitko nije obraćao pažnju, pa je „Always On My Mind“ živjela kao Elvisova zarobljenica sve do 1982. kada ju je s mlitavim coverom neuspješno pokušao osloboditi Willie Nelson, da bi slobodu napokon dočekala 1987. kada su je impresivno obradili Pet Shop Boys i vratili joj stari sjaj. U izvedbi Pet Shop Boysa „Always On My Mind“ je postala potentna i razigrana plesna bomba, a briljantna produljena verzija na albumu „Introspective“ jede debelog Elvisa za doručak.
4. Red Hot Chili Peppers – Higher Ground (Stevie Wonder)
"Higher Ground" je jedna od najboljih pjesama Steviea Wondera iz njegove najplodnije faze karijere, ali tek je u furioznoj izvedbi tada još mladih i na narko pogon pogonjenih Red Hot Chili Peppersa zasjala u punom sjaju. Sve vrline Peppersa ovdje su savršeno vidljive: Flea čekića bas kao sumanut, Smithovi bubnjevi to savršeno prate, a Fruschianteova gitara briljantna je kao i uvijek. Sve je toliko dobro i nadahnuto da se čak i ne primjećuje koliko je Kiedisov vokal ograničen. Briljantna obrada benda u naponu snage koja je neusporedivo uzbudljivija od originala.
5. The Clash – I Fought The Low (The Bobby Fuller Four)
The Clash nisu obrađivali puno, ali ono čega su se uhvatili napravili bi savršeno. U obradi ( https://www.youtube.com/watch?v=AL8chWFuM-s) pjesme malo poznatih The Bobby Fuller Four, The Clash zvuče toliko savršeno, moćno, nabrijano i prirodno, da izgleda gotovo nevjerojatno da nije riječ o njihovoj vlastitoj pjesmi. „I Fought The Low“ je originalno objavljena samo na američkom izdanju njihova prvoga albuma, a s vremenom je postala klasik rock`n`rolla. Čisto savršenstvo i jedna od najboljih rock pjesama ikada.
6. Johnny Cash – Hurt (Nine Inch Nails)
Kada su legendarni američki kantautor Johnny Cash, tada već u jeseni karijere, i briljantni producent na vrhuncu Ricky Rubin krenuli u avanturu zvanu "American Recordings" moglo se očekivati da će to biti dobro, ali ispalo je da su obrade najrazličitijih pjesama svih mogućih žanrova među najboljim što je legendarni Cash napravio u dugoj i bogatoj karijeri. Sve što je Cash obradio na tim albumima ispalo je odlično, ali u njegovoj izvedbi „Hurt“ zvuči baš nestvarno i nezemaljski lijepo i posve je razumljivo da je Trent Raznor pošteno priznao da ta verzija po svemu nadmašuje njegov original. Jednako je i s odličnom „Personal Jesus“ Depeche Modea koju Cash nije mijenjao koliko „Hurt“, ali joj je podario atmosferu kojom je nadmašio original.
7. Daughter – Get Lucky (Daft Punk)
Kada su 2013. Daft Punk poharali svijet pjesmom „Get Lucky“, veliki, možda i presudni kredit za uspjeh pripisan je genijalnom Nileu Rodgersu čija je karakteristična i neponovljiva gitara nosila taj neodoljivi ljetni plesni hit. Nitko na tom terenu ne može pobijediti Rodgersovu gitaru i stoga su britanski alt poperi Daughter obrađujući "Get Lucky" povukli jedini razumni potez pa gurnuvši gitaru u pozadinu, pretvorili taj plesni hit u melankoličnu pjesmu nošenu prekrasnim senzualnim glasom Elene Tonra. Pretvorena iz ljetne plesne dizalice u atmosferičnu i melankoličnu laganicu, „Get Lucky“ je dobila novu dimenziju i, da, ispala čak i bolja od originala.
8. Led Zeppelin - Baby I`m Gonna Leave You (Anne Brendon)
Nježnu folk pjesmu Anne Brendon prva je obradila Joan Baez i to je bila prilično dobra obrada, međutim, ono što su od toga napravili Led Zeppelin, odnosno Page i Plant postalo je klasik. Sve je tu apsolutno savršeno: i Plantov glas, i Pageova veličanstvena gitara koja iz nježnog preludiranja prelazi u bučni udar i genijalna ritam sekcija Bonhama i Jonesa. Pjesma je postala jedan od koncertnih favorita kako Zeppelina tako kasnije i Page i Planta u samostalnim nastupima, a ova verzija iz 1998. kakvu su izveli i u Zagrebu u Domu sportova jedna od najboljih.
9. Screaming Females - Shake It Off (Taylor Swift)
Razigrani i pitki pop hit s albuma "1989" kojim je Taylor Swift poharala glazbene ljestvice, mainstream radio programe i YouTube (1,4 milijarde pregleda), veličanstvena Marissa Paternoster i dečki iz Screamning Females provukli su kroz svoj filter i dobili nešto sasvim drugačije i bolje od originala. Marissa u ovom slučaju čak i nije previše koristila gitaru kao svoje najubojitije oružje, ali za odličan dojam dovoljan je bio njezin opaki glas.
10. Soft Cell - Tainted Love (Gloria Jones)
Cover koji je proslavio Soft Cell i postao jedna od najpoznatijih pjesama 80-ih, u originalu Glorie Jones iz 1964. zvuči upravo fenomenalno i vrlo se lako poskliznuti obrađujući je. Kako se čak i tako dobra pjesma može uništiti pokazao je bolno precijenjeni Marilyn Manson koji ju je naprosto unakazio i učinio neslušljivom. Soft Cell su svojoj obradi 1982. ( https://www.youtube.com/watch?v=XZVpR3Pk-r8) na sreću pristupili s puno više pameti i osjećaja pa su savršenoj melodiji dodali plesni touch toga doba i učinili je jednako dobrom na svoj način, ali ipak ne i boljom od originala.
11. 16 Horsepower - „24 Hours“, „Day Of The Lords“ (Joy Division)
Legendarni Joy Division bili su zastrašujuće često obrađivani i nagomilalo se tu kroz desetljeća svega: i teških promašaja i sjajnih covera. Sada već nažalost ugasli, sjajni i atmosferični američki mračnjaci 16 Horsepower, predvođeni Davidom Eugeneom Edwardsom, čiji se veličanstveni i zadivljujuće moćni glas može mjeriti s Courtisovim, obožavali su obrađivati Joy Division i po svemu su se najviše od svih uspijevali približiti njihovom duhu i uvjerljivosti. Teško je reći koja je od njihovih obrada Joy Divisiona bolja, jer su sve naprosto savršene i donijele su originalima dodatnu vrijednost.
12. Mariachi El Bronx – „Los Angeles I`am Yours“ (The Decemberists)
Kada su u pitanju coveri, ključna je vrijednost dodati nešto svojega u obradu, a kada se pjesma uspije u potpunosti odvesti u drugi žanr i učiniti još boljom, to je onda pun pogodak i pravi smisao covera. Mariachi El Bronx je bend iz Los Angelesa koji funkcionira kao alter ego moćnog i ubojitog hardcore punk benda The Bronx. Kao što im i ime kaže dečki iz The Bronxa sviraju i mariachi, a to čine toliko savršeno i s toliko osjećaja da zvuči gotovo nevjerojatno što im je glazbeni core bussiness.
Uglavnom, Mariachi El Bronx obradili su pjesmu alternativnih folk rockera The Decemberist, „Los Angeles I`Am Yours“ i kao što je i red preveli je na mariachi glazbeni jezik. Rezultat toga glazbenog extreme makeovera bio je fascinantan i pjesma je u novom ruhu postala upravo fantastična i bolja od originala.
13. Nirvana - „Man Who Sold The World“ (David Bowie)
Bowieva „Man Who Sold The World“ s njegova istoimenog trećeg albuma savršena je i savršeno izvedena pjesma, što znači da svatko tko je želi obrađivati mora računati da su mu šanse da tu razinu dostigne ili nadmaši zapravo minimalne. Šanse za uspjeh postoje jedino kada se obrađivanja primi netko jednako talentiran i dobar, a upravo je takav slučaj bio s Nirvanom i Kurtom Cobaineom koji su Bowiev klasik odsvirali na svojem savršenom „MTV Unplugged“ koncertnom albumu, najboljem u čitavoj toj nekada vrlo popularnoj seriji ištekanih nastupa. Cobaineov nazalni glas savršeno se uklopio, a glazbena pratnja benda pojačanog čelom bila je upravo veličanstvena. Sjajna Nirvanina verzija (https://www.youtube.com/watch?v=fregObNcHC8) u najmanju je ruku ravnopravna originalu, ako nije čak i nešto bolja.
14. Dead Kennedys - “Viva Las Vegas"” (Elvis Presley)
Elvisova ljiga iz 1963. koju su mu za istoimeni film napisali Doc Pomus i Mort Shuman, odličan je materijal za obrađivanje i mnogi su se okušali u popravljanju te pjesme , od Nine Hagen, preko ZZ Topa i Amande Lear do The Killersa, ali nitko to nije napravio tako efektno kao Jello Biafra i njegovi Dead Kennedys koji su taj cover objavili na svom prvom albumu "Fresh Fruit For Rotting Vegetables". "Dead Kennedys su Elvisov šlager ubrzali, napucali gitarom, pumpajućim basom i bubnjevima, ali melodiju nisu dirali, dok je Biafra pjesmu otpjevao dijelom svojim normalnim glasom, a dijelom parodirajući tog američkog Mišu.
15. Ike and Tina Turner - “Proud Mary” (Creedence Clearwater Revival)
Baš kao i Beatlesi i Creedence Clearwater Revival su velik i važan bend koji ima pregršt legendarnih pjesama što uglavnom zvuče bolje kada ih se uhvati netko drugi. U slučaju „Proud Mary“ CCR nisu imali nikakve šanse ne biti inferiorni, jer riječ je o jednoj od najboljih obrada (https://www.youtube.com/watch?v=hzQnPz6TpGc) ikada, silovitoj i strastvenoj i po svemu briljantnoj izvedbi kakvu su Ike i Tina Turner uspjeli dostići još samo u također veličanstvenoj „Nightbush City Limits“. Definitivno jedan od najboljih covera svih vremena.
16. Nick Cave and the Bad Seeds - “All Tomorrow`s Parties“” (Velvet Underground & Nico)
Sjajnu Lou Reedovu „All Tomorrow`s Parties“ na epohalnom prvom albumu Velvet Undergrounda izvodi Nico. Lijepa je Njemica bila po mnogočemu jedinstvena, ali pjevanje joj zapravo i nije bila jača strana, otprilike onako kao i jednako fascinantnoj Kim Gordon iz genijalnih Sonic Youth. Pjesmu je kasnije masovno obrađivana, odličan je cover Siouxie and the Banshees, poznat je i onaj benda Japan, prilično je, pak, loša obrada Briana Ferryja, a pjesmu su izvodili i Bauhaus, Beck i Simple Minds. Ipak, nikome ta briljantna pjesma nije tako dobro legla kao Nicku Caveu koji ju je s Bad Seedsima snimio na albumu covera „Kicking Against The Pricks“. Duboki i moćni Caveov glas uz pratnju još dojmljivijeg Rowlanda S. Howarda i fantastična gitara Blixe Bargelda učinili su Reedov klasik drugačijim i boljim od originala.
17. Elvis Costello - “(What’s So Funny ‘Bout) Peace, Love, and Understanding” (Nick Lowe)
Pjesmu „What’s So Funny ‘Bout Peace, Love, and Understanding“ engleski je glazbenik Nick Lowe napisao 1974. godine i već je tada zvučala zapravo prilično dobro. Ipak, falilo je tu malo čvrstine, a sve to i mnogo više dodao je Elvis Costello koji je pjesmu obradio 1979. (https://www.youtube.com/watch?v=lhol3zIoynE) i učinio je za klasu boljom. „(What’s So Funny ‘Bout) Peace, Love, and Understanding“ postala je klasik i jedan od omiljenih Costellovih koncertnih favorita.
18. Mark Ronson ft. Amy Winehouse, “Valerie” (The Zutons)
I u originalnoj verziji The Zutonsa „Valerie“ je odlična pjesma, međutim, cover Marka Ronsona i neprežaljene, nestvarno talentirane Amy Winehouse ovu je pjesmu dignuo do razine remek djela. "Valerie" je u njihovoj verziji plesna, ubrzana i pršti energijom a fantastični glas Amy Winehouse čini je klasikom. Briljantna potvrda nevjerojatnog talenta.
19. Jimi Hendrix - “All Along The Watchtower” (Bob Dylan)
Baš kao što je slučaj s Beatlesima i Dylanove su pjesme često zvučale bolje u tuđim izvedbama, a zapravo su najlošije bile kada bi ih on sam izvodio u promijenjenim aranžmanima. Ova Hendrixova verzija „All Along The Watchtower“ (https://www.youtube.com/watch?v=TLV4_xaYynY) ne samo da je bolja od originala, nego se smatra i najboljim coverom ikoje pjesme ikada u povijesti. Sve je tu savršeno, ali Hendrixova gitara na trenutke ovdje zvuči vanzemaljski dobro.
20. Siouxie and the Banshees – „Helter Skelter“, „Dear Prudence“ (Beatles)
Svakakvi su se dobri i manje dobri glazbenici i bendovi hvatali obrađivanja The Beatlesa, mnogi su u tome bili vrlo uspješni, ali zapravo su možda i najbolji posao s ostavštinom Lennona i McCartneya napravili Siouxie and the Banshees. Siouxien glas pokazao se savršenim za izvođenje Betlesa, a prebacivanje Lennon/McCartneyjevih pjesama na vlastiti glazbeni teren odrađeno je upravo sjajno. „Dear Prudence“ je poznatiji cover, ali „Helter Skelter“ je zapravo ispao dojmljiviji u obradi veličanstvenih londonskih art punkera. Izvedba s koncerta u londonskom Royal Albert Hallu kada je gitaru svirao Robert Smith iz The Cure zvuči fantastično i po svemu bolje i uzbudljivije od originala.
21. Aretha Franklin - “Respect” (Otis Redding)
Veličanstvena i neponovljiva Aretha Franklyn svojom je jedinstvenom izvedbom od ove pjesme napravila klasik i opće kulturno dobro, tako da malo tko uopće i zna da „Respect“ zapravo nije njezina pjesma. Nije ni od nekog anonimca, nego od jednako velikog i važnog Otisa Reddinga, najutjecajnijeg soul glazbenika 60-ih godina prošlog stoljeća. I u Reddingovoj izvedbi „Respect“, razumije se, zvuči sjajno, ali Arethin je cover (https://www.youtube.com/watch?v=7kDGi8gYS18) toliko dobar da čak ni legenda soula kakav je Otis Redding ne može s njim u istu rečenicu.
22. Patti Smith – Gloria (Them)
„Jesus died for somebody`s sins, but not mine...“ legendarni je uvod u jednu od najpoznatijih pjesama u povijesti rock glazbe, bezvremenski klasik koji je to postao tek nakon što ga je obradila i na svojem remek djelu, albumu „Horses“ iz 1975. godine, objavila Patti Smith. „Gloria“ je u originalu pjesma Vana Morissona koju je napisao 1964. za svoj tadašnji bend Them, a objavljena je kao b-strana singla „Baby Please Don`t Go“. Premda i u originalu zvuči sjajno, „Gloria“ je u verziji Patti Smith postala čudesno moćna pjesma koja i danas zvuči jednako savršeno i svježe.
23. Laibach – Opus Dei (The Opus)
Bezvezni hit „Live is Life“ još bezveznijeg austrijskog benda The Opus koji je poharao europske, ali i američke ljestvice 1984. godine, bio je s pravom zamrznut u podrumu s najstrašnijim glazbenim zločinima tog zloglasnog desetljeća i tonuo u zaborav, a onda ga se 1988. sjetio Laibach i za odličan album „Opus dei“ iz 1987. godine napravio čak dvije verzije covera, na njemačkom i engleskom jeziku. Teško je reći koja je od te dvije verzije bolja, jer obje su moćne i naprosto fantastične, ali sa 100 postotnom se sigurnošću može reći da je to najuvjerljiviji dokaz da se od govna, barem glazbenog, može napraviti vrhunska pita. Imali su Laibach još atraktivnih i uspjelih obrada zloglasnih pjesama kao npr. „Final Countdown“ ljigavih švedskih sweet metalaca Europe, ali s glazbenim zločinom austrijskih seljobera napravili su najbolji posao.
24. Devo – Satisfaction (The Rolling Stones)
Nije se baš puno glazbenika trgalo obrađivati pjesme The Rolling Stonesa, možda i zato jer dobar dio njih ionako zvuči kao obrade, ali ono što su odabrali i napravili spaljeni američki alternativci Devo, bilo je iz više razloga dojmljivo. Odabrati najpoznatiju i najpopularniju pjesmu iz čitavog opusa Stonesa bilo je već samo po sebi hrabro, ali glazbeno je gotovo potpuno demontirati kako su to učinili Devo potez je koji je prije nego uspjehom mogao završiti jezivim promašajem. Srećom nije završilo loše, dapače, u njihovoj je izvedbi legendarna pjesma Stonesa dobila na svježini i postala sasvim nova, drugačija i uzbudljivija od originala.
25. Iggy Pop - Louie Louie (Richard Berry)
Briljantna dizalica „Louie Louie“ Richarda Berryja jedna je od najizvođenijih i najobrađivanijih pjesama svih vremena. Od poznatijih glazbenika obrađivali su je Blondie (odlično), Led Zeppelin (jedva prolazno), The Clash (prilično dobro), Motörhead (dobro), ali nitko nije uspio dostići savršenstvo covera Iggyja Popa. U Iggyjevoj izvedbi „Louie Louie“ se pretvara u veličanstvenog monstruma koji melje sve pred sobom i naprosto tjera na skakanje.
26. Muse – Feeling Good (Nina Simone)
Pjesma „Feeling Good“ djelo je engleskih skladatelja Anthonyja Newleyja i Lesliea Bricussea, a napisali su je 1964. za mjuzikl „The Roar of the Greasepaint – The Smell of the Crowd“. Pjesma je vrlo brzo prerasla mjuzikl pa ju je već godinu dana kasnije sjajno obradila Nina Simone otvorivši tako sezonu obrađivanja koja traje do danas. Nakupilo se tijekom godina dosta dobrih covera, ali najbolji su posao napravili Muse koji su pjesmi „Feeling Good“ dali čvrstinu i grandioznost, a Matt Bellamy ju je otpjevao upravo briljantno.
27. Calexico – Big Mouth Strikes Again (The Smiths)
Kada je na nedavnom zagrebačkom koncertu Joey Burns krenuo nabrajati koja su mu tri benda iz omiljenih 80-ih posebno draga, R.E.M. i Minutemen, koje je spomenuo prve, nisu nikoga iznenadili, međutim, kada je kao treće spomenuo The Smiths uletjevši nakon toga u briljantnu obradu „Big Mouth Strikes Again“ ( //www.youtube.com/embed/Z5oWD0gTTk8 ) ilo je dosta čuđenja. Ipak, već na samom početku bilo je jasno da Calexico uz pomoć prekrasne Gaby Moreno obrađuju Smithse s toliko ljubavi, poštovanja i strasti, da je to nešto što ni Morrissey nije u stanju ni približno dobro odraditi. Bras sekcija i Gaby dali su pjesmi Smithsa sasvim novu dimenziju. Dobru obradu iste pjesme imaju i Placebo, ali ova Calexicova je ipak bolja.
28. The Specials - „A Message to You, Rudy“ (Dandy Livingstone)
Sjajna pjesma Dandyja Livingstonea iz 1964. već je odavno pala u zaborav kada su je se sjetili The Specials, jedni od predvodnika tada vrlo popularne britanske ska scene i shvativši da je upravo savršena za njih, 1979. objavili su cover koji je do danas najpoznatija pjesma koju su snimili. Nisu puno mijenjali, malo su je čak i usporili, otpjevali u višeglasju i uboli veliki hit. Njihova verzija nije nadmašila sjajni original, ali je dovoljno dobra da stane s njim u istu rečenicu, a to nije mala stvar.
29. China Drum – Wuthering Heights (Kate Bush)
Bezvremenski klasik Kate Bush na prvi se pogled čini kao nemoguća misija za obrađivanje, jer savršenstvo te izvedbe praktički je neponovljivo. Srećom, za takve situacije postoje punk bendovi pa su se tako 1995. obrade „Wuthering Heights“ uhvatili malo poznati britanski China Drum i da je to jedino što su ikada napravili zaslužuju hvalospjeve do kraja života. Istini za volju China Drum i nemaju više od jednog pristojnog albuma u ostavštini, ali njihov je cover „Wuthering Heights“ apsolutno toliko veličanstven i savršen da definitivno spada među najuspješnije obrade ikada. Naravno da dečki nisu pokušali glumiti Kate Bush nego su otprašili onako kako oni znaju i osjećaju, a pjesma se pokazala kao idealan materijal za punk extreme makeover i postala jedan od najboljih covera ikada.
30 - Sleater - Kinney feat. Fred Armisen – Rock Lobster (The B-52`s)
„Rock Lobster“ je genijalna pjesma The B-52`s čija su prva dva albuma neupitna remek djela rock glazbe. Ta pršteća i neodoljivo zarazna energetska bomba koja tjera na skakutanje toliko je savršena da uopće nije zahvalan materijal za obrađivanje, a veličanstveni zvukovi koje svojim glasovima proizvode Kate Pierson i Cindy Wilson teško su ponovljivi i uhvatljivi. Možda za većinu, ali ne i za Corine Tucker iz veličanstvenih Sleater – Kinney koje „Rock Lobster“ redovito sviraju na kraju svojih nastupa i to s pojačenjem u liku Freda Armisena koji je s Carrie Brownstein glumio u vrlo popularnom sitcomu „Portlandia“. Sleater – Kinney izvode „Rock Lobster“ s toliko veselja, ljubavi i strasti uz neprekidno skakutanje, zalijeganje u trenutku kada Fred uzvikuje „down, down“ i očito uživanje u svakoj sekundi, da im treba progledati kroz prste na male nesavršenosti.
31. This Mortail Coil – Song To The Siren (Tim Buckley)
Cover Buckleyjeve pjesme „Song To The Siren“, u izvođenju This Mortail Coil trenutak je čiste i nevjerojatne glazbene ljepote. This Mortail Coil je bio kućni bend/projekt diskografske kuće 4AD sastavljen od glazbenika iz različitih bendova, a za ovu nadnaravnu ljepotu snimljenu 1983. zaslužni su Elizabeth Fraser i Robin Guthrie iz Cocteau Twins koji su je briljantno i nadahnuto izveli. Bilo je još dobrih obrada, tu su pjesmu odlično izvodili i Robert Plant i Sinead O`Connor i George Michael, ali nitko tako veličanstveno kao Elizabeth Fraser.
32. Sid Vicious – My Way (Frank Sinatra)
Klasik starog mafijaškog miljenika Franka Sinatre mirno je živio do 1978. kada ga je odlučio obraditi Sid Vicious, londonski huligan na radu u Sex Pistolsima. Sid je u Pistolsima zamijenio Glenna Matlocka, autora većine pjesama i najnormalnijeg člana benda i donio sa sobom svoju atraktivnu pojavu, ali i gadnu, autodestruktivnu narav koja će ga kasnije stajati života. Ipak, njegova je obrada Sinatrine „My Way“ (https://www.youtube.com/watch?v=HD0eb0tDjIk) koju je snimio za „The Great Rock `N` Roll Swindle“ unatoč svim sumnjama ispala naprosto sjajna. Nema tu ničeg mudrog, Sid je pjesmu naprosto otprašio na način Pistolsa, a tako ju je i otpjevao i to je ispalo dobro iznad svih očekivanja. Njegova je verzija u svakom slučaju znatno uzbudljivija od originala.
33. Blondie – Hanging on the Telephone (The Nerves)
Losangeleški power pop trojac The Nerves prilično je neuspješno metiljao na sceni sredinom 70-ih godina prošlog stoljeća. Maksimalni domet bilo im je nakoliko nastupa s Ramonesima, a snimili su tek jedan EP s četiri pjesme. Jedna od te četiri bila je, međutim, „Hanging On The Telephone“, briljantna pjesma koju su na sreću zakačili Blondie, snimili cover i od nje napravili veličanstveni i bezvremenski klasik.
34. Janis Joplin – „Summertime“ (George Gershwin)
Slavna arija koju je 1934. godine napisao George Gershwin doživjela je možda i najviše obrada, a podatak da postoji 25000 njezinih različitih snimki zvuči pomalo zastrašujuće. „Summertime“ je pjevala i legendarna Billie Holiday, ali i kojekakvi bezveznjaci i lunatici, uglavnom, shvatili ste, to je vrlo važna pjesma. Opet, od svih tih 25000 verzija lako je izabrati najbolju i najdojmljiviju, jer tko god je čuo kako to izvodi veličanstvena Janis Joplin (https://www.youtube.com/watch?v=AL8chWFuM-s) zna da je to praktički nemoguće nadmašiti. Janis je izvodeći taj klasik bila u vrhunskoj formi, ali ovoga puta jednako su zaslužni i njezini Big Brother and The Holding Company koji zvuče savršeno, a gitara je u ovoj verziji nestvarno dobro odsvirana.
35. Happy Mondays - Step On (John Kongos)
Na „madchesterskoj“ sceni Happy Mondays su kotirali kao prilično divlji bend, ogromnog, ali nikad do kraja realiziranog potencijala. Nisu doduše imali talent genijalnih The Stone Roses, ali bili su blizu, a iza sebe su ostavili barem jedno neupitno remek djelo, album „Pills `N` Thrills and Bellyaches“. Premda album nema slabog mjesta cover pjesme „Step On“ Johna Kongosa, ostao je zabilježen kao bezvremenski klasik koji je do današnjih dana zadržao svježinu pa i sada kada Happy Mondays izgledaju kao karikature samih sebe zvuči neodoljivo i kada ga izvode na otužnim tezgama kako je izgledao njihov nastup 2007. na INmusic festivalu.
36. Roxy Music – Jelous Guy (John Lennon)
Netko je odlično primijetio da pjesme Beatlesa zapravo najbolje zvuče kada ih izvode drugi. Jednako je i s kasnijim solo radovima Johna Lennona, dok sterilnog i dosadnog McCartneyja iz solo faze nitko ne može učiniti uzbudljivijim. Prekrasna "Jelous Guy" dobila je sasvim novu dimenziju i uvjerljivost kada ju je otpjevao Brian Ferry i zapravo je sasvim nevjerojatno da bi to itko uključujući autora mogao izvesti tako savršeno kao Roxy Music. Tek kada je pjeva stari šarmer Bryan Ferry, Lennonova pjesma „Jelous Guy“ dobiva puni smisao i vjerodostojnost.
37. The Bangles - Hazy Shade of Winter (Simon and Garfunkel)
Ljepuškaste cure iz američkog pop rock benda The Bangles bile su vrlo popularne 80-ih godina kada su iznjedrile niz hitova, ali obrada odlične pjesme Simona & Garfunkela jedan je od najboljih trenutaka njihove karijere. Nisu one pjesmu bogznakako mijenjale, ali dovoljno je bilo naglasiti bubnjeve i taj fenomenalan i zarazan rif odsvirati čvršće na električnoj gitari i rezultat je bila verzija koja je nadmašila original.
38. Downtown Boys – Dancing In The Dark (Bruce Springsteen)
OK, ova je verzija Springsteenove hitčine blago rečeno drugačija i pomalo na trenutke kaotična, ali kombinacija rafalnih gitara, saksofona i vrištećeg vokala Victorie Ruiz zapravo je vrlo uzbudljiva, po mnogo čemu neodoljiva i zapravo ravna slavnom originalu. (https://www.youtube.com/watch?v=qZnTHH3pUqg)
39. Pearl Jam – „Love Reign O'er Me“, (The Who)
Pearl Jam obožavaju izvoditi covere i to čine doista sjajno. Neil Youngovu „Rockin On A Free World“ kojom privode koncerte kraju doveli su do savršenstva, ali vjerojatno najbolje rezultate postizali su s pjesmama The Who, koje su u njihovim verzijama postajale znatno uvjerljivije i bolje od originala. Premda su najpoznatiji po obradi „Baba O`Riley“ koju su učinili moćnijom i eksplozivnijom od one koju izvode The Who, Pearl Jam su impresivan i zapravo savršen posao napravili s manje poznatom pjesmom legendarnih Engleza. „Love Reign O'er Me“ već su sjajno obradili Heart, ali Veder i društvo tu pjesmu izvode toliko nadahnuto kako to čak ni Daltrey i Townshend nisu u stanju. Jedan od najboljih covera u povijesti.
40. The Stranglers – Walk On By (Dionne Warwick)
Evergreen Bacharacha i Davida prva je s uspjehom izvodila Dionne Warwick, a kasnije su tu pjesmu razvlačili na sve strane. Ipak u moru covera najupamćeniji će uz 12-minutnu funk verziju Isaaca Hayesa koji je kasnije šenuo umom i postao fanatični scijentolog, ostati veličanstvena izvedba The Stranglersa. Za razliku od većine suvremenika s punk i new wave scene Stranglersi su znali svirati, a to su umijeće savršeno demonstrirali u produljenoj verziji pjesme. Kasnije, nakon odlaska Hugha Cornwela, Stranglersi su nastavili izvoditi "Walk On By" s naglaskom na klavijaturama, dok je Cornwell pjesmu bazirao na sjajnoj međuigri gitare i basa što je bilo čak za nijansu i bolje.
41. The Walkabouts – Snake Mountain Blues (Townes Van Zandt)
Genijalni i beskrajno utjecajni teksaški autor Townes Van Zandt bio je inspiracija čitavom nizu glazbenika. Njegove pjesme obrađuju i na koncertima izvode mnogi, ali nekoliko je covera baš po svemu nadmašilo originale. Jedan od takvih je onaj kultnih i nepravedno podcijenjenih The Walkabouts koji su na svojem ponajboljem albumu „New West Motel“ maksimalno nabrijali „Snake Mountain Blues“ i pretvorili ga u veličanstvenu melodičnu gitarističku tutnjavu.
42. My Buddy Moose – Waiting Around To Die (Townes Van Zandt)
Među najbolje covere pjesama Townesa Van Zandta definitivno spada i onaj izvrsnih riječkih My Buddy Moose koji su zadivljujuće inspirirano i s jednako puno ljubavi obradili veličanstvenu „Waiting Around To Die“. Za razliku od The Walkaboutsa koji su odmah krenuli žestoko, My Buddy Moose počinju lagano i onda voze sve jače do veličanstvenog gitarističkog krešenda. Definitivno je malo tko u svijetu u stanju ovako savršeno obraditi velikog i neprežaljenog Van Zandta.
43. Metallica – Whiskey In The Jar (tradicionalna)
Tradicionalnu irsku folk pjesmu „Whiskey In The Jar“ prvi su 1967. obradili The Dubliners, a 1971. ozbiljnu su joj slavu donijeli Thin Lizzy svojim odličnim coverom. Pjesma je 1988. završila u rubrici „Kucamo na vrata zaboravljenih asova“ kada su je sjajno obradili tada već zaboravljeni teen idoli Smokie. Napokon 1998. Metallica je objavila do danas najbolji cover pjesme „Whisky In The Jar“ koja je u njihovoj izvedbi postala svjetski hit.
44. Mariachi Mexteca feat. Hugh Cornwell – Golden Brown (The Stranglers)
„Golden Brown“ jedna je od najljepših i najuspješnijih pjesama britanskih novovalnih heroja The Stranglers, jedan od njihovih rijetkih, ali vrlo dojmljivih izleta u nježnije vode kakav je bila i prekrasna „Always the Sun“. Pjesmu su od 1981. kada je objavljena na albumu „La Folie“ obrađivali mnogi, neki kao Nouvelle Vague prilično dobro, ali živahni i razigrani cover Mariachi Mexteca s Hughom Cornwellom na vokalu naprosto je neodoljiv i jednako dobar kao i original.
45. The White Stripes - I Just Don't Know What To Do With Myself ( Dusty Springfield)
Dusty Springfield bila je žena božanstvenog glasa, a pjesmi s kojom je poharala ljestvice davnih 60-ih Jack White je pristupio s puno ljubavi i emocija. S karakterističnom Jackovom gitarom i uvjerljivom vokalnom izvedbom te predivnom Kate Moss u spotu, ova je verzija (https://www.youtube.com/watch?v=fC7PEQnjKl4) uvjerljivo nadmašila original.
46. The Clash - Police and Thieves (Junior Murvin)
Prvijenac The Clasha jedno je od općih mjesta popularne kulture i remek djelo, ne samo punka, nego i rocka uopće, koje je nepovratno promijenilo glazbu 20. stoljeća. Zajedno sa svojim rafalnim i angažiranim žesticama The Clash su kao veliki obožavatelji reggaea na album uvrstili i ovu savršenu obradu pjesme Juniora Murvina učinivši je klasikom. Dobar je i original, ali obrada je ubojica.
47. Cowboy Junkies - Sweet Jane ( Velvet Underground)
Jedna od najpoznatijih i najboljih pjesama Lou Reeda iz razdoblja Velvet Underground savršena je u svojoj jednostavnosti i tu se naoko nema što dodati ni oduzeti. Ipak, u izvedbi Cowboy Junkiesa s njihova remek djela, albuma „Trinity Sessions“, u interpretaciji veličanstvene Margo Timmons, „Sweet Jane“ je dobila neku sasvim novu dimenziju. Margo pjeva posve prigušeno uz laganu i lijenu pratnju benda, a pjesma ima nestvarno dobru atmosferu. Ova verzija Cowboy Junkiesa jedina može stati u istu rečenicu s originalom, a posve je legitino smatrati je čak i boljom od one Velveta.
48. Talking Heads - “Take Me To The River” (Al Green)
Premda sami imaju i boljih i uzbudljivijih pjesama, inspirirani cover soul pjesme Ala Greena „Take Me To The River“ s njihova drugog albuma „More Songs About Building and Food“ učinio je strahovito puno za karijeru i popularnost genijalnih Talking Headsa. Sve što su Talking Heads napravili u prvih pet godina bilo je zapravo savršeno, pa su tako i s ovom obradom (https://www.youtube.com/watch?v=anjT71N4PGM) s lakoćom nadmašili Greenov original.
49. Ramones - I Don`t Want To Grow Up (Tom Waits)
Ramonesi spadaju u najobrađivaniji bend u povijesti, ali i sami su obrađivali često i mnogo. Sve što su obrađivali ispadalo je dobro, a nekad kao u slučaju Waitsove „I Don`t Want To Grow Up“ i fantastično. Nema tu velike filozofije, Ramonesi su sjajnu Waitsovu pjesmu, samo preveli na svoj glazbeni jezik i rezultat je bio fascinantan. Ovo su Ramonesi u savršenom izdanju.
50. Scissor Sisters - Comfortably Numb (Pink Floyd)
„Comfortably Numb“ jedna je od najpoznatijih pjesama Pink Floyda, Gilmoreov klasik s "The Walla" (jedna od samo tri pjesme na tom konceptualnom albumu kojima nije autor Waters) i koncertni zicer s legendarnim gitarskim solom kojim su završavali koncerte i Floydi, ali i Waters, i Gilmoure u kasnijim solo nastupima. Ideja newyorške disco atrakcije Scissor Sisters da tu pjesmu obrade na način „Groznice subotnje večeri“ izgledala je pomalo suludo i lako je mogla rezultirati debaklom epskih razmjera, ali nije. Obrada je po mnogočemu nadmašila original, ali iz poštovanja prema Gilmoreovoj gitari reći ćemo da je u najmanju ruku jednako dobra.