Sad već dobri znanac zagrebačke publike, Jack Oblivian, još jednom je posjetio naše krajeve. Ovog puta mu je povod bila koncertna promocija posljednjeg studijskog izdanja s bendom The Sheiks pod nazivom „The Lone Ranger Of Love“. Za one ponešto manje upoznate s radom Jacka Obliviana, valaj spomenuti da je upravo on nagovorio Jacka Whitea da snimi album s White Stripesima, tako da ako ste fan Jackovog rada, slobodno odite Oblivianu na sljedeći koncert i zahvalite mu se što je pomogao tapetaru da postane jedna od najvećih rock zvijezda na svijetu.

No da večer ne bi ostala samo na tome da je Jack Oblivian odradio odličan koncert, sve se začinilo beogradskom skupinom Crvi koja se sastoji od članova nekoliko srpskih bendova nove generacije, a nije na odmet ni spomenuti da je prije s njima svirao i Boris Vlastelica iz svima nam dobro poznatog Repetitora. Evidentno je da je večer bila posvećena garage rocku i njegovim varijacijama, a sama ta činjenica vam vjerojatno govori koliko je ljudi došlo na koncert. To jest, koliko ljudi nije došlo na koncert.

Da, već je i meni dojadilo konstantno se buniti oko broja publike koja dolazi na koncerte, no teško je ne osvrnuti se na te sramotno malene brojke na koncertima izvođača koji su zaista koncertna poslastica u bilo kojem drugom gradu. Valja uzeti u obzir da je iste večeri na pozornici Tvornice nastupio i veliki Calexico, no Klub je bio podosta praznjikav, posebno za vrijeme nastupa Crva, ali se stvarno lijepo popunio kada se Oblivian nacrtao na pozornici.

Premda samo ime benda zvuči pankerski usrano, isto se ne može reći i za glazbu koju sviraju budući da je fenomenalna. Da, ima tu tragova moćnih Repetitora, ali nađe se i Cloud Nothingsa (s albuma „Attack On Memory“), no pritom zvuči originalno i zanimljivo te prije svega uzbudljivo. Teško je zaključiti koja je najzaslužnija komponenta njihovog cijelog benda koja to čini toliko privlačnim budući da su tijekom cijelog koncerta izvodili instrumentalne majstorije, pritom inicirajući tešku i mračnu atmosferu, inače vezanu uz noise, žanr s kojim i imaju podosta dodirnih točaka. Kako god bilo, Crvi su bend na koji valja paziti u budućnosti i loviti ih po koncertima gdje god se stigne.

Nakon njih nastupili su The Sheiks o kojima ne mogu reći ništa više osim da su bili stvarno u redu, odsvirali su svojih pola sata garažnog rokića koji je bio sasvim pristojan, no ništa posebno niti prezanimljivo. Prije bih taj nastup nazvao zagrijavanjem scene za dolazak Jacka Obliviana na pozornicu nego ravnopravnim nastupom.

Ono što je sljedilo je bio pravi užitak. Ne mogu reći da sam ikada bio neki preveliki fan Oblivianove glazbe, no mogu reći da imam određeno poštovanje prema čovjeku. Sinoć sam zapravo shvatio zašto mi to nikad nije bilo toliko zanimljivo. Zato što su uživo toliko bolji nego na pločama da čovjek stvarno ostane bez teksta, nasmiješi se i krene plesati. Jack si je nedavno uzeo malu diskografsku pauzu, a iz nje je proizašao gore spomenuti album, „The Lone Ranger Of Love“. Budući da su nove pjesme zaista zvučale dobro i koherentno u moru odsviranog repertoara, može se bez problema reći da mu je pauza itekako dobro došla.

Osoba s kojom sam bio na koncertu odlično je usporedila koncert King Khan And His Shrinesa i Jacka Obliviana. Za oba koncerta sam bio relativno niskih očekivanja, nisam očekivao ništa više osim dobrog koncerta, no u oba sam slučaja bio u krivu. Na King Khanu zbog čistog ludila proizvedenog od strane tog opskurnog benda i njegove glavne persone te nefiltrirane i kvalitetne zabave na sinoćnjem koncertu Jacka Obliviana i Sheiksa. Od svakog pomiješanog žanra uzeli su najbolje, veselu i plesnu atmosferu countrya, blueserske solaže i jednostavne i nabijene riffove i ritmove iz garage rocka.

Bend i Jack bili su odlično raspoloženi, vjerojatno i poprilično pijani, no to je samo odvelo cijeli nastup u stratosferu. Pjesme su se prašile jedna za drugom, po pet komada za redom. Toliko su neumoljivo puno materijala odsvirali ali niti jednom nisu postali dosadni. Naslušao sam se svakakvih glazbenih čuda i zala, no kada bih slagao idealni petak za izlaženje uz cuganje i dobru zajebanciju pa recimo samo da se nadam da će Jack Oblivian opet doći do Zagreba.