Lemmy Kilmister, osnivač i vođa velikih Motörhead i jedan od rijetkih glazbenika koji su za života postali legende umro je u ponedjeljak u 70. godini života. Lemmy je već dulje vrijeme imao problema sa zdravljem, a uzrok smrti, kako je navedeno na službenoj facebook stranici benda, je vrlo agresivna vrsta raka koja mu je dijagnosticirana 26. prosinca.
Smrt ga je zatekla u vlastitom domu, a članovi benda pozvali su sve obožavatelje da Lemmyjev odlazak obilježe „njegovom glasnom glazbom uz pivo ili još bolje nekoliko piva.“
– Prisjećajte ga se kroz priče, pijte u njegovo ime i slavite život onako kako ga je taj prekrasni i veličanstveni čovjek oduvijek slavio – stoji u poruci Motörheada obožavateljima.
Ian Fraser „Lemmy“ Kilminster rodio se 1945. u engleskom gradu Staffordshireu, a glazbom se odlučio baviti nakon što je vidio Beatlese na koncertu. U svojim 20-im godinama svirao je s raznim bendovima, bio je roadie za Jimi Hendrix Experience, a 1972. počeo je svirati bas gitaru u tada već poznatom Hawkwindu. Premda mu je to bio prvi susret s bas gitarom uskoro je razvio svoj vlastiti karakteristični stil sviranja koji je dao veliki obol zvuku na vrlo cijenjenom albumu „Space Ritual“.
Njegova divlja narav i sklonost nesportskom životu koštali su ga otkaza u Hawkwindu nakon što je uhićen na kanadskoj granici zbog posjedovanja narkotika. Sklonost drogama i alkoholu pratila ga je čitav život, a legendarna je njegova izjava da je nakon što je napunio 30 svaki dan popio bocu Jack Daniel`sa.
Nakon epizode s Hawkwindom, Lemmy je 1975. godine osnovao Motörhead s kojim je snimio 20 studijskih albuma koji su se prodali u preko 30 milijuna primjeraka.
U doba kada se jasno znalo tko svira hard rock i heavy – metal, a tko punk uz jasan i nedvosmislen međusobni prezir publike tih žanrova, Lemmy je uspio stvoriti genijalnu, strahovito moćnu i nabrijanu kombinaciju oba žanra koju su zavoljeli svi.
Premda sam oduvijek volio Led Zeppelin, a i danas poštujem Black Sabbath i rani Deep Purple, užasavao sam se buljuka tih hard i heavy bendova s prijelaza 70-ih na 80-te. Whitesnake, Scorpions, Van Halen, Mötley Crüe, pa i Ac/Dc... sve smo to mi odrasli na punku smatrali seljačkom gnjavažom, a onda je i kod nas objavljen „Ace of Spades“ i to je unatoč tim dugim kosama i ikonografiji spomenutih seljobera bilo nešto sasvim drugo i drugačije. Ništa vrištavi zavijajući glasovi, ništa dosadne onanirajuće solaže, samo prekrasni zvučni udar, veličanstveni rifovi i Lemmyjevo pjevanje koje je zapravo bilo više režanje i lajanje. Apsolutno remek djelo i klasik rock glazbe, album na kojemu su baš sve pjesme savršene i koji do danas zvuči jednako dobro i svježe.
Snimili su Motörhead i prije toga fantasične albume „Overkill“ i „Bomber“, a godinu nakon „Ace of Spades“, 1981. godine uslijedio je veličanstveni live album „No Sleep `Till Hammersmith“ neupitno remek djelo i do dana današnjeg jedan od pet najboljih koncertnih albuma svih vremena.
Motörhead više nikada nije uspio dostići genijalnost tih kultnih albuma iz prve faze, u međuvremenu su umrli i bubnjarska zvijer „Philthy Animal“ Taylor i gitarist „Fast“ Eddie Clarke, mijenjala se postava oko Lemmyja, ali bend je neumorno snimao dobre i solidne albume i svirao bez stanke.
Lemmy je stekao status ikone rock glazbe, bio je prilično načitan i pametan čovjek te vrlo zahvalan za intervjue, a koncerti Motörheada bili su čisti zicer i garantirano sjajan provod.
Nakon što je već prošle godine bilo jasno da Lemmy sve teže podnosi napore sviranja uživo, odlično je zazvučala vijest da je upravo Motörhead jedan od headlinera INmusic festivala 2016. godine.
Osobno, premda sam to uvijek planirao, nikada nisam uspio vidjeti Motörhead uživo. Nije mi se nikad poklopilo, nisam uspio otići ni na zadnji Exit, ali nije me to ni brinulo, jer svirali su često i uvijek sam mislio da imam vremena. Ako sam za nekoga mislio da će živjeti i svirati zauvijek to su Keith Richards i Lemmy. Jebiga, naravno da je to bilo nerealno, a s tim stilom života i neumjerenim uživanjem u njemu, Lemmy je dobro i potegnuo. Bilo je tu uživanja za jedno deset prosječnih života. Zbogom Lemmy, kakav ogroman gubitak, kakva šteta.