Premda je bilo dobrih trenutaka i u prošlosti, moglo bi se reći da ovako dobru i kvalitetnu glazbenu godinu u Hrvatskoj nikada nismo imali. Osobno ne pamtim kada se s takvom lakoćom moglo nabrojati deset doista odličnih albuma, a da još barem pet kvalitetom zaslužuju biti u najužem izboru. Da stvar bude zanimljivija radi se i o posve različitim žanrovima i upravo to bogatstvo različitosti najviše veseli. S jednakom veseljem vrijedi čekati i 2016. u kojoj su nove albume najavile Punčke, Jonathan, Let 3, da spomenemo samo neke čiji se noviteti s nestrpljenjem očekuju. Ova je lista rađena po čisto osobnim afinitetima i nema pretenziju biti mjerilo ičega. Prvi su hladno mogli biti i briljantni Chui i sjajna, ali sada već bivša Vlasta Popić i netko treći, ali Kawasaki 3p je bend koji je u sto godina postojanja imao toliko toga protiv sebe, ali je uspio preživjeti sve i snimiti album koji nema slabog mjesta, a iz njega pršti veselje i dobro raspoloženje, pa je to i presudilo.

1. Kawasaki 3p – Goli zbog pasa

Ako postoji priča sa zasluženim happy endom u hrvatskoj glazbi onda je to ono što se dogodilo Kawasaki 3p-u. Bend je prvi album objavio tek nakon 10 godina postojanja, a onda je još šest godina trebalo čekati na slijedeći. Prije drugog albuma  postava se napokon konsolidirala, Davor Viduka se primio gitare, Mario Borščak basa, brass sekciju su pojačali Pavlica i Madžor i „Idu Bugari“ su ispali odličan, a što je još važnije i uspješan album.  Bend je napokon kliknuo i profunkcionirao, ali ponovno je trebalo proći šest godina za dočekati treći album. Vrijedilo je, jer beskrajno zabavni i uzbudljivi „Goli zbog pasa“ najbolje je što su snimili Kawasaki 3p i zapravo je opasno blizu savršenom. Sve kvalitete fantastičnog i svirački potentnog benda maksimalno su iskorištene: pjesme su moćne, energične i zarazno melodične sa sjajnim himničkim refrenima, zvuk je savršen, tekstovi su opaljeni, zanimljivi i duhoviti, a tamo gdje je to najvažnije, na koncertima, Kawasaki 3p su tvornica dobrog raspoloženja te veličanstveni i turbo uzbudljivi svirački stroj kakvih je tek nekoliko u čitavoj regiji. Albumčina benda koji je po svemu zaslužio uspjeh.

 

2. Lovely Quinces – Meet me in the Moscow

Još od vremena Vim Cole, pjevačice druge postave legendarnih riječkih Parafa, na ovim prostorima nije bilo glazbenice s takvom pojavom i karizmom na pozornici kakvu ima Lovely Quinces, odnosno Dunja Ercegović, fantastična i iznimno talentirana splitska Zagrepčanka. Dunja naprosto jede pozornicu, a lakoća kojom dominira scenom je fascinantna, što se odlično vidjelo na koncertu s Giant Sands gdje je pjevala prateće vokale, ali što je još važnije i njezine su pjesme sjajne. I ona je, naravno, počela sama s akustičnom gitarom i već se tada vidjelo koliko je talentirana i kakav veličanstveni glas ima, ali isto tako i koliko te sjajne pjesme vape za bendom, odnosno širom i bogatijom zvučnom slikom. Na EP-u „Meet Me in the Moscow“ to se napokon dogodilo i sve je perfektno sjelo na svoje mjesto. Ovih pet pjesama nestvarne ljepote posve su po kvaliteti i izvedbi ravnopravne najboljim svjetskim predstavnicima toga žanra, a producent Mrak Mrakovčić napravio je sjajan posao sa zvukom.

 

3. Rundek  Cargo Trio – Mostovi

Premda je ponovno okupljanje Haustora mokri san dobrog dijela Rundekovih obožavatelja, starom majstoru to nije ni na kraj pameti i sasvim mu odgovara rad s Cargo Triom. Nije baš uvijek bila savršena ta kombinacija, ali „Mostovi“ su najbolje što je Rundek napravio nakon Haustora i na neki način taj album glazbeno sasvim lijepo staje uz bok starim mračnijim remek djelima neprežaljenih dragulja novoga vala. Rundekovi tekstovi su uvijek bili neupitno dobri, a na ovom su albumu vrlo angažirani i savršeno pogođeni. Ukratko, uhu vrlo ugodan, pametan i doista sjajan album.

 

4. Kandžija – Nema labavo

Repanje na hrvatskom jeziku uvijek je bila velika zamka i samo su rijetki uspjeli ne ispasti tragikomično nedorasli takvom zadatku. Kandžija je jedan od onih za koje se nije bilo potrebno sramiti kada ih čuješ - tekstovi su mu bili dobri i duhoviti, a rime dobro pogođene i nenategnute, ali za potpuni užitak falio je bend. Album „Nema labavo“ realizirao je s fantastičnim pratećim bendom Gole žene s kojim je prošle godine snimio izvrstan live album „Folder s Golim ženama“ i rezultat je odličan, a kada uživo sve to učini još malo žešćim bit će još i bolji.

 

5. Chui – A Third Sun From The Stone

Chui je pojava kakve još nije bilo na hrvatskoj glazbenoj sceni. Bend koji kombinira jazz, elektroniku, plesne ritmove, prog rock i koješta drugo sjajno je osvježenje, ali ono što je važno „A Third Sun From The Stone“  fantastičan je album, beskompromisan, kompleksan i možda ne baš za svakoga, ali tko je voljan mrdnuti od milijun puta prožvakanih stvari maksimalno će uživati.

 

6. Bebe Na Vole - Time of Great Depression

Indie blueser Adam Semijalac skupio je pjesme koje godinama sam s električnom gitarom svira po klubovima i kafićima pod imenom Bebe Ne Vole i napokon ih u vlastitoj produkciji objavio na LP ploči. Nema u Hrvatskoj baš puno bluesa, a ovaj kojeg svira Bebe Na Vole uzbudljiv je, odlično odsviran i otpjevan i mogao bi proći bilo gdje na svijetu.

 

7. Žen – Jantar

Četiri cure iz grupe Žan svoju glazbu opisuju kao psy indie rock i to je sasvim dobar opis, a njihov album „Jantar“ jedno je od ugodnijih iznenađenja ovogodišnje domaće produkcije. Sve je tu što treba: fine atmosferične pjesme s povremenim bučnim ispadima, intrigantni tekstovi, besprijekorno pjevanje, a za potpuni doživljaj bend treba vidjeti uživo kada sjajnu svirku prate i video projekcije.

 

8. ESC Life – Access All Areas

Album prvijenac ESC Lifea nabrijan je, maksimalno zabavan i opuštajući punk, pop punk, power pop, indie ili kako god želite zvati taj odlični nepretenciozni glazbeni izričaj s korijenima u 80-im i još više 90-im godinama prošloga stoljeća. „Acces All Areass“ je odlično odsviran, otpjevan i produciran, ESC Life na trenutke podsjećaju na genijalne Superchunk, a meni osobno najbolji su kad stisnu gas na najjače kao u izvrsnoj „Full Circle“ ili huskerovskoj „What We Want Is Useless“.

 

9. Auguste – Sve što je nekada bilo važno

Ivana Lulić i Gordana Marković, cure sjajnih glasova i zaraznih osmjeha imaju album koji pršti prekrasnim i pitkim melodijama, lijepim dvoglasjem i odličnim pjesmama. Ako bi se birao album koji najviše zaslužuje da se opiše riječju lijepo, onda je to svakako „Sve što je nekada bilo važno“ neodoljivih Auguste.

 

10. Vlasta Popić – Kvadrat

Godinama je Vlasta Popić imala reputaciju benda s puno potencijala koji je, međutim, u konačnici tek Repetitor za siromašne. Album "Kvadrat" pokazao je da su sazrijeli i da su se kvalitetom i intenzitetom svoje glazbe sasvim približili svojim sjajnim beogradskim uzorima. "Kvadrat" je odličan, napucan i vrhunski odsviran post punk album koji ima samo jednu manu - budući da je bend objavio da prestaje postojati, mogao bi biti njihov posljednji. Šteta, taman kada su sazrijeli i postali ozbiljno dobar bend.