mercuryy.jpg

Proljetne temperature u jeku jeseni i sanjiva glazba kao svojevrsni odmor za dušu i bubnjiće nakon blues/punk/rock vatrometa koje su nam priredili Left Lane Cruisers dva dana ranije. Teško da je Mercury Rev u bolje vrijeme mogao doći u Zagreb. Hipsterski pretenciozan prostor galerije Lauba kao kulisa za nastup benda koji je na klasicima "Deserter’s Songs" i "All is a Dream" uspio pogoditi ono jedno mjesto gdje se spaja autentičnost americane i visoke umjetničke pretenzije zvuče kao savršen par. No, događaje ovog krvavog petka 13. teško je izostaviti i ne dovesti u kontekst sa koncertom koji su Dave Friedman i družina održali.

Prejednostavno i senzacionalistički bilo bi poput nekih medija koncert Mercury Reva opisati kao’ početak nove epohe u povijesti’, no kada se live stream iz Pariza vremenski ispreplete sa apokaliptičnim i teatralnim tekstovima, dok se ljubičasti dim širi pozornicom, pjevač  Jonathan Donahue imitira pticu u letu, (što god mu to značilo), a bend za dva dana treba nastupiti u Parizu asocijacije same dolaze.  

Donahueovi vokali bili su malo pretihi
Donahueovi vokali bili su malo pretihi
Dok su prvi redovi Laube bili krcati, nekoliko desetaka metara iza ljudi su ugodno sjedeći ćaskali u obilju prostora, a neki su i koncert sanjarski proveli ležeći gledajući u svodove dvorane. Možda je takav pristup  i najbolji način kako najbolje doživjeti ovakvu glazbu. Američki muzičari u Zagreb su došli kako bi promovirali posljednji, solidni album „The Light In You“, no publika je očekivano najemotivnije reagirala na stare klasike.  

Najbolje pjesme sa novog albuma poput „Are you ready“ mogu ponosno stajati uz stariju braću, no ipak su „Opus 40“ s „Deserter’s Songs“ i „Tides of Moon“ s albuma "All is Dream" spasili koncert koji je na trenutke ozbiljno prijetio da uđe u sferu monotonije. Jedan od razloga zašto je tako bilo je i prostor Laube koji unatoč svojoj vizualnoj atraktivnosti, nema odgovarajuću akustiku za zahtjevnije glazbene manifestacije. Tako dok su se žestoki gitaristički pejzaži mogli relativno dobro doživjeti, Donahueovi vokali bili su doista pretihi i često kao da su se gubili u zidovima Laube.

Moguće je da sam i u krivu, te da su Left Lane Cruiser neki dan previše oštetili slušni sustav, no, ona autentična rok magija pojavila se tek prilikom bisa. „Goddess on a Hiway“, kao mjesto gdje se spaja psihodelija Pink Floyda i ulična teatralnost ranog Springsteena, te izvedba pjesme znakovitog imena „The Dark Is Rising“ apsolutni su vrh nastupa Mercury Reva u Zagrebu. Premda ova posljednja zatvara koncerte na svim nastupima ove turneje, a nitko iz benda vjerojatno nije znao što se događa u Parizu, soundtrack jednog povijesnog dana teško da je mogao biti primjereniji.