Brooklynški post punk, psych, noise rockeri A Place To Bury Stranger, u Zagreb su stigli praćeni urbanom legendom o odličnom prvom nastupu u Močvari i preporukama svih koji su tada, prije dvije godine, bili u publici. Organizator koncerta, anonimna skupina ili pojedinac skrivena pod nekakvom kraticom, u agresivnom je propagandnom pranju mozga i silovanju zdravog razuma išla puno dalje pa je ovaj bučni trojac proglasila „najvažnijim alternativnim sastavom današnjice“ i „genijalnim istraživačima zvuka“, što je otprilike realno kao da su im prišili i zasluge za otkriće kotača, lijeka za rak ili rješavanja gladi u svijetu.

OK, svaki cigo svoga konja hvali ili tako nekako, ali što je u stvarnosti APTBS? Zapravo, to je solidan bend čiji albumi daleko zaostaju za živim nastupima, s time da je zadnji album „Transfixiation“, priličan podbačaj i korak unatrag. Najvažniji alternativni sastav današnjice? Budimo ozbiljni...

No dobro, pustimo sada albume, da vidimo što se tu moglo vidjeti uživo? Predgrupa A Place To Bury Stanger bili su njihovi sugrađani Grooms, bend iz neke druge, puno tiše i mirnije indie shoegaze priče, koji na nastupima promovira s razlogom hvaljeni i prilično dobri album „Comb the Feelings Trough Your Hair“.

Program je iritantno i amaterski kasnio, a već pogled na ono mračno parkiralište iza Močvare dao je naslutiti da baš i neće biti gužve. Jedan od razloga tome, uz tradicionalnu nezainteresiranost zagrebačke publike za sve što nisu retro olinjali izvođači ili seljoberi iz regije, je svakako preskupa ulaznica od 110 kuna, realna baš poput one tlapnje o najvažnijem sastavu današnjice.

Premda su na svoj strani imali hladnu večer koja je tjerala ljude s terase u dvoranu Grooms su malo koga zainteresirali za išta više od kurtoaznih par minuta gledanja njihova pravocrtnog i ne baš uzbudljivog nastupa. Nije to bilo posve loše, daleko od toga, ali uživo Grooms vrlo brzo postanu monotoni i dosadnjikavi unatoč bučnoj prezentaciji svojeg popičnog shoegazea pa je reakcija mnogih bila povlačenje na šank ili čak na hladnoću terase.

Napokon, s iritantnim kašnjenjem i pred nešto više publike, ali daleko od ispunjene dvorane, svoj su nastup započeli i „genijalni istraživači zvuka“ A Place To Bury Stranger. Grunulo je to odmah glasno i moćno u glavu i nije stajalo do kraja, ali već nakon dvije tri pjesme postane jasno što je pjesnik htio reći s onim o istraživačima zvuka. A Place To Bury Strangers do u detalje su istražili zvuk albuma „Psychocandy“, tog genijalnog prvijenca i neupitnog remek djela velikih The Jesus and Mary Chain i naprosto ga prepisali dodavši mu prstohvat Bauhaus atmosfere, i tu kompilaciju tuđih vještina i talenta upakirali u bučni koncertni udar.

Da se razumijemo The Jesus And Mary Chain i Bauhaus su veličanstveni bendovi i kada uzimaš uvijek je bolje uzimati od takvih nego od lošijih, ali doista moraš biti glazbeno potpuno nenaslušan da ti ovakva bezočna krađa ne počne ići na živce i da ne pomisliš da zapravo gledaš neki tribute bend. Činjenica je da je gotovo sva današnja glazba na neki način prepisana i da se rijetko pojavljuju ljudi koji pomiču granice i stvaraju nešto potpuno novo, ali svatko tko uzme od drugoga obično doda i nešto svojeg. A Place To Bury Stranger su kao svoj doprinos originalima od kojih su uzimali još jače odvrnuli pojačala i to bi otprilike bilo to.

I dok su u svojim naletima buke APTBS povremeno zvučno impresivni, vizualno su uzbudljivi poput prisavskog zimskog jutra zbog neprekidnog puštanja koncertnog dima praćenog oskudnim svjetlom ili strobom. Ukratko, uglavnom ih se i ne vidi. Treba li reći da su i to maznuli iz prastarih nastupa The Jesus And Mary Chain?

Već na polovici nastupa bilo je jasno da se magija prvog nastupa nije ponovila i sve je do kraja teklo zapravo rutinski i bez ikakvog većeg oduševljenja i one kemije kakva se stvori na stvarno dobrim koncertima. Na samom kraju članovi benda su se okupili na sredini dvorane i okruženi najvjernijim fanovima odradili neku prilično otužnu i nepotrebnu plasnu mantru koja je rastjerala većinu publike. I to je bilo to.

Za die hard fanove ili nekoga tko je glazbu počeo slušati jučer ovo je moglo u rijetkim trenucima biti čak i dobro. Za ostale ovo je bio tek prosječan nastup, a s obzirom na očekivanja i reputaciju zapravo čak i razočaravajući. Za sve zajedno šteta je što nije bilo više ljudi, ali ne treba kukati jer nikada nije bilo toliko loše da ne bi moglo biti i gore.