Subotnji nastup Punčki u Velikom pogonu zagrebačke Tvornice kulture trebao je biti vrhunac vrlo uspješnog razdoblja promoviranja njihova sjajnog albuma prvijenca „Sunčano s povremenom naoblakom“ i konačna potvrda da ovaj odlični ženski bend kvalitetom spada u sam vrh hrvatske, ali i regionalne glazbene ponude.

Punčke su nastale prije osam godina u rodnim Vinkovcima, a karijera im je ozbiljno krenula dolaskom u Zagreb gdje se Luciji i Ruby priključila basistica Anja, također Slavonka iz Novske. Nakon EP-ja uslijedio je album čije su snimanje same financirale, a kada je napokon izašao, pokupio je zaslužene pohvale kritike i publike. „Sunčano s povremenom naoblakom“ doista je jedan od najboljih albuma izdanih u posljednjih deset godina na ovim prostorima, a nakon protoka vremena i dalje zvuči svježe i neodoljivo. Punčke su pritom jednako uvjerljive u laganijim pjesmama poput prekrasnih „Petre Pan“ ili „Doručka“ kao i u žestokim i bučnim udarima poput onih u pjesmama „Iz dana u dan“ ili „Ritam kaosa“.  

Uslijedili su brojni koncerti, gostovanje u ulozi predgrupe na zagrebačkom nastupu QOTSA, festivali, sve veće zanimanje publike, ali ipak ne i hype kakav prati razne Pavele i Vatre, a kamoli histerija kakvu postižu seljoberski magneti poput S.A.R.S.-a ili Dubioze. Punčke su previše beskompromisne i predobre, a premalo seljačke da bi si priskrbile tako veliku instant pažnju. Njihov rast sličniji je onom briljantnog beogradskog Repetitora koji je svoju sada već prilično veliku popularnost i poziciju vjerojatno najboljeg benda u regiji gradio korak po korak, bez ikakvih kompromisa.  

Tvornica je, dakle, trebala biti kruna uspjeha, ali premda su cure vrlo uvjerljivo otprašile svoj sjajni repertoar, nešto je ipak falilo za najvišu ocjenu. Zapravo, koliko god čudno zvučalo, ja sam nakon koncerta kakav je za veliku većinu ovdašnjih bendova po kvaliteti materijala i intenzitetu svirke potpuno nedostižan, ostao pomalo razočaran, naprosto jer mislim da to može zvučati i bolje. Ali idemo redom.

U Tvornici se u subotu okupilo iznenađujuće malo ljudi, s obzirom na kvalitetu programa. Pregrađeni prostor Velikog pogona bio je tek solidno popunjen, što je kada se zna kakvi metiljavci i bezveznjaci to uspijevaju napuniti, poprilično razočaravajuće. Opet, nikada ne smiješ podcijeniti pomanjkanje ukusa domaće publike, pa to onda i ne čudi previše. Punčke ne uspijevaju dostići razinu hypea kakvu ima recimo Ben Frost na čije je zlostavljanje ušesa dan ranije došla gomila nesretnika kojih je većina, ubrzo nakon početka, od buke pobjegla u dvorište Močvare. Osim toga, subota ionako ovdje nije najsretniji dan za koncerte. To je više dan za razbijanje opće prakse alkoholom ili dopom, nego za neki suvisli program.

Kao predgrupa Punčkama nastupili su instrumentalni post rock, noise Siščani po imenu „###“ i to je bio jedan od boljih i dojmljivijih nastupa te vrste koje sam vidio u ovoj godini. Njihova buka sa smislom izazvala je sjajne reakcije publike, a za veličanstveni finale u kojem im se pridružila i Anja iz Punčki nagrađeni su zasluženim ovacijama. Neće oni, nažalost, nikada privlačiti mase, ali tko god to voli i vidi ih uživo otići će jako zadovoljan.

Punčke su toplo pozdravljene krenule lagano kao i na albumu s pjesmom „Počet ću iznova“. Bend je nakon silnih nastupa savršeno usviran, Lucija pjeva bez greške i naprosto jede pozornicu krećući se suvereno poput Kat Bjelland, ritam sekcija ubija, ali već na „141“ vidljiv je bio najveći problem Punčki uživo. Lucijina gitara, naprosto zvuči nekako prešuplje i preplonkavo, ma koliko je ona energično svirala, a nakon nekog vremena i spoznaje da je zvuk gitare na albumu čvršći i žešći nego uživo to počne pomalo i smetati. 

Jebiga, brže i glasnije pjesme Punčki naprosto vape za znatno moćnijim zvukom gitare, onakvim kakav imaju, štajaznam, ako ne Nirvana onda već spomenuti Repetitor. Ili možda čak i drugom gitarom koja će na koncertima dodatno puniti zvuk. Tek kada se to posloži njihovi će koncerti biti baš savršeni. Ovako, to naravno nipošto nije loše, predobre su to pjesme, predobro ih cure sviraju i predobro izgledaju na stageu, da to ne bi bilo dobro, ali upravo zbog te neupitne kvalitete materijala i sviračke sposobnosti šteta da fali još taj mali korak.

U nježnijim pjesmama, kakve su bile na bis odsvirane „Petra Pan“ i „Doručak“ Punčke su zvučale savršeno i baš kako treba.

Sve u svemu unatoč zamjerkama na zvuk gitare, nastup Punčki u Tvornici bio je jako dobar i doista je šteta što ga nije vidjelo više ljudi, jer one to definitivno zaslužuju. Naročito bi tragično bilo ako je netko onu debilanu zvanu The Voice pretpostavio ovako dobrom koncertu, ali opet, u kretenlendu je i tako nešto moguće.

Sudeći prema novoj pjesmi „Ocean“ za Punčke nema brige i ako zadrže tu formu, a nema razloga da ne bude tako, novi album će biti jednako sjajan kao i prvi. A onda, kad si tako dobar, naprosto moraš rasti...