Postoje neke stvari koje su toliko nevjerojatno dojmljive da ih se čovjek praktički nikada ne može zasititi. Jednako to vrijedi za nešto dobro i lijepo, kao i kada se radi o nečem toliko spektakularno ružnom i neukusnom da zapravo također izaziva divljenje. Najgori omoti ploča postali su već opće mjesto kulture i poznati su svima, ali uvijek je dobro podsjetiti se na te trenutke potpunog pomračenja uma njihovih tvoraca, ali i glazbenika koji su pristajali na najnevjerojatnije budalaštine i uprizorenja ne sluteći da će doista ući u vječnost, doduše ne po glazbi. Ova je lista složena po slučajnom redoslijedu i svi su tu pobjednici, jer bilo bi doista nepravedno nekoga ovdje proglasiti manje sumanutim i cijepljenim od dobroga ukusa i zdravog razuma.

PEDRO PINHO E PAULO PONTES: Berrante do Tempo

Pedro i Paulo izgledaju kao ponosni predstavnici Enterprisea na Eurosongu i ako im je to bila namjera, ustanimo i zaplješćimo, a ako nije, zaplješćimo također, jer njihov je rezultat upravo fantastičan. Oni su, naime, pobjednici neformalnog natjecanja za najimbecilniji izgled ikada i to ne samo na omotu ploče nego i u pravom životu. Ovdje je baš sve tako dirljivo lijepo i ako netko zaslužuje ostati zauvijek zamrznut u ledu poput Ötzyja to su Pedro i Paulo. Vrijedi ipak istaknuti ove dražesne zavjesice ili tabletiće koje glume rukave. Pedro očito nije bio sretan s tim modnim detaljčićem pa je mangupski sakrio kragnu, ali ona mu ipak izdajnički izviruje. Neugoda zbog tabletića ga ne amnestira, jer na ovaj kričavi roza užas dodao je heavy metal narukvicu sa zakovicama, kao statment da je potpuno šenuo umom. Paulo, međutim, nije imao nikakvih nedoumica, on ponosno nosi svoj odjevni zločin, a još se dodatno poigrao sa rukavima tabletićima. Ako mu je ovaj lanac sa anđelićem u srcu oko vrata objesila mama onda ništa, a ako je to učinio sam, mami nitko ne bi smio prigovoriti da ga se odrekne. Ovo je jamačno i lijepa pjesma, ali ne treba vizualni dojam kvariti audio dodacima.

 

SLATKA TAJNA: Halulela

Kada bi se netko nijem našao u situaciji da mora objasniti zašto želi da se iz vremeplova zauvijek izbriše mogućnost povratka u 80-te godine prošlog stoljeća, ovaj bi mu omot bio idealno pomagalo. Dakle, što tu imamo u ponudi? Tri fascinantne fudbalerke iz udžbenika, jednom debele brčine, dva puta lanac seljački izbačen preko majice kratkih rukava, jednom grozomorne narukvice na dlakavoj ručerdači, jednom užasni tanki, ali očito predugački pojas na ljetnim galebarskim hlačama, jednom seljoberski pojas sa zakovicama, tri puta potpuno iste jeftine majice za po doma, ali različitih boja i, napokon, atraktivna crvenokosa pjevačica za koju bi svaki njemački redatelj porno filmova dao bogatstvo. Nipošto ne treba zaboraviti i jedan par golemih naušnica koje mogu poslužiti kao hula hop ili rekvizit u cirkusu u točkama gdje lav skače kroz obruč. Ovaj omot za pjesmu nerazumljivog i blesavog naziva efikasno je oružje protiv svih onih nerazumnih nostalgičara za 80-im godinama (minus pjevačica, njoj ne pakovati). To su bile 80-te, jebale vas one.

 

PRINCE: Sexuality

Ako se netko ikada zapitao što se dogodilo megatalentiranom i megauspješnom Princeu da se odjedanput odmetnuo u Jehovine svjedoke, ovo je objašnjenje koje ne zahtjeva potpitanja. Ovaj je omot, naime, toliko zastrašujuće neukusan da nakon njega preostaju samo drastične životne odluke, a odlazak među omiljene religijske junake viceva i zajebancije mudro je rješenje. Jehovini svjedoci su toliko naporni i toliko ih svi žele izbjeći da se među njima može sakriti i ratni zločinac bez straha da će ga tamo itko tražiti. Princeov stajling ovdje govori da uzrečica „bolje to nego da se drogira“ ne drži vodu u svakoj prigodi, jer gluplje i neodgovornije od ovakvog strašnog uprizorenja bilo bi samo uzimanje zloglasnog krokodila (droge, ne gmaza, gmaz bi ipak bio bolji). S druge strane Jehovini svjedoci su mu, da su ovo vidjeli, morali oduzet sve primjerke Kule stražara, zabraniti mu njihovu prodaju i vratiti ga vragu ili kome god tko bi ga uopće htio ovakvog.

 

THE FAITH TONES: Jesus Use me

Tri djevojke s prigodnim lusterima na glavi u kojima bi se mogla smjestiti košnica s milijun pčela ili torba s namirnicama, imale su taj issue s Isusom, ali ne na način na koji bi to pomislili oni s jako pokvarenom maštom. The Faith Tones su bile bogobojazni gospel trio, pjevale su prigodne vjerske pjesme, a onda se život okrutno poigrao s Marrie Samuels (s naočalama) koja je umrla tijekom operacije s tek navršenih 29 godina. Vivian Wyler (u sredini) otvorila je frizerski salon u Teksasu, međutim posao joj je neslavno propao kada su četvrt preplavile izbjeglice pred uraganom Katrina kojima je svaki dan nakon strašnih poplava bio „bad hair day“. Beverli Beckham živjela je, pak, teško, a 1972. otišla je u organizaciji baptističke crkve podučavati djecu u Burmu, gdje je, umjesto planirana tri mjeseca, ostala neplanirane 32 godine. Nakon povratka, u dobi od 66 godina vjenčala se u Massachussetsu sa svojom lezbijskom partnericom, pa se može reći da je jedina iz benda kojoj su se molitve uslišile i život posložio, ali na način koji, razumno je pretpostaviti, nije usrećio crkvu.

 

THE HANDLESS ORGANIST: Truly A Miracle of God

E jebiga, čak i po cijenu sigurnog i nepobitnog zadiranja u područje potpune političke nekorektnosti treba reći da se ovaj omot ploče, ma kako časne namjere njegova autora bile, naprosto nije smio dogoditi nikada i nigdje. "Mogu ja bez ruku i bez gledanja", smije se uprizoriti u „Ko to tamo peva“ i sličnim komedijama, ali neka granica u stvarnom životu mora postojati. Za ovaj tragičan i neslavan pokušaj nema nikakvog opravdanja. Ovo se može objasniti jedino kao gadna vražja spačka gdje je namjera bila dokazati da Bog ipak nije svemoguć, ne čini čuda i ne može vidjeti baš sve, ma koliko nas njegovi obožavatelji uporno uvjeravali u suprotno. Da može, ovo bi definitivno zaustavio već u začetku, zabranio bi naslov pjesme u ovom kontekstu, a idejnog tvorca barem nekako klepio po ušesima, premda bi pravedna kazna bila zapravo znatno teža.

 

HEINO: Liebe Mutter

Uh, ovo je trebala biti posveta majci i veličanstvena oda obiteljskoj ljubavi, ali ispalo je nešto potpuno drugačije. Heino je, doduše, pripremio naoko sve potrebno za svoju priču: lijep i ogroman buket cvijeća, dolčevitu sa srebrnim uzorkom idealnim za disko u predgrađu Gelsenkirchena, te plišani, lagano izlizani i sjajni sako, ali pogled iza golemih, blago zatamnjenih stakala naočala kakve je volio i Leo Martin, govori neku puno strašniju priču. Heino pomalo podsjeća na njemačku verziju Normana Batesa, majka je vjerojatno odavno mrtva i, ne, nije skončala prirodnom smrću, a ritual s cvijećem igrokaz je opakog sina s mračnom tajnom, golemom glavom te očima, nosom i ustima zbijenim na neprirodno maloj površini lica. Heino zapravo, kada ga se bolje pogleda, možda uopće nije s ovoga svijeta.

 

KEVIN ROWLAND: My Beauty

Gaddemn, ovo je baš zastrašujuće odbojno, erection killer, sex drive killer, good taste killer, ukratko čisti ubojica libida bez obzira na spol i spolnu orijentaciju. Kewin Rowland je inače veliki glazbenik, frontman legendarnih britanskih soul majstora Dexy`s Midnight Runners, koji se nakon raspada benda opasno zaigrao s drogom, pa baš kao što je i red bankrotirao, a ova strahota je bila tužni i u svakom smislu tragično neuspjeli pokušaj povratka i dokaz da droga može biti vrlo opasna, čak i kada se prestane intenzivno uzimati. Kasnije je Rowland ipak došao k sebi, opet okupio Dexys i živnuo, ali ova je nakaza od omota ostala kao strašilo i opaki podsjetnik da se mora držati dalje od droge. Da zulufi, biseri i samostojeće čarape, da „Moja ljepota“... Kakva sumanuta ideja, kakav nepopravljivi idiotizam.

 

MANOWAR: Anthology

OK, heavy metalci znaju biti nevjerojatne seljačine, ali ovi su taj koncept dignuli na nezamislivu i vjerojatno još dugo nenadmašivu razinu. Tradicionalno grozne frizure, dlakave nožurdače i nabildana torza, nezaobilazni brci, bizarni i nevjerojatno besmisleni ukrasni dodaci po rukama, sve je tu što treba biti, ali za iskorak u besmrtnost trebalo je nešto više i oni su to, ustanimo i zaplješćimo, uspjeli. Tajna 100-postotnog uspjeha ovih grozomornih seljobera iz New Yorka, ovdje leži u besmrtnim bijelim čizmama najisturenijeg člana i tim bizarnim gaćama zbog kojih će generacije njihovih potomaka s pravom biti izvrgnute ruglu vršnjaka u školi i na ulici. Jedini način na koji bi Manowar donekle popravili ovu neopisivu sramotu, je kada bi pronašli lijek za rak ili jednim potezom spasili čovječanstvo od gladi i ratova, ali i tada bi bilo onih koji bi s pravom negodovali da ni to nije dovoljno.

 

FREDIE GAGGE: All my frends are Dead

Nije se lijepo sprdati s čovjekom koji pjeva o tome kako su mu baš svi prijatelji mrtvi, ali ima i iznimaka poput ove. Dojam tragedije i tuge ostao bi netaknut, da se Freddie nije odlučio za omot albuma fotografirati u outfitu koji cijeloj priči daje posve novu dimenziju. Žalosni je te prigodno zamišljeni, Freddie, pomno zalizane kose čučnuo na grobu s crvenom knjigom u rukama (Biblija valjda) koja je trebala biti i zgodan modni detalj, i dizalica uz klasičnu crno bijelu odjevnu kombinaciju. Čučanj je, međutim, prouzročio podizanje nogavice hlača i bljesnule su nažalost Freddijeve bijele čizme, jedne od najstrašnijih ikada izrađenih u povijesti čovječanstva i obućarstva. U kombinaciji s bijelom kravatom na bijeloj košulji te su čizmice odale da je Freddie ultimativna seljačina od koje su svi prijatelji naprosto pobjegli lažirajući vlastitu smrt, što možda nije lijepo, ali je potpuno razumljivo i ne treba ih osuđivati.

 

DICK BLACK: A Taste of Dick Black

Na stranu nesvakidašnje maštovit odabir imena albuma koji budi vrlo opscene asocijacije, ali ovdje je zanimljiva i strategija da se umjetnik ne oslanja samo na glas nego da zadivi i izgledom, jer netko ga je uvjerio da ima što za ponuditi. Pomno je odabran sako i mašnica i to je za pohvalu, ali ovi mutanti obrva i zulufa pravo su ubojito oružje kojim Dick Black obara s nogu i niže pobjede. Ove se izrasline ne rješavaju kod brijača nego kod vrtlara ili čak kod drvosječa. Kada bi se nekom nesrećom Dicku zapalilo to tajno oružje i neodoljivi eye catcher, požar bi morali gasiti kanaderi, stoga je na Dicka zabranjeno ljeti bacati opuške te blizu njega paliti roštilj.

 

SVETLANA MILJUŠ: Bračna veza teža od poreza

Još jedan minuciozno pripremljeni stajling koji u kombinaciji s ovim, hm, rijetko viđenim darom ili, ako baš inzistirate, zajebancijom prirode nije mogao ne dati rezultata. Snaga i moć tijela, zamišljeni pogled u bolju budućnost, ludo iscrtane obrve, bijeli pojas od skaja koji jedva drži trbuh, besmisleni i doista potpuno idiotski klik - klakovi u rukama, sve je to odlično i hvale vrijedno, ali nestašni žbun koji poluzainteresirano proviruje ispod ruke magični je touch of class koji plijeni, osvaja, a one nenavikle pomalo i straši. Svetlana je bila istodobno san snova svih pijanaca iz krčmi na Ibarskoj magistrali, ali i sovjetskih i bugarskih trenera u atletskim bacačkim disciplinama.

 

ŠABAN BAJRAMOVIĆ: Zvezda, zvezda

Quentin Tarantino, Robert Rodriguez i Sergio Leone ubili bi za ovakvog heroja, odnosno zločinca. Da je Meksiko u 19. stoljeću imao naoružanog Šabana Bajramovića, druga bi se pjesma danas u Teksasu pjevala ili možda ista, ali svakako na drugom jeziku. Bespovratno mutne oči, kosa koju, vidljivo je odmah, Šaban pranjem i šišanjem kroti samo kada baš mora, pogled koji daje naslutiti da se u životu jako puno i raznoliko pilo, a nikad nije pazilo kada se i kakav ide kući, ali i čovjeka koji vidi ono što drugi ne mogu. Svemirce, budućnost na dnu čaše, neku svoju drugačiju, mutniju verziju Gospe, štogod. Zvezda, zvezda potpuno je prikladan naslov pjesme na ovoj lijepoj ploči, a znalci će primjetiti da bi Šabanu izgledom mogao donekle konkurirati tek Blagoje Istatov, jedna od zvijezda albuma „Fudbaleri i timovi“ iz sezone 1974/75.

 

MY PUSSY BELONGS TO DADDY

Uh, ovo je iznimno težak slučaj i vjerojatno najuvjerljivija pobjeda neukusa u posljednjih milijun godina. Na stranu te incestuozne konotacije i prigodna obnaženost, ali ta sirota i zbunjena mačka u krilu? Potpuni sumrak uma i dobrog ukusa, nezamislivi mutant kondora i šišmiša u glavi autora - ukratko, remek djelo 20. stoljeća! Ovdje slika govori kao milijardu riječi. Vraga govori, urla i vrišti. Čestitke majci na nelojalnoj konkurenciji, a naročito ocu na ovako lijepo uspjelom produktu razmnožavanja. Čestitke i lokalnoj zajednici te učiteljima i inim pedagoškim radnicima koji su pokušali, ali nisu uspjeli.

 

JIM POST: I Love my Life

Jimov pogled kojim ne bi mogao rezati ni puding, vrijedan je već sam po sebi, ali sve bi bilo uzalud da nema tih veličanstvenih brkova koji žive svoj život, nezamislivo slobodni i ničim sputani. Brčine su to u kojima može neprimjetno ostati i desetak deka kakve podriguše ili gulaša pa privući kukce i druge životinjice da se time hrane, a nije isključeno da govore, pišu djeci zadaću i prizivaju duhove s umirovljenim susjedama. Brkovi su to koji žive u skladnoj zajednici s lijepom fudbalerkom koja na žalost ovdje zbog vode nije u punom sjaju, ali izdajnički čuperak na vratu odaje da je vrijedna spomena. Jednom riječju: zastrašujuće.

 

SAVETA JOVANOVIĆ: Lažno je, lažno, sve što je tvoje

Čista klasika modno užasavajućih sedamdesetih. Turbo minjak, jake butine i noge koje pojmu dlakavo daju jednu posve novu dimenziju. Saveta, naime, nema samo dlakave potkoljenice, ona ima i dlakava koljena s tendencijom da se sve to u jednom trenutku spoji sa... znate već, što je ipak rijetko viđena kvaliteta i postignuće. Savetina dlakavost nogu su gol s centra, trica u zadnjoj stotinki sekunde sa svoje polovice i skijaški skok od 500 metara zajedno. Strahopoštovanje izaziva i činjenica da to nisu tek dlake vulgaris, nego dugačke lijane, od kojih se može isplesti brodski konop, ljestve za bijeg iz zatvora ili što god vam padne na pamet, a kraće je od 100 metara. Stoga, iskrene čestitke majci prirodi i svima koji su na bilo koji način sudjelovali u proizvodnji baš ovakve spektakularne i jedinstvene Savete i ovog lijepog te decentnog omota.

 

MILOŠ BOJANIĆ: Super

Još jedan bezvremenski klasik i dokaz da kada se pazi na svaki detalj, rezultat ne može biti drugačiji, nego briljantan. Sve je tu fantastično i besprijekorno posloženo: kuštrava i čekinjava fudbalerka koju subotom nakon kupanja grabljama raspliću i u red dovode najjači suseljani, pogled zavodnika koji istodobno osvaja šarmom i tjera strah u kosti, smisao za detalj poput country modnog dodatka svezanog oko raskopčane kragne košulje. Ipak, sve bi to bilo nedovoljno da nema tog nevjerojatnog nehajno raskopčanog žutog džempera na kopčanje, s uzorkom koji nam kazuje da su i najluđe ideje izvedive, ako je čovjek uporan u ludosti i potpuno lišen dobrog ukusa. Rukavi su, razumije, se umjereno podignuti, jer šteta je ne pokazati podlakticu kada već postoji. S dosta velikom sigurnošću može se pretpostaviti da je Miloš zajeban tip kad popije, ali i kad je žedan, pa se ovaj stajling može promatrati kao neuspio pokušaj prikazivanja u potpuno drugačijem svjetlu.

 

COUNTRY CHURCH: Country Church

Ovo je jednostavno bezvremenska ljepota, a stajling je opasno blizu savršenstvu, ako nije čak i savršen. Tu doista nema slabog mjesta: jednoobrazne pepito hlače ovih, hm, mladića, ljudi, štogod, sivo plave dolčevite u kombinaciji sa upravo urnebesno dražesnim prekratkim smeđim puloverima, toliko ružnim da je u njih nemoguće hipnotizirano ne buljiti, usklađena čedna haljina žene - lutke, pomno njegovani brci, nadrealno atraktivne frizure i pogledi koji daju naslutiti da je ovdje moguć seks u kojekakvim pa i najnevjerojatnijim kombinacijama. Ovo nije eye catcher, ovo je čisti eye killer, destroyer i genocide maker. Ne treba gledati predugo jer od ovog se omota može trajno oslijepiti ili šenuti umom, a u najboljem slučaju izazvat će halucinacije. Ovo su čuvari tradicije i konzervativnih vrijednosti at their best, čisti ideal ljudske vrste gledan očima don Damira Stojića, a netko je dobro primjetio da je plavokosi buntovnik koji je svima u inat jedini bez brkova, zasigurno u djetinjstvu bio miljenik svećenika.

 

THE HANLEYS: Come Home My Child

Hanleyevi su navodno skladna i tipična obitelj, ali zapravo su jedna od onih koje vrlo uvjerljivo pobijaju teoriju da bi baš obitelj trebala biti temeljna stanica i stup društva. Hanleyevi izgledaju kao obitelj koja skriva neku baš gadnu tajnu, a mama Hanley, pak, izgleda kao da u kosi skriva nešto veličine televizora ili čak manjeg automobila i pravo je čudo ako je narko karteli nisu pokušali vrbovati da za njih prebacuje stotine i tisuće tona droge u frizuri. Vapaj iz naslova pjesme upućen djetetu da se vrati kući daje naslutiti da je to isto dijete pobjeglo glavom bez obzira od nekog jezivog zlostavljanja koje je osmislio otac, ali uz potporu svih ostalih. Zastrašujući omot koji izaziva neugodne misli, a dijete iz naslova se, vidi li ih ovakve, nikad ne bi trebalo vratiti kući.

 

THE HANDSOME BEASTS: Bestiality

Ovaj bolno i zastrašujuće ružan omot engleskog heavy metal benda izgleda kao okrutna zajebancija školskih kolega prema debelom sirotanu iz razreda, ali debeli sirotan je zapravo u pravom životu pjevač ovog, čak i ne tako lošeg benda i na omot je stavio sam sebe, pa tek sad nikom normalnom ne može biti jasno WTF. Svinja je, pak, uobičajeno simpatična, kako to dražesni papkari znaju biti, a čini se da joj je malo neugodno u ovoj, za nju novoj i potpuno neobičnoj životnoj situaciji, gdje izgleda bolje i privlačnije od partnera s fotografije. Ako se obitelj nakon ovog nije odrekla zaigranog umjetnika, treba im svima oduzeti barem pravo glasa i poslovnu sposobnost. Njegovom dileru, međutim, treba odati priznanje jer očito ima nevjerojatnu robu čiji je učinak potpuno nepredvidljiv, ali garantirano intenzivan.

 

VEHBIJA ČORALIĆ: Na izvoru mladosti

Dobroćudni je Vehbija po sistemu dva u jedan iskorišten kao pjevač i maneken za ovaj proizvod čiji dizajn nam kazuje da je proizveden da se pije, ali i kao losion nakon brijanja, sredstvo za čišćenje rana i raznih radnih površina te gorivo za prometala i svjetiljke. Nije nerazborito stoga pretpostaviti da nesretni Vehbija nije dugo poživio ako je taj tekući užas i pio, a njegov izgled kazuje da nije odolio. Ako je tako, šteta, jer s ovom je frizurom mogao daleko dogurati, a svakako bi ušao u finale izbora za naj frizuru šahovskoga prvenstva Sovjetskog Saveza i država Varšavskog pakta.

 

 

MICA OSTOJIĆ: Trofrtaljka

Mica je legenda ovih prostora i tu se nema što puno dodati, osim zaključiti da je taj status stekla s pravom. Ovdje treba svakako pohvaliti jednostavnu i nepretencioznu, a opet neodoljivu roza haljinicu koja je u tako dražesnom neskladu s Micinom dojmljivom pojavom, cipele koje su naprosto bezvremenske i imaju amfibijska svojstva, ali ono što je doista fascinantno je frizura za koju bi ubile žene iz nekih prošlih stoljeća, uključujući i kraljice. Pomalo je zastrašujuća činjenica da Mica ima praktički isti obujam ruke i noge, ali to joj daje prednost i čini je različitom od 99 posto čovječanstva, što nije mala stvar, premda baš i nije za neku pohvalu. Glava pak otkriva da Mica može dobro podnijeti i seriju udaraca braće Kličko, što možda nije bitno, ali šteta je ne primijetiti i pohvaliti.

 

WOLFGANG AMBROS: Go Do Schaust

Kakav veličanstven i nadrealan alkoholni par i tipični ogledni predstavnici žive gastarbajterske scene ranih sedamdesetih. Svi se mogu sakriti pred njima – i Batman i Robin, i Zagor i Čiko, i Boro i Ramiz, i Buco i Srđan. Ova dva austrijska reprezentativca izgledaju kao neka 2.0 verzija balkanskog košmara iz krčmetine u kakvom odumirućem rudarskom gradiću. Uhati Alain Delon za siromašne je pjevač, a njegov brkati prijatelj mutnog pogleda ne pjeva, ali izgleda baš kao oni na koje misle proizvođači sredstva za čišćenje kad na etiketama ističu upozorenja da se taj otrov ni slučajno ne pije. Ovdje nema skrivanja i zavaravanja, ovdje se ništa ne rješava slatkim riječima i šarmom, ovdje pobjede donosi goli mačo izgled, obogaćen tek pomno odabranim detaljima poput jeftinih satova i strašno puno alkohola. Ovdje se, doduše, pobjede rijetko bilježe jer junaci padnu shrvani alkoholom, a brko je čini se sklon i tučnjavama.

 

MRS MILLS: Come to my Party

Gospođa Mills pjesmom mami ljude da dođu na njezin party, a taj očajnički i sasvim sigurno bezuspješni vapaj ponavlja još od doba kada je kao mala djevojčica kopala nos i rupe u zidu pa jela žbuku i šmrklje od čega su se rušile kuće, jer gospođa Mills je, razvidno je s ovog omota ploče, uvijek mogla puno pojesti. Ovu dražesnu fotografiju odabrao je netko kome je gospođa Mills nanjela neku štetu, možda čak i vlasnik pojedene kuće.  Ovaj naoko veseli, a zapravo dirljivo tužni omot funkcionira samo kod onih što bi gospođi Mills poslali omražene članove obitelji u nadi da će ih ona pojesti, a kladionice su vapaj gospođe Mills povukle iz ponude, ispravno zaključivši da neće biti odaziva.

 

MITAR MIRIĆ: Nisam ja osvetnik

Teško da se ikada u povijesti na tako malo prostora našao tako čvrst dokaz da je čovjek, blago rečeno, nesavršeno biće, da evolucija ponekad zna odigrati i neriješeno, pa čak i izgubiti te da demokratski izborni koncept - jedan čovjek jedan glas - nije uvijek najsretnije rješenje. Sve je tu, dakle, što ne treba biti – i naslovi pjesama kao kombinacija zastrašujuće nepismenosti, agresije, svjetonazorskog sumraka pameti i nehotične duhovitosti proizašle iz čistog kretenizma. Pa onda dražesni stajling za kojega je zaslužna Mitrova supruga Suzana Mirić. Nestašna je Suzana muža ovdje prikazala kao gay prostitutku koju je mušterija nagradila zlatnim lancem netom uoči odrađivanja posla. Kasnije je u pravom životu, Suzana, Mitra torpedirala iz kuće zbog učestalih preljuba, pa je jasno da je ovaj gay stajling bio osveta očito već tada nevjernom, ali pročitanom Mitru. Jedna od Mitrovih pjesama ima naslov „Ubi ženu koja kosu ne pere“, iz čega se može pretpostaviti da je to, pak, neka njegova otrovna poruka njoj. Kako god bilo ovo je remek djelo i još jedan razlog zašto bića iz Svemira sustavno izbjegavaju Zemlju.

 

BIG BEAR: Doin Thangs

Ovo posvemašnje ludilo od omota moglo bi biti posljedica najjačih halucinogenih droga i efikasni je ubojica svih nastojanja da se održi teorija da smo svi jednaki. Umjetnik zvani Veliki medvjed najbolje je što zna i umije, na omotu albuma predočio kako on zamišlja lijep život i sreću, a rezultat je prilično zanimljiv i daje mnoštvo razloga za zabrinutost njegovoj majci i ocu. Dakle, za Medvjedovu sreću potrebni su seljački kućni haljetak, puno nakita, kibla s ledom i boca u njoj, cigare, grožđe, jagode i drugo voće te četiri medvjeda koji su također u idiotskim seljačkim haljetcima, puše, piju, imaju nadrkane naočale i izgledaju imbecilno kako te lijepe i ponosne životinje nikad ne bi trebale izgledati. Oči bode manjak žena ili muškaraca pa se može naslutiti da je Big bear sklon pomalo neobičnim i potencijalno dosta opasnim, ako ne i samoubilačkim seksualnim eksperimentima.

 

THE MOM AND DADS: Merry Christmas

Sve je ovdje samo naoko u savršenom redu. Skladna bogobojazna američka obitelj, jedna od onih koja je gonjena paranojom vrijedno iskopala najdublje atomsko sklonište u doba hladnog rata i uvijek pekla najveću puricu na Dan zahvalnosti, ovdje se prikazala u punom sjaju i ljepoti, ali naslov jedne od pjesama otkriva pukotinu u savršenstvu. „Vidio sam kako mama ljubi Djeda mraza“ zastrašujuća je ispovjedna drama jednog od sinova, po fotografiji bi se reklo onog mlađeg, koji je, barem tako odaje njegov pogled, maštao da iz protesta prema izdaji majke i pohotnog Djeda mraza ode u Vijetnam, tamo pali sela i seljake te napokon smiren strada igrajući ruski rulet u zarobljeništvu. To se, međutim, nije dogodilo jer se majka ispričala i uvjerila svoga Edipovca da Djed mraz zapravo ne postoji, a on da je glup i da je sve to umislio, ali da ga ona svejedno voli takvog tulavog. Njegov pogled kaže da je dobro procijenila njegovu pamet i da joj je povjerovao, pa su nastavili još dugo izvoditi svoje neobično lijepe valcere i polke, sve dok njoj nije jednog dana eksplodirala nadlaktica.

 

MILLIE JACKSON: Back to the s..t

Pločice i sanitarije u crno bijeloj kupaonici jedino je što na ovom omotu ima veze s mozgom, zdravim razumom i dobrim ukusom. Millie je zaigrala na sve ili ništa i za svoj album odabrala spektakularnu i pouzdanu erection killer scenu za sve, osim, naravno, za određeni postotak seksualno nastranije publike. OK, faca je mučenička  baš kako treba biti nakon višednevne suhe prehrane bez povrća i žitarica, poza je takva kakva je svakodnevno u životima svih nas, ali treba ukazati na dva zanimljiva detalja s kojima se rijetko, ako uopće ikada, srećemo. Prvi je buket cvijeća u vazi kao prirodni osvježivač zraka i znak štedljivosti gdje je nitko ne očekuje, a drugi cipela u ruci kao oružje kojim će se umjetnica, slutimo, udarati posred čela, ako se stvari ne budu odvijale prema planu. Ili naprosto zadnji dokaz o njezinom dirljivom ludilu, ako to nekome nije bilo jasno na prvu.

 

THE COUPER FAMILY: I`m God`s Child

Još jedno lažno predstavljanje, još jedna mračna tajna. Couperovi su vlažni san svih majstora filmova strave i užasa, a premda pjevaju da su Božja djeca oni to definitivno nisu. Odaje ih i ovaj ambijent podruma kao stvorenog za okultne seanse i mučenje, ova grozomorna odjeća za dječake i zastrašujuća činjenica da su djevojčicu odjenuli u jednaku haljinu poput majke i napravili joj sličnu frizuru. Nametnuti djetetu takav imidž ne može nikako biti Božje djelo i samo bi Nečastivi mogao stajati iza tako opakog plana i okrutne zajebancije. Činjenica da se djevojčica smijulji umjesto da neutješno plače to samo potvrđuje.

 

ŽARKO DANČUO: Žana

Ovo je najbesmislenija i najneuvjerljivija samouvjerena poza koja se uopće može zamisliti. Žarko očekuje da će biti primijećen jer sve je napravio kako treba: na ionako nemaloj glavi frizura je koja ju čini još većom, a tu su i neizostavni brci, blago padajući, model rane 70-te. Stajling s groznom majicom u bojama iračke zastave preko crvene košulje čisti je klasik, ali za ono nešto više bio je potreban taj stav s palčevima zabijenim za pojas uz blago nagnuće unatrag. Žarku je netko trebao reći, a nije, da je to stav koji normalne žene navodi na užasnuto kolutanje očima, a u muškarcima budi želju da mu stisnu barem dobru šamarčinu. Ova je poza zadnji puta bila viđena na šankovima saloona na Divljem zapadu, ali samo kod ozbiljnih revolveraša. Na omotu ove ploče trebalo bi stajati upozorenje da se ova točka nipošto ne bi smjela izvoditi u javnosti, jer je riječ o samoubilačkoj misiji.

 

GERMAN LIZARRAGA: Te lo pido

Ako su za odgonetavanje tajne smješka Mona Lize potrošena stoljeća, za objašnjenje omota ploče i stajlinga ovog dražesnog umjetnika trebala bi čitava vječnost. Kako zaboga objasniti ovu veličanstvenu i gotovo nestvarno bizarnu frizuru, ove pomno njegovane brčiće oblika krila aviona, ovaj pogled sitnih plavih očiju u kojemu se ne nazire baš ništa. Kako uopće objasniti ovog vrišteće žutog mutanta sakoa i jakne s inicijalima umjetnika, svilenu crnu košulju preko koje je visi zlatna lančuga, a na njoj medaljon veličine frisbija. OK, već nakon kratkog proučavanja jasno je da je riječ o seljačini prerušenoj u fićfirića, ali tajna ovog pašnjaka u pozadini i razloga zašto je ova kreatura zaheftana na tu travuljagu ostat će zauvijek neotkrivena.

 

CHRISTIAN CRUSADERS:

Ako nekome do danas nije bilo jasno kako su križari dobili po lampi i zauvijek izgubili Svetu zemlju omot ove ploče sve će objasniti. Ukratko, ako su križari izgledali poput ove tragikomične grupe građana koja se nazvala križarima pravo je čudo kako su uopće pronašli put do Bliskog istoka i Jeruzalema. Čini se da se upravo u ovom omotu na kojemu su se kao opasni križari predstavili debeljko, patuljak, vremešni žgoljo i loša kopija Ane Štefok, krije i razlog i tajna nastanka Al Qaide i ISIS-a. Vidjevši ovu opasnu i nabrijanu ekipu s pravom su pomislili da ne postoji ni razlog za strah, ni prepreka da pokore kršćanski zapad. Ovo je omot koji bi idejnom autoru i ovim tragikomičnim umjetnicima trebao priskrbiti tužbu za podrivanje obrambene moći čitave zapadne civilizacije.

 

BRAINSTORM: Smile a While

Postoji nekoliko baš ekstremno glupih vjerovanja i običaja, a među najgluplje spada onaj da je zabavno i smiješno kada se muškarci preruše u ženu. Taj idiotski običaj, vrlo omiljen za trajanja provincijskih maškara, dostigao je plafon neukusa u ovom tragikomično tužnom i neuspjelom „vidi kako smo simpatični i fora“ pokušaju ovih krajnje nelijepih primjeraka ljudske vrste. Jedino što je strašnije od muškaraca „šaljivo“ odjevenih u žensku odjeću su, naime, muškarci „šaljivo“ odjeveni u žensko donje rublje, a kada još pritom izgledaju kao ova skupina krajnje odbojnih luzera, s tim imbecilnim brčinama, zulufima i pozama, posve je opravdano zabraniti im seks do kraja života. Pa nek im dlake na dlanovima narastu poput onig s nogu Savete Jovanović.

 

MADDY GENETS ET SON ENSEMBLE

Snaga ove veličanstvene obitelji leži koliko u glazbenom talentu toliko i u nesputanoj vizualnoj ljepoti prezentacije, ali i fascinantnom niskom težištu i snazi njihovih kratkih nogu kakva je viđena tek rijetko u povijesti. Marko Mlinarić, Pero Bručić, Safet Sušić, Miloš Šestić i Diego Armando Maradona jedini su su se mogli pohvaliti takvim darom prirode koji garantira otpornost i na najbrutalnije startove protivničkih obrambenih igrača. Vrijedi pohvaliti i činjenicu da svo troje umjetnika ima šire bokove od ramena, a kosa virtuoza na harmonici odaje i njegovu buntovnu narav i revolucionarne težnje. Kada ne bi bilo ovog jezivog omota lakše bi bilo i pohvaliti doista sjajnu glazbu koju izvode, a olakotna okolnost im je i ta što ne vide. To što su slijepi je ujedno i jedini razlog što je idejni tvorac ovog stravičnog omota ploče još živ, a da ga i ubiju teško da bi se našao sudac koji bi ih za to osudio.