- Detalji
-
Kategorija: Glazba
-
Kreirano: Petak, 13 Srpanj 2018 10:59
-
Piše: Zoran Čutura (foto: Damir Pahić)
Virtuozni Stochelo Rosenberg odsvirao je u Sisku briljantan koncert s Damirom Kukuruzovićem i Django Group, i da, fascinirao Zorana Čuturu
Teško mi je kazati što se kod ostatka kontinentalaca događa, ali ja uvijek po dolasku s mora u Zagreb upadnem u neku postpovratničku depresiju. Ono, melankolično zurim u televizor i ne izlazim iz stana odbijajući sam sebi priznati da sam još koliko jučer izlaskom iz prostora u kojem obitavam na licu mogao osjetiti milovanje maestrala koji mi u nosnice donosi miris smilja, borovine, ruzmarina i lavande, a danas mogu osjetiti samo smrad ispušnih plinova i karakteristični zadah užarenog asfalta u zraku koji ne da stoji, nego pritišće glavu i ramena. No, sticajem okolnosti ovom se zgodom dogodilo ekspresno izliječenje, da baš ne kažem iscjeljenje… Idući dan po povratku, naime, imao sam otići u Sisak, na koncert Stochela Rosenberga u Siscia Jazz Clubu, kojim je završavalo trinaesto izdanje Siscia Open Jazz & Blues festivala. Zapravo, to nije baš sasvim točno… Kronološki je Rosenberg doista zatvorio festival, ali ga valja tretirati kao zasebni, izdvojeni događaj.
Opširnije...
- Detalji
-
Kategorija: Glazba
-
Kreirano: Utorak, 12 Lipanj 2018 23:22
-
Piše: Željko Ljubobratović
Zapravo, ove godine uopće nisam planirao pisati najavni tekst o INmusic festivalu. Generalno, o glazbenim festivalima ne mislim ništa dobro, a ovaj jarunski, čiji je jedini smisao bunarenje novca od poluzainteresiranih šetača što dolaze na jezero ponajprije zbog minglanja, odnosno, da bi po cijeni od 499 kuna, uz nebitno kakvu glazbenu pozadinu, preskupo pivo te očajnu hranu, po paklenoj vrućini ili gacajući u blatu, sreli ljude koje rijetko uspiju vidjeti besplatno u gradu, najmanje mi je drag od svih.
Sve to skupa s glazbom ima malo ili nikakve veze, a budući da organizator jarunskog španciranja njeguje bizarne poslovne običaje što podrazumijevaju odbijanje akreditacija onima koji nisu spremni objavljivati bezbroj dosadnih priopćenja kojima davi redakcije, žicajući besplatno prikriveno oglašavanje te onima koji se usude ne iskazati bezuvjetno divljenje prema njegovu liku i djelu, logično bi i najpametnije bilo ignorirati taj bezvezni cirkus.
A onda, opet, kad shvatiš da ne postoji način da izbjegneš to karakteristično balkansko samodopadno preseravanje koje podrazumijeva da nije dovoljno da to što radimo i imamo bude tek dobro ili zadovoljavajuće, nego mora biti najveće, najbolje, naj kurac i naj palac, pa ono iritantno isticanje da je netko važan i ugledan (halo, NME to već odavno nije) baš taj festival proglasio najboljim, pa kad vidiš onu patetičnu prijetnju organizatora da će zbog nekakve antene demonstrativno ukinuti festival (hajde, majstore, baš da i to vidimo), prihvatiš da naprosto nemaš načina ostati po strani.
Opširnije...