Kasnim, i znam da kasnim… No, i dalje vrtim po glavi nastup Nikole Vranjkovića u Saxu prošli četvrtak, što je znak da moram izbaciti iz sebe ono što vrtim po glavi. Ne samo po glavi, nešto vrtim na cd-ima, nešto i po kompu.
Dva desetljeća rada proletjelo je u trenu. Mnogi od pionira Močvare danas imaju djecu dovoljno staru da izlaze van pa nam plesni podij kluba nerijetko izgleda kao poligon međugeneracijske solidarnosti. No, dvadeseti rođendan ozbiljan je iskorak u treće desetljeće života i idealan trenutak za inventuru dosad urađenog.
Vinilni virus zahvatio ga je u vrlo ranoj dobi, pa je odrastao radije u prodavaonicama ploča nego na igralištima. Tinejdžerski entuzijazam prerastao je ubrzo u strast i Mathias Schober je već s 18 godina imao svoj prvi klupski nastup. Otada je u središtu njegovog interesa house u svim varijantama.
Dobar grad ovaj Zagreb… Ima i mana, naravno, i to velikih, ali ako se zadržimo na kulturnoj ponudi grada, s naglaskom na glazbu – ima zanimljivih stvari za ponuditi. I to u kontinuitetu. Dio te ponude nalazite i na ovom portalu, ali dio nekako prođe 'ispod radara'. Elem daklem, u srijedu bijah na jednom od tih glazbenih događaja koji su u najavi prošli 'ispod radara', na drugom koncertu Darka Rundeka s Jazz orkestrom HRT-a u Muzeju suvremene umjetnosti. Još točnije – u dvorani Gorgona, koja me (prije koju godinicu…) pozitivno zapanjila kad sam prvi put kročio u nju i prvi put čuo kako živa glazba tamo zvuči. Zvuči besprijekorno, da ne tupim dalje.
Undercover dancing bear - tako se voli predstaviti dobroćudni korpulentni beogradski momak s istančanim ukusom za plesnu muziku. Kristijan Molnar za sebe će reći i da spada u vrstu radoznalih DJ-a, pa su i njegovi nastupi puni svježe i raznovrsne glazbe. Na repertoaru jednog od vodećih DJ-a u Srbiji su deep techno, twisted disco, NYC house, weirdo-dark, modern wave, bitter beats, sweet soul i drugi neobični stilovi, a takvu glazbu promovira i u svojoj utjecajnoj radijskoj emisiji Christalization, koja se odnedavno emitira na nacionalnom Radio Beogradu.
Napokon je stiglo i kalendarsko proljeće, a s njime i niz novih sjajnim imena koja će sljedećih mjeseci nastupiti u Zagrebu i Rijeci. Kompletitran je lineup gerijatrijskog šetališta na Jarunskom jezeru, a novost je da će tamo, uz ostale poletarce, nastupiti i mlađahni Johnny Marr koji je u Zagrebu posljednji put svirao koliko jučer te jednako recentni Tedeschijev rođendanski bend Suede.
Dobra je vijest da će Skunk Anansie nakon mudrog izbjegavanja dolaska na jarunski pašnjak, tog ubojicu dobrih koncerata, u Zagrebu nastupiti na Šalati, a sjajna je vijest i dolazak briljantne Courtney Barnett u Tvornicu. Osim navedenih koncereta, biranih prema osobnim afinitetima autora, Zagreb će pohoditii mnoštvo sjajnih bendova iz nekog od heavy metal podžanrova, a iako ih ovdje nismo posebno navodili, podrazumijeva se da ih podržavamo i pozivamo ljubitelje tog žanra da ih ne propuste.
Pogledajmo što je novoga u ponudi ozbiljno dobrih i uzbudljivih klupskih koncerata
Zima je osim nekoliko sjajnih novih imena što će nastupiti u klubovima, donijela i objavu dolaska tri teškaša iz rubrike kucamo na vrata doma umirovljenika. Uvjerljivo najbolji od njih (dobro, jedini stvarno dobri), veliki i uživo uvijek veličanstveni The Cure, svirat će, na nesreću, na onoj odurnoj jarunskoj livadi što se već bezbroj puta dokazala kao nemilosrdni ubojica dobrih koncerata, bendova te svakog veselja uopće pa će svi koji imaju imalo razuma, Roberta Smitha i ekipu ići pogledati na Exit ili negdje drugdje, uključujući youtube, jer i tamo je uzbudljivije nego na polju pored jezera.
Ostala dva imena, Foo Fighters i Whitesnake, na neki su bizaran način skoro pa jedno, jer Foo Figters koji su u roku od dvije ili tri sekunde rasprodali dvije pulske Arene, zapravo su neka vrsta Whitesnakea za 21. stoljeće. Korektni, ali sasvim nemaštoviti i dosadni prangijaši što su nastali kao ostatak ostataka velikih bendova Deep Purplea i Nirvane. Hm, da, svirat će i Dubioza u zagrebačkoj Areni i S.A.R.S. negdje drugdje, metiljat će tu i Michael Buble i Vatra kao i bolesno mnogo tribute bendova, ali to nas ovdje zapravo uopće ne zanima pa pustimo sad olinjale prangijaše, metiljavce te ine joksimoviće i pogledajmo što je novoga u ponudi uzbudljivih klupskih koncerata
U valu reuniona što je posljednjih godina ponovno sastavio čitav niz više ili manje što opravdano zaboravljenih ili pak s pravom neprežaljnih bendova bilo je svega i svačega. Stvari su se kretale od potpune katastrofe mitskih razmjera poput besramne i bezobrazne prevare kakvu je publici priredilo Bijelo dugme odsviravši vjerojatno najgoru, najbesmisleniju i nejbezvredniju povratničku turneju u povijesti glazbe na ovim prostorima, do onih zanimljivih jednokratnih okupljanja što su se dogodila samo zbog nekog konkrenog povoda, kakav je friški reunion legendarnih Parafa kojima je reizdana čitava diskografija.
Kratki albumi koji u pravilu traju kraće od 30 minuta sve su popularniji format. Tome je uvelike pridonio Kanye West i njegova odluka kako će svi albumi izdavačke kuće GOOD Music imati samo 7 pjesama . No svakako treba imati na umu kako primjerice Vince Staples isti princip forsira unazad par godina. Nadalje, odlični mini album Tierre Whack traje tek 15 minuta, a njena odluka da se odluči za takav format donesena je bez saznanja o Kanyeovim namjerama. Sličnih primjera ima još.
Sve je snažnija prisutnost i ženskih MC-a u mainstream svijetu hip hopa. I to ne onih koji odgovaraju mačističkim klišejima, stvorenih u producentskim laboratorijima, već žena od krvi i mesa koje, svaka na svoj način, govore o stvarima koje ih preokupiraju.
Najtužnija priča sudske su osude dvojice najuzbudljivih repera današnjice. Oba dolaze iz Los Angelesa, nekako su se u isto vrijeme probili i snimili najbolja djela, a sudbina je htjela da oboje 2018. godine budu osuđeni. 03 Greedo zbog posjedovanja oružja i narkotika osuđen je na 20 godina, dok je Drakeo the Ruler osuđen na doživotnu robiju. Stručnjaci upoznati sa slučajem tvrde kako je sudska presuda Drakeu donesena bez valjanih dokaza (tužitelji su kao kompromitirajući materijal uzeli i glazbenikove stihove).
Izlasci sunca na obali Save poseban su doživljaj. Na beogradskom Ušću mnogi ih dočekaju na privezanom brodu, ujedno i klubu 20/44, koji je referentna točka tamošnje noćne scene. Za popularnost tog kluba osobito je zaslužan kultni Disco Not Disco kolektiv, koji kombinira najrazličitije žanrove elektroničke muzike te melodičnim setovima stvara odličnu plesnu atmosferu. Član ovog važnog kolektiva, koji promiče vrlo šarolik glazbeni repertoar, je i Slobodan Brkić, poznatiji kao DJ Brka. Kako izgledaju Disco Not Disco žurke, simbol beogradskog noćnog života, dočarat će na večeri Freilauf, u subotu, 23. veljače u The Garden Breweryju.
Ian Pooley, neokrunjeni je kralj i dobri duh hrvatske house scene, čovjek već toliko udomaćen ovdje da je postao sinonim za dobru zabavu. Još od sredine 90-ih Ian je nastupio na više važnih partija u Hrvatskoj nego mnogi domaći DJ-i. U pamćenju je ostao odličan provod na dočeku prošle godine u Mastersu, ali i izvrsne svirke ovog ljeta te za Dan neovisnosti kad mu je partner bio Igor Tipura. Ispostavilo se da ovaj stuttgartski DJ hrvatskih korijena uz Iana Pooleyja čini sjajan tandem, pa će veseli dvojac predvoditi sjajnu postavu DJ-a i za doček Nove godine u zagrebačkom klubu među teniskim terenima.
