Lauren Bacall je bila samouvjerena i jaka žena. Williams je, pak, bio lomljiv poput svog lika iz „Kralja ribara“

Samo dan nakon što je svijet obišla vijest da se alkoholom, depresijom i vlastitim unutarnjim demonima slomljeni Robbin Williams objesio u svom domu, film je ostao bez još jedne, znatno veće ikone.
U 89. godini od posljedica moždanoga udara umrla je Lauren Bacall, dobitnica Oskara, veličanstvena femme fatal i jedna od najvećih filmskih diva svih vremena. Vijest o smrti najveće ljubavi još jedne ikone filma, Humpreya Bogarta s kojim je bila u braku od 1945. pa do njegove smrti 1957. godine, objavila je upravo zaklada obitelji Bogart.  

Lauren Bacall rođena je kao Betty Joan Perske 16. rujna 1924. u New Yorku u obitelji židovskih imigranata iz Rumunjske i Poljske. Nakon školovanja počela je karijeru modela i ubrzo se zahvaljujući svojoj ljepoti našla na naslovnici tada jednog od najpopularnijih američkih časopisa za žene Harper's Bazaara.

Zapazio ju je redatelj Howard Hawks i ponudio joj glavnu ulogu u filmu "Imati i nemati" nasuprot tada već slavnom Bogartu 1944. godine i tada je počela jedna od najvećih i najljepših hollywoodskih ljubavnih priča. S Bogartom je snimila redom vrlo uspješne filmove „Duboki san“, „Otok Largo“ i „Mračni prolaz“.

Bili su ultimativni svjetski celebrity par, karizmatični, beskrajno talentirani i pametni. Današnjim, temeljito kreteniziranim medijima išli bi na živce, jer su naprosto bili predobri, prenormalni i prepametni. U braku su dobili dvoje djece, a kasnije je s drugim suprugom Jasonom Robartskom s kojim je u braku bila od 1961. do 1969. imala još jedno dijete. Glumila do duboke starosti a zapažene je uloge imala u filmovima poput „Misery“. „Dogville“,  „Pret -a- Porter“, „Ubojstvo u Orijent expresu“...

Bacall je bila žena fascinantne ljepote i zavodljiva duboka glasa, ali i izvanredno oštroumna i cinična. Njezine uloge pametnih i jakih žena bile su savršene jer je Bacall i sama privatno bila takva.
Bila je izrazito liberalnih stavova i to je isticala kad god je mogla. Podržavala je Demokrate u nekoliko kampanja i čitav se život izrugivala ruglu, primitivizmu i zadrtosti. Budale baš nikako nije podnosila i na glupa pitanja u intervjuima znala je odgovarati prilično opako. U starijoj dobi znala se obrušiti na modernu hollywoodsku produkciju koju je smatrala mediokritetskom. Nije podnosila Toma Cruisea, a užasavao ju je idiotizam „Sumrak sage“.

Jednom je izjavila da je unuku koja ju je odvela pogledati jedan od nastavaka „Sumrak sage“, rekavši joj da se radi o najboljem vampirskom filmu svih vremena, umalo izudarala cipelom po glavi nakon završetka te idiotarije. Nakon toga joj je kupila „Nosferatoa“ iz 1922. godine i rekla da gleda i uči što je ozbiljan vampirski film

Lauren Bacall bila je sve ono što Robin Williams nije. Samouvjerena, smirena i nekako uzvišena. Uživala je u životu i ostala je normalna unatoč ranom gubitku ljubavi svoga života kako je uvijek opisivala Bogarta.
Williamsu se, pak, u svakoj ulozi vidjelo da je čovjek na rubu. Jednako kao što je Bacall bila savršena glumeći samosvjesne i pametne fatalne žene u noire filmovima, tako je i Williamsova uloga života, barem prema mom skromnom sudu, bila u odličnom „Kralju ribara“ Terryja Gilliama.

Glumeći paranoičnog, sluđenog i slomljenog beskućnika koji je to postao nakon što se raspao kada mu je ubijena žena, Williams je bio najbliže samom sebi i doista je bio fantastičan u toj ulozi. Kada mu se u filmu priviđa crveni vitez koji ga izluđuje, lijepo se vidi da mu je to neka poznata situacija.

Za razliku od filma gdje sve završi dobro, u privatnom životu Williams nije uspio pobjeći crvenom vitezu. Bio je u stanju svojim talentom fantastično zabaviti ljude, ali bio je tužni klaun koji učinio sve da upropasti vlastiti život. Baš kao što svojim vlastitim demonima nije pobjegao ni još talentiraniji i karizmatičniji Philip Seymour Hoffman. Jebiga, loša godina za film.