Osamnaest filmova koji donose priče iz gruzijskih vrleti, argentinske provincije, francuskog visokog društva, vesterna koji se događa u šumama Bugarske, pa čak i film koji je prvi puta ikada snimljen na samom motovunskom festivalu – to je glavni program slavljeničkog izdanja 20. Motovun Film Festivala. Selektori ističu kako je program i ponovo pokušao povezati udaljene krajnosti – geografske, ali estetske i autorske.
Motovun balansira između najvećih atrakcija velikih svjetskih festivala poput filma „Trg“ Rubena Ostlunda, koji u Motovun dolazi sa Zlatnom palmom Cannesa, i malih, gotovo nepoznatih, a izvrsnih filmova poput „Pravog momka za Mary“ Darrena Thorntona ili filma „Rastroj“ Kasije Adamik. Među žanrovskim filmovima ističu se epski western "Brimstone" Martina Koolhovena, u kojem glume Dakota Fanning, Kit Harington i Guy Pearce, te bizarni triler „Bar“ Álexa de la Iglesije. Tu su i filmovi velikih autorskih imena kao što su Claire Denis i Agnieszka Holland, ali i kultnog queer provokatora Brucea LaBrucea, koji će biti jedan od gostiju festivala.
U programu su čak dva filma vezana uz Istru i Motovun. „Kratki izlet“ Igora Bezinovića djelomično je snimljen upravo na motovunskom festivalu, a svjetsku premijeru imao je na uglednom festivalu u Rotterdamu. „Beliberi“ Tee Lukač snimljen na nekoliko istarskih lokacija, otkrivajući nam da se ne radi samo o regiji Livija Morosina i Gustafa, nego i o najtvrđoj bazi fanova Justina Beibera, čiju neobičnu supkulturu prikazuje.
Nemali broj filmova bili su hitovi sezone u svojim zemljama, poput španjolskog krimića „Gnjev mirnog čovjeka“, Raúla Arévala koji je u Španjolskoj osvojio najvažnije domaće nagrade, ili filma „Heartstone“ islandskog redatelja Guðmundura A. Guðmundssona, koji se smatra jednim od najboljih debija islandskog filma. Svi filmovi u glavnom programu, s izuzetkom jednog domaćeg, hrvatske su premijere, a gotovo polovinu filmova u programu režirale su žene.
Uz glavni program, najavljena su i dva prateća programa – Island, zemlja partner (ili skraćeno: Istrand) i Izopačena umjetnost 2.0. Potonji propituje nove tendencije ograničavanje slobode umjetničkog izražavanja u kojima autoritarni režimi i ekstremni konzervativci nameću kriterije po kojima je neka umjetnost prihvatljiva, a neka druga ne. Ovaj program uključuje desetak filmova koji govore o zatvorenim umjetnicima, zabranjenim umjetnicima, umjetnicima u otporu, ali i okrugli stol u koji će se uključiti sudionici iz dvanaest zemalja. Dolaze umjetnici i aktivisti od Turske, preko naših prostora, sve do Mađarske, Poljske i Albanije, koji će u otvorenom dijalogu tražiti odgovor na pitanje - postoji li u današnjem svijetu još uvijek neupitna sloboda umjetničkog izražavanja, i kako taj temelj demokratskog društva zaštititi od ideologiziranih nasrtaja.
Island – zemlja partner
Islanđani imaju najvišu stopu pročitanih knjiga na svijetu, ali i vrlo respektabilnu kinematografiju. Islandski filmovi u posljednjih nekoliko godina redovito su u programima najvažnijih filmskih festivala gdje njihovi filmaši često osvajaju nagrade bez obzira na dosta skromnu produkciju od samo desetak filmova godišnje. Njihovi filmovi posjeduju karakterističnu atmosferu izoliranog sjevera, junaci su često samotni osobenjaci koji se bore sa svojim unutarnjim demonima, okolinom i prirodom, a sve na kulisi dramatičnih i fascinantnih krajolika. Filmovi s krajnjeg sjevera Europe redovito su jako duhoviti, s apsurdnim i crnim humorom na tragu radova kultnog finskog redatelja Akija Kaurismäkija.
Na Islandu ljudi nerijetko vjeruju u vilenjake, dok u Istri vjekovima žive legende o dobrim divovima, pa organizatori vjeruju u dobar spoj dviju bajkovitih zemalja.
Na motovunsko brdo dolaze brojna poznata imena islandske kinematografije. Primjerice, tzv. otac islandskog filma, Friðrik Þór Friðriksson, čija bogata i raznovrsna karijera obuhvaća više filmskih rodova i proteže se od ranih osamdesetih, a s filmom „Djeca prirode“ osvojio je 1991. i nominaciju za Oscara u kategoriji najboljeg stranog filma, Bit će tu i Rúnar Rúnarsson čiji je film „Vrapci“ osvojio nagrade na festivalima u San Sebastianu i Varšavi. Dio te nagrade sebi može pripisati i hrvatska filmska industrija jer su „Vrapci“, koji će također biti prikazani u Motovunu, i hrvatska manjinska koprodukcija.
Na motovunsko brdo popet će se i najpoznati islandski glumac, Ingvar Eggert Sigurðsson. Četverostruki dobitnik Edda nagrade i nagrade Europske filmske akademije, osim u filmu „Vrapci“, glavnu ulogu ima i u filmu „O konjima i ljudima“, pomaknutoj crno-humornoj priči.
Ovogodišnja selekcija s Islanda uključuje i starije eksperimentalne filmove, kratke filmove koji su poharali filmski svijet, eklektični niz dokumentaraca koji prikazuju islandsku kinematografiju ne samo kroz nekoliko suvremenih filmova već kroz neke od klasika islandske kinematografije koje nije moguće drugdje pronaći.
Agnieszka Holland dolazi po nagradu Maverick
Nagrada Maverick Motovun Film Festivala dodjeljuje se od 2008. godine i namijenjena je autorima koji su individualnošću, slobodnim duhom i inovativnošću širili ili šire granice filmskog izričaja. Ove godine dobitnica je redateljica Agnieszka Holland, jedna od rijetkih filmskih autora, kamoli autorica, iz nekadašnjeg Istočnog bloka, a današnje istočne Europe, koja se uspjela etablirati izvan domaćih, u njezinom slučaju, poljskih granica, prebrodila tranziciju i uspješno spojila filmski istok i zapad.
Rad ove redateljice rođene 1948. u Varšavi, iznimno je teško kategorizirati jer se tvrdoglavo opire bilo kojoj vrsti kalupa. U gotovo pedeset godina dugoj karijeri, Holland varira u stilovima i stalno prekoračuje granice žanrova, ali ono što je tom radu zajedničko je studiozni pristup svojim kompleksnim, često na neki način kompromitiranim likovima čije priče redovito stavlja u širi historijski kontekst, ali nikad na isti način. Dok nije emigrirala iz domovine krajem osamdesetih godina uslijed zabrane filmskog rada, pripadala je tzv. kinematografiji moralne zabrinutosti, poljske filmske škole čije su tipične značajke tijekom sedamdesetih godina bile dokumentaristički realizam, bavljenje svakodnevnim temama i davanje eksplicitnih političkih komentara, a čiji su glavni nositelji bili redatelji Krzysztof Zanussi i Andrzej Wajda.
Kasnije se okrenula se više radu na televiziji gdje je ostvarila potpuno novu karijeru pa je tako tijekom posljednjih nekoliko godina sudjelovala u nekoliko projekata HBO-a, Netflixa i NBC-a, uključujući režiranje nekoliko epizoda serija „Žica“ i „Kuća od karata“. Kad je HBO tek ušao u istočnu Europu, prva serija koju su snimili bila je „Gorući grm“ o životu Jana Palacha u njezinoj režiji.
Ove 2017. godine, Holland se vratila filmu i domaćem terenu i snimila triler „Tragovi“ koji je odjeknuo unutar službene konkurencije Berlinalea gdje je i nagrađen Srebrnim medvjedom. Ova anarhističko-feministička kriminalistička drama s elementima crne komedije u kojoj je lov na životinje metafora podčinjavačkog odnosa prema prirodi i prema slabijima karakterističan za dominantnu patrijarhalnu kulturu, naišla je na osudu među poljskim novinarima u Berlinu i pogotovo u samoj Poljskoj gdje je film proglašen promocijom eko-terorizma i antikršćanskim. Film „Tragovi“ dolazi u vrijeme širenja neokonzervativne kontrarevolucije, ne samo u Poljskoj nego i globalno, zbog čega je rad Agnieszke Holland aktualniji nego ikad prije. Upravo zbog toga slobodnjačka motovunska nagrada Maverick ove godine ide u njezine ruke. U Motovunu će osobno primiti počasnu nagradu, dok će istovremeno njezin najnoviji film biti dijelom glavnog natjecateljskog programa 20. MMF-a.
Film o domoljubnim pjesmama
Novi dokumentarni film nagrađivanog autora Miroslava Sikavice o hrvatskim domoljubnim pjesmama iz vremena Domovinskog rata 'Glasnije od oružja' premijerno će biti prikazan u srijedu 26. srpnja. „Stop the War in Croatia“, „Hrvatine“, „Čavoglave“, „Bože čuvaj Hrvatsku“ pjesme su čijih se stihova svi dobro sjećamo. U to vrijeme brojni bendovi, pjevači i skladatelji svoju su glazbu posvetili podizanju borbenog morala u državi, a nacionalna radiotelevizija pjesme je smatrala važnim oblikom političke borbe pa ih je naručivala, financirala, snimala i intenzivno emitirala. I dvadeset godina nakon završetka Domovinskog rata njegov soundtrack još uvijek izaziva pozornost, budi emocije, ali i kontroverze. Dokumentarac u produkciji FACTUM-a donosi detaljno istraživanje hrvatske glazbe devedesetih o kojoj govore tadašnji akteri i živi svjedoci poput Josipe Lisac, Zrinka Tutića, Jasenka Houre, Vere Svobode, frontmena grupe Opća opasnost Pere Galića, Josipa Ivankovića, Sandre Kulier i mnogi drugi. Na ovogodišnjem festivalu uz najnoviji Sikavičin dokumentarac publika će moći pogledati i njegov kratkometražni film „Zvir“, nagrađen posebnim priznanjem u Cannesu prošle godine.
Disidentski žiri
Maša Aljohina bila je neizravno prisutna na Motovun Film Festivalu, kada je prikazan dokumentarni film koji govori o poznatom slučaju kada su članice punk-rock feminističkog kolektiva Pussy Riot 2012. godine osuđene na dvije godine zatvora pod optužbom „huliganizma motiviranog vjerskom mržnjom“ zbog performansa u moskovskoj katedrali gdje su s maskama na glavi plesale i pjevale protiv ruskog autokrata Vladimira Putina. U trenutku prikazivanja filma Masha je bila lišena slobode pa je ovo njezin prvi dolazak na motovunski festival.
Oliver Frljić i Hrvoje Hribar prošlih su godina punili stupce domaćih medija, zbog njihovog su se rada vodile žestoke političke debate i bili su izloženi teškim napadima. U Motovun dolaze kao umjetnici koji su i sami doprinijeli stvaranju festivala, sudjelujući u njegovim programima ranijih godina.
Makedonska spisateljica Rumena Bužarovska, bez sumnje je jedno od najvažnijih literarnih imena suvremene regionalne, ali i europske književne scene. Tome svjedoči i prestižno priznanje londonskog sajma knjiga gdje je uvrštena u društvo deset najzanimljivijih mladih europskih pisaca. Bužarovska je gorljiva politička aktivistica i sudionica makedonske Šarene revolucije.
Veteranka produkcije ovogodišnjeg partnera festivala - islandske kinematografije, Anna María Karlsdóttir bila je članica upravnog odbora Skandinavskih filmova, direktorica Reykjavik Film Festivala i predsjednica upravnog odbora Islandske filmske i TV akademije, a producirala je više važnih islandskih filmova.
Let 3 i Laibach na motovunskom trgu
U Motovunu se uvijek puno pozornosti polaže I u glazbeni program. Nakon svečanog otvaranja u utorak, 25. srpnja i lagane argentinske komedije „Počasni građanin“, platno na glavnom motovunskom trgu po prvi će put zamijeniti pozornica, a gledalište postati podij.
Deset godina nakon što se u kasnonoćne sate s motovunskih zidina uživo orilo Kurcem u čelo, beskompromisni konceptualisti iz Leta 3 vraćaju se na mjesto zločina s prošlogodišnjim albumom „Angela Merkel sere“.
Damir Martinović Mrle na Brdo dolazi i s još jednim posebnim glazbenim zadatkom, I to uz partnericu i pjevačicu Ivanku Mazurkijević. Oni su skladali novu filmsku glazbu za nijemi film „Tuvalu“, koji je u Motovunu prikazan još 2000. godine, a izvest će je uživo u pratnji četveročlanog benda. No, u ovoj izvedbi koristit će se i neobični žičani i puhaći instrumenti, Mrletov izum, a dobrovoljci iz publike pozvani su da sviraju na njima, i to neovisno o sviračkom umijeću, jer ono nije preduvjet za sudjelovanje.
Posljednju večer festivala, u subotu 29. srpnja na brdo se penje šest članova benda Laibach, koje će publika osim na pozornici gledati i na velikom platnu u odličnom glazbenom dokumentarcu „Dan oslobođenja“. Film prati povijesni nastup slovenskog benda u Sjevernoj Koreji kao jedinog stranog izvođača koji je svoju glazbu predstavio tamošnjoj diktaturi, i to obradom pjesama iz filma „Moje pjesme moji snovi“. Pioniri političko umjetničkog pokreta Neue Slowensche Kunsta nedavno su osvojili Zagreb spektakularnim koncertom uz pratnju simfonijskog orkestra RTV Slovenije i impresivnom video instalacijom, a motovunsku publiku zasigurno neće zaobići djelić tog performansa baziran na razornim industrijskim notama kultnih avangardista.