Puležan Andrej Korovljev, autor i redatelj filma o legendarnom frontmenu KUD Idijota za Trusty piše o razlozima snimanja filma i svom odnosu prema Tusti

Tri su godine prošle od smrti legendarnog Tuste, Branka Črnca zvanog Ćić, frontmena kultnog pulskog punk banda KUD Idijoti, zakletog antifašiste, sindikaliste, radnika, oca i nadasve čovjeka koji nikada nije odstupao od svojih lijevih stavova i svjetonazora.

Tusta je prošle godine dobio ulicu u Puli i mural u Društvenom centru Karlo Rojc, znamo da ništa od toga on ne bi htio niti dozvolio onakav skroman kakav je bio, a najvjerojatnije niti film na kojem moja ekipa predano radi već drugu godinu. No, mi smo ustrajni u ideji da ovjekovječimo nešto što je vrijedno zapisati na filmsku vrpcu, nešto što će ostati generacijama koje dolaze, nešto što je bilo i jest veće od života. Ono što Tustu čini posebnim i što definitivno nadilazi samu glazbu jest njegov snažan i nepokolebljiv antifašistički stav i background svojevrsnog balkanskog "heroja radničke klase". Upravo zbog takvog stava Tusta i KUD Idijoti postali su glasnogovornici niza generacija odraslih u osamdesetima i devedesetima.

Branko Črnac Tusta ostao je radnik u pulskom brodogradilištu Uljanik do posljednjih dana svog života i ako upitamo bilo kojeg radnika brodogradilišta "tko je najveći Uljanikovac svih vremena", a značenje pojma Uljanikovac sinonim je za težak rad, borbu za radnička prava i socijalnu osvještenost, bez dvojbe odgovorit će: Branko Črnac - Tusta. Početkom devedesetih godina, kada Jugoslaviju zahvaća ratni vihor, Tusta kao frontmen jednog od najutjecajnijih domaćih bendova i ikona generacija osamdesetih kao temeljnu vrijednost svog djelovanja ističe antifašizam, oštro se boreći protiv neofašizma, rasizma, netrpeljivosti i ekstremnog nacionalizma.

Na koncertima koje su svirali diljem Europe, Tusta i KUD Idijoti postaju najprominentniji zagovornici altruizma i istinskih humanih vrijednosti, njihovi stavovi jedni su od rijetkih javnih stavova iskazivanja zdravog razuma i antiratnog angažmana na Balkanu tog doba. Tustina uzdignuta ruka na stageu postala je ikona za sve one koji su borbu za radničku klasu, obespravljene i socijalno ugrožene, antifašizam i pacifizam smatrali i smatraju kao dio svog bića i svjetonazora. Sama činjenica da su KUD Idijoti devedesetih bili zabranjeni na većini radio postaja i svrstani u "domaće izdajnike" zbog punk obrade pjesme "Bandiera Rossa" dovoljno govori o Tustinom angažmanu i borbi za toleranciju, suživot i socijalnu pravdu u vremenima kada su se takve vrijednosti označavale "komunističkom stigmom".

Iza Branka Črnca Tuste ostala je velika količina arhivskog materijala i impozantan broj sugovornika u svim republikama bivše Jugoslavije i Europe koji imaju puno toga za reći o liku i djelu legendarnog muzičara, dok glazbeno nasljeđe i utjecaj koji je ostavio na novije generacije glazbenika, snažna politička i kulturološka ostavština predstavljaju izuzetan materijal za dostojanstven hommage osobi koja se iz glazbenika uzdigla u svojevrsni fenomen i ikonu svih onih koji razmišljaju drugačije. Na Tustinom pogrebu nismo vidjeli političare, ali jesmo stotine ljudi iz svih republika ex Yu koji su proputovali tisuće kilometara kako bi se oprostili od glazbenog "Chea" ovih prostora. Zbog svih nas i njih Tusta zaslužuje dostojan prikaz njegovog života koji će ostati kao trajno nasljeđe generacijama koje dolaze.

Rođen sam u Puli,  odrastao sam na glazbi KUD Idijota, njihova glazba i poruke bile su idealan soundtrack za odrastanje. Članove KUD Idijota poznajem jer sam u osnovnoj i srednjoj školi izlazio na mjesta u kojima su oni već bili starosjedioci i postavili temelje tadašnje scene, kako glazbene tako i svjetonazorske. Kod Saleta, Frica, Ptice, a naročito Tuste nije bilo foliranja i glumatanja, oni su jednostavno cijelim organizmom živjeli radnički svjetonazor (budući da su svi dolazili iz takvih obitelji) i bili neposredan dio radničke sredine (radili u brodogradilištu Uljanik), a to nam je kao klincima nevjerojatno imponiralo.

Mogao si uz pivu na šanku u Uljaniku s Tustom satima razgovarati o novim punk albumima ili socio-ekonomsko-političkom stanju bez obzira na našu generacijsku razliku. Branko Črnac Tusta bio je fascinantan čovjek na više frontova. Sada kada snimamo film i slušamo stotine priča iz intimnog, privatnog, glazbenog i poslovnog svemira u kojima je bio aktivan sve do smrti svakim atomom snage, shvaćam koliko je bio romaneskan lik. Do svojeg posljednjeg dana odbijao je činjenicu da odlazi.

Jednostavno morao sam nešto reći o Tusti, a kako je film moj alat izražavanja bilo je logično da krenem s dokumentarcem. Film se još uvijek snima. Sama tema filma je kompleksna i snimanje se sastoji od velikog broja putovanja po regiji, a to je osnovni razlog zašto treba dosta vremena da bi se realizirao naš film. Kako je riječ o jedinstvenoj temi, r'n'r fenomenu ovih prostora i posebnom čovjeku radimo vrlo studiozno i detaljno jer želimo da film bude dostojan velikana kao što je bio Tusta.

U filmu se pojavljuje vrlo veliki broj sugovornika, od ljudi iz Tustinog privatnog i obiteljskog života, preko njegovih radnih kolega iz Uljanika, pa do raznih kolega glazbenika. Filmska ekipa je već razgovarala ili će razgovarati sa svim članovima KUD Idijota (Sale, Fritz, Ptica, Bucolini i Dejo), a svoje impresije Tustom će podijeliti i Urban, Cane,  Hladno Pivo, Atheist rap, Dubioza kolektiv, Rambo Amadeus, Petar Lovšin, Marko Brecelj, Zoran Predin, Fakofbolan i mnogi drugi.

Film nastaje u produkciji zagrebačkog FACTUMA, na njemu rade Nenad Puhovski - producent, Tamara Babun - izvršna producentica, Neda Frank - koordinatorica snimanja, Goran Legović - snimatelj, Ivan Šmintić - tonski snimatelj. Premijeru filma očekujemo u ljetnjim mjesecima sljedeće godine.