Ovih pet američkih filmova jednako su zanimljivi široj publici, kao i onima nešto izbirljivijima. Neki poput "Nestale" i "Noćnih kronika" bili su u redovnoj hrvatskoj kino distribuciji, drugi su igrali na ZFF-u ("Ritam Ludila", "Najtraženiji čovjek"), dok se "Boyhood" prikazivao zasada samo nakratko i u specijalnim terminima.

BOYHOOD: Vrhunac ove sezone i budući klasik

Nekorektno je prema starim klasicima, a čiju je vrijednost potvrdilo vrijeme, proglašavati filmove puštene u opticaj tek 2014.godine remek djelima, no ako netko zaslužuje takav povlašteni tretman, onda je to bez ikakve sumnje "Boyhood" Richarda Linklatera. Epska drama o "običnim ljudima" punim ljubavi i dobrote, no isto tako nesavršenim, ponekad sebičnim, ustrašenim i neodgovornim, dakle tipičnim ljudskim bićima od krvi i mesa, vrhunac je ove filmske sezone.

"Boyhood" je sniman 11 godina, tijekom kojih pratimo stasanje Masona, kojeg utjelovljuje odlični i dojmljivi naturščik Ellar Coltrane, od dječaka do mladog muškarca, a izmjenu životnih ciklusa pratimo iz njegove perspektive.

Ethan Hawke kao otac Masona i Patricia Arquette kao majka, duša su filma. "Boyhood" je humanističko remek djelo, ali i dokumentaristički precizna analiza današnjice. Američki ratovi 21.stoljeća, ekonomska kriza, mladi ratni veterani, facebook, Barack Obama, George Bush, reper Soulja Boy…

Ukoliko će nekoga u dalekoj budućnosti zanimati kako je bilo živjeti u zapadnom svijetu na početku 21.stoljeća, bolji i vjerodostojniji dokument vremena od ovog filma neće pronaći. Vrijeme će pokazati kako je "Boyhood" klasik.

NESTALA: Film koji se jako voli ili mrzi

Film "Nestala" Davida Finchera nastao je po scenariju Gillian Flynn, autorice istoimenog hit romana  koji je zaludio američku publiku 2012.godine. Knjigu nisam čitao, no ako je suditi po scenariju radi se o trash materijalu, ali na način kako ga zamišlja obrazovana osoba koja je svjesna da piše trash. Premisa filma je pomalo smiješna, teško moguća, no i urnebesno zabavna, a na trenutke i lucidno proniče u samu bit braka i muško-ženskih odnosa.

Zaboravite na trenutak da ovdje o radi o osobama s mentalnim poremećajima, i neke stvari će vam se učiniti itekako poznatim. "Cool cura" scena je kreativni vrh redateljskog opusa Davida Finchera, a duhovite i oštre replike daju filmu poseban šarm.

Tyler Perry u ulozi afroameričkog odvjetnika, najbolja je stvar ovdje. - Vi ste svi prokleto ludi - kaže u jednom trenutku, te time sažme svih 150 minuta ove drame/komedije. Ako mislite nakon odgledanog filma da je lik kojeg glumi Ben Affleck nedužan ili uhvaćen u zamku, razmislite još malo o tome. Ponekad u igri lovina uživa koliko i sam lovac, a svaki rupa ima svoju zakrpu. Uz sve osobne simpatije prema filmu ne mogu zamjeriti nekome tko ga mrzi ili ga smatra potpuno glupim. To je jedan od tih filmova.

NOĆNE KRONIKE: Izvrstan triler s mučnim okusom

"Noćne kronike" još je jedan film koji bi se na prvi pogled mogao okarakterizirati kao pulp materijal, no stvari koliko su zabavne, toliko su i bolni podsjetnik na okrutnu današnjicu. Nezaposleni mladić postaje freelance reporter koji snima nesreće, dok noćima krstari apokaliptičnim ulicama Los Angelesa.

Redatelj je Dan Gilroy, brat redatelja i scenarista Tonya, te sin poznatog kazališnog scenarista Franka. Dan je već pisao neke scenarije, no nije se ranije okušao u redateljskoj stolici. Ovdje je učinio je izvrstan posao. Jake Glyhengaal nije prava osoba, već groteskna karikatura zvana Lou Bloom.

On predstavlja novu generaciju mladih ambicioznih kapitalista, beskrupulozni model savršenog CEO-a 21.stoljeća. Mršav, isušen, istaknutih jagodica i izbuljenih očiju podsjeća na zlog brata blizanca Townesa Van Zandta, a autoru su zasigurno pri njegovoj kreaciji na umu bili Travis Bickle i Američki Psiho. Bloomovi dijalozi i monolozi kao da su prepisani iz članaka-savjeta Wall Street Journala ili Businessweeka, a njegova kreativnost i uspješnost su neupitne. Žrtve su nebitne, čak i poželjne, a cilj je svetinja.

Bez digitalne fotografije Los Angelesa noću Roberta Elswita, gdje se nihilizam i morbidnost miješaju s adrenalinom, Noćne kronike bile bi zasigurno nešto manje impresivne. Ovo je film o ljudima kakvi su poželjni na tržištu, kakvima se djecu na prestižnim sveučilištima uči da postanu. Dan Gilroy je jednu zastrašujuću činjenicu upakirao u izvrstan triler.

RITAM LUDILA: Odlična karta za slavu Damiena Chazzela

"Ritam ludila" je drugo cjelovečernje ostvarenje Damiena Chazella i njegova karta za slavu. Film je osvojio glavnu nagradu na Sundance filmskom festivalu, a vrlo je vjerojatno da će dobro proći  i na ovogodišnjim Oskarima. Radi se o filmu koji je dovoljno otkačeno da bude prihvaćen od hipsterske  publiku na festivalima, a opet dovoljno izraubane teme da se svidi i konformistima.

Scene upoznavanja i predstavljanja glavnih likova nisu ništa spretnije ili manje suptilno napravljene od onih u Karate Kidu, a scenaristička rješenja gdje su svi ostali u filmu samo tu da popune prazno mjesto u kadru, dok dva anti heroja vode svoje bitke, mogu biti izrazito naporna i predvidiva. No, Chazelle je vizualno izuzetno redatelj, zadnji glazbeni obračun malo je remek djelo zvuka, krvi i znoja, a dva glavna glumca više nego dobri.

J.K. Simmons, poznatiji kao Schillinger iz Oza, brutalni je perfekcionist, najbolji i najgori učitelj kojeg možete zamisliti. Teško je ne sjetiti se nekih sličnih ljudi s ovih prostora poput Ante Kostelića. Mlada zvijezda u usponu Miles Teller ravnopravan mu je suparnik, i tako još jednom potvrđuje svoj talent i najavljuje uspješnu karijeru. Ovaj film iza svojih tehničkih bravura i varljivog feel good kraja skriva tamnu stranu, koja podsjeća na situacije iz prva dva filma o kojima je ovdje pisano. I učitelj i učenik su bolesno ambiciozne osobe, makijavelijanskog stanja uma, kompleksa više vrijednosti, neosjetljivi prema okolini, dakle sociopati. Fletcher kao hard boiled anti junak filma 70-ih i Andrew kao junak milenijske granice (scena s djevojkom u kafiću zasigurno je aluzija na Fincherovog Zuckerberga) ista su strana kovanice.

NAJTRAŽENIJI ČOVJEK: Posljednja uloga velikoga Seymoura Hoffmana

"Najtraženiji čovjek" nije loš film, ali le Carreov roman kao prijedlog (iako pomni poznavaoci njegova dijela kažu, jedan od slabijih), posljednja uloga velikog Phillipa Seymoura Hoffmana, te Anton Corbijn, redatelj podcijenjenog „Amerikanca“ obećavali su više. Autentične lokacije Hamburga, prljavi zakutci njemačkog velegrada, gdje najviše imigranata, uključujući i naše, provodi vrijeme, u kontrastu s hladnim poslovnim zgradama potvrđuju još jednom kako su europske ulice najbolje okruženje za snimanje trilera i špijunskih filmova.

Phillip Seymour Hoffman briljantan je u ulozi tipičnog le Carreovog junaka, no nitko u filmu, osim poslovično vrlo dobre Robin Wright, nije mu ni do koljena, a sama radnja je već pomalo istrošena i predvidljiva, unatoč par briljantnih dijaloga.