Poznati izvođači i raspored četvrte sezone Medijskog inventara muzičkih originala u MSU

Opširnije...

Koncertna sezona u punom je jeku, a glavni hrvatski grad, nakon ljetnog očaja, vrvi koncertima. Zato je vrijeme da se ovoj euforiji pridruži i MIMO. Medijski Inventar Muzičkih Originala po četvrti put će otvoriti svoja vrata domaćim, autorskim i, prije svega, kvalitetnim izvođačima te će im na taj način pokušati osigurati ono najpotrebnije – mjesto i vrijeme da zasjaje svojim punim potencijalom. Uglavnom, MIMO se vratio!

Opširnije...

LET 3 U VINTAGE INDUSTRIAL BARU: Savršen i euforičan nastup benda s idealnom set listom ranih klasika

Opširnije...

Program pod nazivom „Sviraj stare“, u sklopu kojeg će u Vintage Industrial baru razni dugovječni i potvrđeni bendovi svirati koncerte sa set listom koja sadrži isključivo rane radove, zapravo je sjajna ideja.

Prvi albumi uglavnom su pomno pripremani s pjesmama koje su se dugo dorađivale i brusile na koncertima pa vrlo često ostaju među najuzbudljivijima u opusu bendova bez obzira na kasniju produktivnost. U najekstremnijim slučajevima kao recimo kod Prljavog Kazališta prva dva albuma su i jedino uzbudljivo i pažnje vrijedno što su snimili u milijun godina postojanja, ali pustimo to, to je neka tužna i mučna priča o otklizavanju u seljaštvo.  

Opširnije...

DIMENSIONS FESTIVAL, PULA: 12 razloga zašto vrijedi partijati na sjajnom festivalu na utvrdi Punta Christo

Opširnije...

Hrvatska obala već ljetima uživa status partijanerske meke. Partija se na bezbroj događanja od Pule, preko Zrća i Tisnog, pa sve do Splita, Hvara i Dubrovnika, odnedavno i na nekadašnjem Otoku mladosti, Obonjanu. Glazbenim nevježama sigurno je najpoznatija splitska Ultra, najrazvikanijji festival koji kvalitativno zapravo predstavlja teški komercijalni trash. Svakog kužera underground glazbe neukus Ultre podsjeća na tehno cajke, izrirčaj tek nešto drukčiji od onog s cajkaškog Ringišpil festivala, pošasti koja je tek nešto kasnije također pohodila dalmatinsku metropolu.

No, za status istočne jadranske obale obale kao nove Ibize među partijanerskom populacijom zaslužni su brojni kvalitetni ljetni festivali na kojima nema tko nije nastupio od najzvučnijih mahera svjetske elektronske scene. Poslastica za kraj ljeta su uvijek dva festivala u štinjanskoj utvrdi Punta Christo kod PuleOutlook, najvažnijij europski festival bass glazbe te Dimensions koji promovira house i techno zvuk, oboje u koprodukciji britanskih organizatora i agilne domaće udruge Pozitivan ritam. Upravo zato ovo su dva najotvorenija britanska festivala prema domaćoj publici, odnosno onoj s područja pokojne Juge, kako kroz intenzivniji PR, tako i kroz znatno povoljniju cijenu ulaznice za ovdašnje partijanere. Posebnost ovih festivala su i spektakularni koncerti otvorenja u pulskoj Areni. Za peto izdanje Dimensionsa organizatori su se potrudili osvježiti program brojnim legendarnim imenima tehna, a pogotovo housea.  U Areni te na sedam živopisnih pozornica Punta Christa od 25. do 28. kolovoza nastupa sama krema elektronske glazbe.

Opširnije...

NICK CAVE AND THE BAD SEEDS, „SKELETON TREE“: Mračan, bolan, asketski, ali maestralno dobar album

Opširnije...

Novi album Nicka Cavea uvijek je uradak željno iščekivan od milijuna ljudi diljem svijeta. Enigmatični Cave ima vrlo šaroliku karijeru, no teško se u njegovom opusu može naći album koji se može nazvati stvarno lošim ili neslušljivim, dakako, kvaliteta varira od izdanja o izdanja, no uvijek je tu njegov specifičan stil pjevanja ali i sviranja njegovih brojnih suradnika u The Bad Seedsima (čiji se broj iz godine u godinu smanjuje).

Tako je njegov prošli album prikupio jednak broj pozitivnih kritika, ali i znatan broj ljudi kojem nikako nije odgovarala Caveova fascinacija Wikipedijom i čudnim stihoklepstvom prisutnim na „Push The Sky Away“. Osobno smatram da je „Higgs Boson Blues“ jedna od najkvalitetnijih pjesama njegovog cijelog opusa čisto zbog atmosferičnosti instrumenata, a " Skeleton Tree“ nastavlja u sličnom stilu, možda čak i modernijem, ali u puno mračnijem i intenzivnijem štihu.

Opširnije...

REZIME SUPERUHO FESTIVALA: Bilo je to odličan festival, a preseljenje u Primošten pokazalo se kao pun pogodak

Opširnije...

Postojalo je mnogo razloga zbog kojih sam bio skeptičan u vezi ovogodišnjeg izdanja Superuho festivala. Zapravo, bilo ih je toliko da skoro nisam otišao, a to bi pak bila velika pogreška. Što se tiče lineupa, ne mogu reći da me previše impresionirao, barem ne na način kao što su to Mate Škugor i ekipa činili prošlih godina, no ima nešto posebno kod Superuha što posjetitelje privlači već treću godinu na treću festivalsku lokaciju. Konceptualno je ideja Superuha ne samo dobra, već genijalna. Tri dana sunca i mora, muzike i druženja, hrane i pića, a sve to na našoj lijepoj obali po vrlo pristupačnim cijenama.

Opširnije...

ČUTURA O SOPRANOSIMA: Kako sam se 17 godina nakon svih zakačio na najutjecajniju seriju svih vremena i oduševio se

Opširnije...

Zadnjih mjeseci gledam seriju – nekad intenzivnije, nekad uzimam pauze, već prema tome kakav sam s vremenom i koncentracijom – u čijem je središtu muškarac od četrdesetak godina, koji je naslijedio posao od oca. Ima problema i s vođenjem posla, i unutar obitelji; zahtjevna, ali i vjerna i odana supruga, te dvoje djece tinejdžerske dobi muče ga u najmanju ruku onoliko koliko ga muče poslovni suradnici i suparnici, a posebna je priča njegova majka. To je onaj demon koji ga proganja u noćnim morama, vječito nezadovoljna, vječito prigovara, vječito ga vrijeđa, vječito napada. Zbog stalnog stresa i grižnje savjesti koji kulminiraju povremenim napadajima panike i nesvjesticama traži psihijatrijsku pomoć, i redovito uzima lijekove, pokušavajući pronaći neki smisao svog života i svega onog što u tom životu mora proći.

Zvuči poznato? Zvuči kao neki noir francuski davež koji se emitira u ponoć, za probranu intelektualnu publiku? Ili možda zvuči kao serija o nekome iz vaše/moje bliske okoline? Ili možda baš o vama samima? Mislim, ja sam se pronašao u toj seriji, barem u nekim njenim elementima – sasvim sigurno u onom segmentu koji se odnosi na odnos s majkom. Bitna je razlika u tome što je središnja figura serije mafijaški boss iz New Jerseya, Tony Soprano.

Opširnije...

SOLO POSITIVO FILM FESTIVAL 1.- 6. 8: Film o velikom Arsenu Dediću otvara opatijski festival glazbenih dokumentaraca

Opširnije...

Nakon poznatijih i razvikanijih pulskog i motovunskog došao je red i na Solo Positivo filmski festival koji će se od 1. – 8. kolovoza održati u Opatiji.

Na sedmom izdanju tog festivala glazbenih dokumentaraca, koji je pokrenut u Starigradu Paklenica, a prošle se godine preselio u Opatiju, prikazat će se ukupno 25 naslova u četiri kategorije koje će gledatelji moći vidjeti na opatijskoj Ljetnoj pozornici i u umjetničkom paviljonu Šporer.

Sam natjecateljski dio programa donosi 8 naslova koje je odabrao ovogodišnji izbornik njemački readtelj Uli Schueppel, koji je nastojao predstaviti kreativnu i angažiranu stranu žanra glazbenog dokumentarnog filma.

Opširnije...

DOPUNJENI VODIČ KROZ KONCERTNU JESEN: Sve što vrijedi i ne treba propustiti iz bogate koncertne ponude

Opširnije...

Premda je i prema prvim najavama koncertna jesen u hrvatskim gradovima gdje postoji dovoljno publike koja ne sluša samo cajke i seljobere, a to su otprilike tek Zagreb i Rijeka, izgledala sasvim pristojno, nakon što je sve kompletirano novim imenima stvari izgledaju zapravo jako dobro. U ovom pregledu nema Dead Kennedysa jer nastupaju bez Jella Biafre, a koliko god ostatak ekipe bio dobar, to naprosto nije to. Nema ni Swansa jer nakon nastupa u Jedinstvu prije nekoliko godina kada je prvih 20 minuta koncerta proteklo u besmislenim šumovima, a praznoga hoda bilo je previše i kasnije, taj bend uživo, barem što se mene tiče, vrijedi preporučiti samo kada sviraju festivalske set liste gdje nema mjesta ni vremena za iživljavanje. Evo što se nudi:

Opširnije...

TRUSTYJEV GLAZBENI VODIČ: 13 bendova i glazbenika koji bi za svoje i opće dobro pod hitno trebali prestati s radom

Opširnije...

Kada je Steven Tyler, shvativši valjda napokon da su mu grudi postale znatno veće od kćerinih, nedavno objavio oproštajnu turneju i umirovljenje Aerosmitha bila je to sjajna, ali nažalost rijetka vijest te vrste. Precijenjeni bend, koji već milijun godina živi od tri suvisla albuma iz sredine sedamdesetih godina prošloga stoljeća te nekoliko hitova iz početka devedesetih, odavno se pretvorio u besmislenu karikaturu, a najavljeno umirovljenje, premda zakašnjelo, najbolje je što je svijet od njih čuo u posljednjih 20 i kusur godina. Uključujući glazbu, naravno.

Nažalost, Aerosmith su tek iznimka u moru precijenjenih bendova i glazbenika čije su muze odavno presušile ili ih nikada nije ni bilo i čije je postojanje na sceni već godinama prilično besmisleno premda svi ti nekad neliki i važni glazbenici, a danas olinjali gnjavatori uglavnom imaju svoje vojske obožavatelja čiji je glazbeni ukus i interes zahrđao baš poput njihovih idola i koji ništa drugo ne priznaju jer "koja su to kola bolja od Moskvića". Ovaj je popis, razumije se, posve osoban i subjektivan. Na njemu su oni koji imaju neku ozbiljnu karijeru, postigli su baš velik uspjeh ili su po nečemu zadužili glazbu, pa zato tu nema beznadnih i nebitnih udava poput The Whitesnake, Billyja Idola ili Justina Bibera za koje se podrazumijeva da tu spadaju, ali koji nikada nisu ni trebali postojati. Teško je jedino bilo odabrati samo 13 "suvišnih" pa su neki poput The Prodigy, Simple Minds ili Green Day možda i neopravdano ostali na klupi za rezerve, a kralj svih besmislenih bezveznjaka i blefera David Guetta nije se kvalificirao jer uopće nije glazbenik. Na listi su neki sjajni glazbenici koje sam nekada jako volio i za koje mi je žao vidjeti u što su se pretvorili, kao i oni koje sam oduvijek smatrao bezveznjacima na čije je slušanje šteta trošiti vrijeme i uši. Zato, no hard feelings...

Opširnije...

OUTLOOK FESTIVAL, PULA: Sve što treba znati o najvećem europskom festivalu bass i soundsystem kulture

Opširnije...

Tjedan dana nakon Dimensions festivala štinjansku utvrdu Punta Christo kod Pule zaposjednu i ljubitelji bass glazbe – štoviše - i u dvostrukom broju, njih čak 15 tisuća, mahom iz Velike Britanije. U istoj britansko-hrvatskoj koprodukciji poput Dimensionsa, Outlook festval najveći je festival bass i soundsystem kulture u Europi. Tvrđavom će tako i u 9. izdanju u četiiri dana grmjeti zvuci duba, reggaea, hip hopa, drum'n'bassa, breakbeata, junglea, grimea, garagea, dubstepa i sličnih žanrova s više od 200 izvođača.

Opširnije...

ČUTURA U RIMU NA SPRINGSTEENU I YOUNGU: Događanje naroda na Circusu Maximusu i vječna magija starog hipika

Opširnije...

Young je bio sjajan, a Springsteena sam vidio i u boljim izdanjima, ali njegovi su koncerti sada ponajprije mjesto okupljanja i širenja dobrih vibracija pa to i nije važno

Prošli vikend, onaj vikend prije osam dana, pohodio sam Rim, gdje sam gledao i slušao koncerte Neila Younga i Brucea Springsteena. Već sam o tome nešto bio i napisao u jednom drugom mediju, ali imam 'feeling' da nisam napisao sve, a uz to mi je 'okidač' za novi tekst bila mala razmjena poruka s jednim našim košarkašem – da baš ne spominjem ime – koji je taj prethodni tekst pročitao i referirajući se na Springsteenov koncert javio se s 'vjerojatno ste tražili termin religijsko iskustvo', dragi dečko još mi se uvijek obraća s 'vi', dodajući i da je protekle godine vidio tri Bossova koncerta. Znani glazbeni kritičar i komentator Saša Dragaš je Springsteenove koncert kategorizirao kao 'religijsko iskustvo', tu je paralelu tražio i našao taj košarkaš s kojim mi se životni putovi stalno dodiruju.

Opširnije...