HAUSTOR, ORIGINAL ALBUM COLLECTION: Croatia Records ipak ispravila vlastitu sramotu

Opširnije...

Koliki je katalog Croatia Recordsa zgodno ilustrira činjenica da se na popisu izvođača njih 27 odaziva na ime Ivan, Ivana, Ivo ili Ivica ili recimo da su za njih ploče, odnosno cd-ove izdale čak 33 klape. Samo pregledavanje tog imenika iscrpljujući je posao, tamo negdje kod imena Mije Lešine, čovjek dehidrira i dobije želju da malo odrijema prije nastavka, a tek ste na pola. Stvarno monstruozno dug popis ispunjen poznatim i sasvim nepoznatim pjevačima, kantautorima i grupama od 1947. kad je prethodnik Croatia Recordsa danas nepoćudnog imena Jugoton osnovan i kasnije izrastao u ne samo najveći brend diskografske industrije na ovim prostorima, nego svojom progresivnom politikom bio prozor u svijet i promotor avangardnih kretanja u domaćoj glazbi.   

Možda u toj šumi uprave CR-a od 1990. naovamo nisu vidjeli tako veliko drvo kao što je Haustor? I tako je svijet koji je originalno slušao taj unikatni bend domaćeg novog vala, prije negoli je dočekao njihove albume na CD-u već napravio puni tehnološki krug po pitanju reprodukcije glazbe. Dok su se u Croatia Recordsu sjetili utisnuti Haustore na CD, mnogi ljubitelji glazbe iz kućnih hi-fi sustava riješili su se prvo gramofona da bi ustupili mjesto CD playeru, pa se riješili CD playera i prebacili na multimedijske mp3 playere ili se pak ponovno vratili sve popularnijem vinilu. Kako ironično.

Opširnije...

Promotori vs Šipuš: Vesna Pusić osporava neosporivo, Šipuš mora biti smijenjen

Opširnije...

Udruga Promo reagirala je povodom izjave prve potpredsjednice vlade Vesne Pusić da nije istinita njihova tvrdnja da je Berislav Šipuš putem Vijeća za glazbu, koje je sam imenovao, organizacijama kojima je bio na čelu sve do preuzimanja funkcije zamjenika ministrice te s kojima nastavlja biti intenzivno povezan – Muzički biennale Zagreb, Osorske glazbene večeri i Hrvatska glazbena mladež, samo za vrijeme svog mandata u Ministarstvu kulture sufinanciranje povećao u prosjeku za 40%, odnosno zbirno povećao budžete kroz period od četiri godine za preko 1.6 milijuna kuna. Evo priopćenja:

Opširnije...

LET 3 U LAUBI: Veličanstvena demonstracija sile najvećeg live benda ovih prostora

Opširnije...

Hodajući prema Laubi, novom i definitivno izvrsnom zagrebačkom koncertnom prostoru u kojemu je u subotu Let 3 predstavljao nekoliko novih pjesama i zajebanciju pod nazivom „Angela Merkel sere“, pala mi je na pamet pomalo bizarna činjenica o vlastitom životu. Ako isključim dvoje ili troje najbližih ljudi u životu Damir Martinović Mrle i njegovo čekićanje bas gitare s raznim bendovima i na raznim binama najdulja su konstanta u mom životu.

Sve je počelo prije nekih 36 godina s Termitima, za mene osobno i danas najvažnijim i najboljim bendom s ovih prostora ikada, i njihovim koncertima čiji je intenzitet i silinu rijetko tko kasnije nadmašio. Premda su za karakteristični zvuk Termita najvažnije bile Pepijeve orgulje i Ticina gitara, a za legende o bendu Kraljevo mahnitanje, svakome tko je vidio Termite uživo u kasnijoj najpoznatijoj i najboljoj postavi, vizualna je asocijacija upravo Mrle. Usput, on je tada prije 36 godina, uz nešto manje kila, izgledao više manje isto kao i danas.  

Opširnije...

Promotorima dosta diskriminacije rocka u financiranju programa javnim novcem

Opširnije...

Traže smjene Tedija Lušetića i Berislava Šipuša i 50 posto novca za programe autorske rock glazbe

Na press konferenciji "Rock nije kultura?!" predstavnici udruge Promo (Udruga koncertnih promotora),  iskazali su nezadovoljstvo i protest protiv nedavno objavljenih skandaloznih rezultata dodjele javnih sredstava za glazbene programe od strane Ureda za kulturu grada Zagreba i Ministarstva kulture Republike Hrvatske, a također i protiv dosadašnje dugogodišnje prakse dodjeljivanja navedenih sredstava istom uskom krugu institucija i organizatora.

Predstavnici udruge Promo objasnili su sustav dodjele javnih sredstava u glazbenoj kulturi pri čemu je ključna činjenica da Ured za kulturu Grada Zagreba i Ministarstvo kulture imenuju članove Vijeća koji ocjenjuju predložene glazbene programe na natječaju za Javne potrebe u kulturi. Sastav imenovanih Vijeća za glazbu pokazuje da Ured za kulturu Grada Zagreba i Ministarstvo kulture imenuju isključivo osobe koje se bave reproduktivnom klasičnom glazbom i eventualno jazzom. Pri tome tzv. nominiranje članova Vijeća služi stvaranju privida demokratske procedure.

Opširnije...

FILM NA DRUGO GLEDANJE: „Pokojni“ su tek blijeda kopija genijalnog hongkonškog originala

Opširnije...

Pokojni, 2006., redatelj Martin Scorsese, glavne uloge: Leonardo DiCaprio, Matt Damon, Jack Nicholson, Mark Wahlberg, Martin Sheen, Ray Winstone, Vera Farmiga, Alec Baldwin

„Možda ste već pročitali glasine da su „Pokojni“ stara škola filmova o policajcima. Možda ćete misliti isto ako zapravo ne obraćate pažnju na ono što se događa na velikom ekranu. Ili ćete možda u „Pokojnima“ prepoznati ono što taj film jest: novi američki klasik krimi žanra legendarnog Martina Scorsesea, čiji talent ovdje sjaji najjačim zrakama.“

Ovo oduševljenje uglednog filmskog kritičara Rolling Stonea Petera Traversa otprilike ocrtava raspoloženje njegovih kolega, ali i publike u vrijeme kad se Scorsese zadnji put okušao u žanru u kojem  se s „Dobrim momcima“ i „Casinom“ dokazao kao velemajstor. No za razliku od ova dva neupitna remek-djela, koja su ostarila izvrsno i vrijeme im samo ide na ruku na putu da postanu klasici američke kinematografije, s „Pokojnima“ stvari, s vremenskim odmakom, stoje malo drugačije. Nije to loše djelo, već solidno zanatski odrađen posao u kojem je Scorsese odigrao valjda na najsigurnije i najproračunatije u karijeri.

Opširnije...

DISCIPLINA KIČME U MOČVARI: Fantastičan koncert koji je izgledao kao šamansko ludilo

Opširnije...

Ne sjećam se, ili se možda još uvijek pod jakom dojmom koncerta ne želim sjetiti, kada sam se zadnji puta tako dobro energetski osjećala na koncertu grupe koju volim i slušam tamo negdje od sredine osamdesetih. Nastup Discipline Kičme u Močvari bio je punokrvni, energičan, glasan i slastan baš poput odlično raspoloženog Koje i njegove ekipe te večeri, i to će vam potvrditi svaki sretnik koji je u petak nazočio istom.

Opširnije...

PUNČKE U TVORNICI: Bilo je jako dobro, ali za čistu peticu ipak fali žešći zvuk gitare

Opširnije...

Subotnji nastup Punčki u Velikom pogonu zagrebačke Tvornice kulture trebao je biti vrhunac vrlo uspješnog razdoblja promoviranja njihova sjajnog albuma prvijenca „Sunčano s povremenom naoblakom“ i konačna potvrda da ovaj odlični ženski bend kvalitetom spada u sam vrh hrvatske, ali i regionalne glazbene ponude.

Punčke su nastale prije osam godina u rodnim Vinkovcima, a karijera im je ozbiljno krenula dolaskom u Zagreb gdje se Luciji i Ruby priključila basistica Anja, također Slavonka iz Novske. Nakon EP-ja uslijedio je album čije su snimanje same financirale, a kada je napokon izašao, pokupio je zaslužene pohvale kritike i publike. „Sunčano s povremenom naoblakom“ doista je jedan od najboljih albuma izdanih u posljednjih deset godina na ovim prostorima, a nakon protoka vremena i dalje zvuči svježe i neodoljivo. Punčke su pritom jednako uvjerljive u laganijim pjesmama poput prekrasnih „Petre Pan“ ili „Doručka“ kao i u žestokim i bučnim udarima poput onih u pjesmama „Iz dana u dan“ ili „Ritam kaosa“.  

Opširnije...

VLADA DIVLJAN (1958 – 2015): Odlazak ikone novog vala i veličanstveno normalnog čovjeka

Opširnije...

Umro je Vlada Divljan, jedan do istinskih velikana jugoslavenske glazbene scene, nekadašnji frontmen grupe Idoli. Nije se to dogodilo iznenada, znali smo svi da je bolestan i da to što ga je napalo nije izlječivo, ali svejedno, vijest je bila nekako tužnija nego je to uobičajeno kada odu poznati ljudi iz umjetničkog svijeta.

Divljan (57) nije prvi glazbenik koji je otišao iz te opjevane novovalne generacije, beogradska je scena iz toga vremena praktički desetkovana. Nije možda ni najkarizmatičniji, ali je bio nekako najnormalniji i najomiljeniji u ljudskom smislu. Bio je naprosto gospodin, nevjerojatno drag i topao čovjek, potpuno netipičan za okruženje u kojem je radio.

Opširnije...

OSCAR ZA DOSADU: I „Mandariinid“ i „Divlje priče“ i „Levijatan“ puno su bolji filmovi od "Ide"

Opširnije...

Ne brinite za svoj dobar ukus ako ste zaključili da je "Ida" tanko djelo koje klizi u dosadu i artističko prenemaganje

"Čekaj, kad je ovo osvojilo Akademijine članove, kakvi su tek drugi, zar je sva druga četiri filma u konkurenciji potpisao Jakov Sedlar!?" Pitanja ovakvog tipa rojila su se po glavi nakon odgledane "Ide", poljskog laureata ovogodišnjeg Oscara u konkurenciji stranog filma, a odgovora nije bilo. Priča smještena u Poljsku 1962. godine o ratnom siročetu, mladoj djevojci Idi koja par dana pred ulazak u red časnih sestara u svom sirotištu/samostanu od predstojnice dozna da ima živu tetu i da bi bilo pametno upoznati je prije konačne odluke o zaređenju, izgleda intrigantno na papiru, i postaje još intrigantnije kad joj teta otkrije da je Židovka čiji su roditelji stradali u vihoru rata.

Očekujete nakon toga logično, da se taj potencijal rasplamsa kako na osobnoj razini, tako i u smislu šireg društvenog konteksta. Umjesto toga, režiser Pawel Pawlikowski nam ponudi neuvjerljiv stoicizam, da ne kažemo ravnodušnost glavne protagonistkinje, filmske debitantice Agate Trzebuchowske u ulozi Ide. Kad već u cijelom filmu kaže tek pokoju rečenicu trivijalnog sadržaja, ni njena facijalna ekspresija ne pomaže da gledatelj pronikne što proživljava i proživljava li uopće.

Opširnije...

JONATHAN U TVORNICI KULTURE: Furiozni nastup benda koji je opravdao sav hype

Opširnije...

Riječani su pred ugodno punom zagrebačkom Tvornicom pokazali da zaslužuju sve pohvale koje su dobili za album i da izrastaju u velik bend

Cijela ta priča s Jonathanom, sav taj hype i frka koja se zakuhala praktički od samog početka rada tog benda kojega čine iskusni riječki glazbenici, malo mi je ispočetka bila, priznajem, sumnjiva. Prvo, ime Jonathan mi baš i nije leglo, ali dobro, svako ime je ionako tek nakupina slova i to doista nije presudno. Opet, bolje je nego Fuji ili Pink lady.

Najave da se radi o riječkoj supergrupi bile su ipak pretjerane, jer da se ne lažemo, u bogatoj glazbenoj ostavštini mog rodnog grada, Pasi, Mandrili i Salion, koliko god bili dobri, baš i nisu u samom vrhu, a kad su krenula objašnjenja da sliče na Franz Ferdinand, Interpol, Editors, pa se taj niz bendova uzora samo nastavljao i rastao, sve je počelo izgledati zabrinjavajuće.

Opširnije...