MERCURY REV U LAUBI: Klasici s „Deserter`s Songs“ dominirali i spašavali od monotonije

Opširnije...

Proljetne temperature u jeku jeseni i sanjiva glazba kao svojevrsni odmor za dušu i bubnjiće nakon blues/punk/rock vatrometa koje su nam priredili Left Lane Cruisers dva dana ranije. Teško da je Mercury Rev u bolje vrijeme mogao doći u Zagreb. Hipsterski pretenciozan prostor galerije Lauba kao kulisa za nastup benda koji je na klasicima "Deserter’s Songs" i "All is a Dream" uspio pogoditi ono jedno mjesto gdje se spaja autentičnost americane i visoke umjetničke pretenzije zvuče kao savršen par. No, događaje ovog krvavog petka 13. teško je izostaviti i ne dovesti u kontekst sa koncertom koji su Dave Friedman i družina održali.

Opširnije...

MARC ALMOND U LAUBI: Lijepo i nostalgično druženje za one koji su došli zbog glazbe

Opširnije...

Kad sam čula da Marc Almond dolazi u Zagreb, prvo sam pomislila da me netko zafrkava jer već godinama davim s istom idejom svoje bliže i dalje frendove, kao njegov obožavatelj svjesna ipak da se radi o tržišno riskantnom koncertu nažalost, bar na ovim prostorima. Ali vele, kad nešto jako želiš to se i ostvari.

Ekipa s Yammat Fm radija odlučila proslaviti svoj skorašnji prvi rođendan, pozivajući svoje slušatelje, prijatelje i poslovne suradnike na tulum i  besplatni koncert izvođača koji je prodao preko 30 milijuna ploča. Kako sam imala sreće gledati Almonda uživo i prije, znala sam otprilike šta me čeka i najviše me zanimala set lista, kao i reakcija publike.

Opširnije...

KOROVLJEV O TUSTI I SVOM FILMU O NJEMU: Bio je ikona drukčije mislećih i heroj radničke klase

Opširnije...

Puležan Andrej Korovljev, autor i redatelj filma o legendarnom frontmenu KUD Idijota za Trusty piše o razlozima snimanja filma i svom odnosu prema Tusti

Tri su godine prošle od smrti legendarnog Tuste, Branka Črnca zvanog Ćić, frontmena kultnog pulskog punk banda KUD Idijoti, zakletog antifašiste, sindikaliste, radnika, oca i nadasve čovjeka koji nikada nije odstupao od svojih lijevih stavova i svjetonazora.

Tusta je prošle godine dobio ulicu u Puli i mural u Društvenom centru Karlo Rojc, znamo da ništa od toga on ne bi htio niti dozvolio onakav skroman kakav je bio, a najvjerojatnije niti film na kojem moja ekipa predano radi već drugu godinu. No, mi smo ustrajni u ideji da ovjekovječimo nešto što je vrijedno zapisati na filmsku vrpcu, nešto što će ostati generacijama koje dolaze, nešto što je bilo i jest veće od života. Ono što Tustu čini posebnim i što definitivno nadilazi samu glazbu jest njegov snažan i nepokolebljiv antifašistički stav i background svojevrsnog balkanskog "heroja radničke klase". Upravo zbog takvog stava Tusta i KUD Idijoti postali su glasnogovornici niza generacija odraslih u osamdesetima i devedesetima.

Opširnije...

LEFT LANE CRUISER, TVORNICA: Brutalno dobar koncert koji je nadmašio sve viđeno ove godine

Opširnije...

Ono što sviraju Left Lane Cruiser nije ništa novo, ali to naprosto nitko, uključujući čak i Jona Spencera s Blues Explosion, uživo ne radi bolje, uvjerljivije i uzbudljivije

Nakon prošlotjednog izvrsnog nastupa Two Gallants u polupraznoj Močvari, serija koncerata manje razvikanih, ali vrlo uzbudljivih američkih klupskih bendova nastavljena je u srijedu nastupom Left Lane Cruisera, koncertnom bombom kakvu Zagreb rijetko ima prilike vidjeti.

Left Lane Cruiser su gitarist i pjevač Frederick Joe Evans IV, bubnjar Pete Dio i basist Joe Bent, dolaze iz Fort Waynea, Indiana i sviraju najnabrijaniju, najžešću i najuzbudljiviju verziju hillbilly punk bluesa koja je uopće zamisliva i moguća. Pritom još i izgledaju kao ekipa s castinga za neki horor film u kojemu će nevine studente na proputovanju kroz njihovu zabit brutalno izmasakrirati upravo takva skupina lokalnih istetoviranih mega negativaca.

Opširnije...

ODLIČNA KINO JESEN: Briljantni "Sicario", svi najvažniji blockbusteri i Filmomanija za izbirljive

Opširnije...

Zagrebačka jesenska i zimska filmska sezona obiluje premijerama američkih blockbustera, čiji datumi prikazivanja korespondiraju s onim prekooceanskim, a tu je i 9. Filmomanija gdje će biti premijerno prikazani filmovi za nešto izbirljiviju publiku, s festivala u Cannesu, Veneciji, Torontu...

"Sicario", možda i najbolji  film koji ćemo imati prilike vidjeti u kinima ove godine već nekoliko tjedana igra u multipleksima. Radi se o svojevrsnoj "Apokalipsi danas" 21. stoljeća, Denis Villeneuve i njegov direktor fotografije Roger Deakins svijet vide slično kao legendarni mađarski redatelj Miklós Jancsó u svojim remek-djelima "Crveno i bijelo" i "Ljudi bez nade". Poput Boga koji ne intervenira, velikim dijelom iz ptičje perspektive ili preko nadzornih sustava, oni promatraju pijune koji ginu i nezaustavljive transakcije zlom koje ne staju ni trenutka. Samo što svijet "Sicarija" nije planet Zemlja, već deveti krug pakla u kojem se jedino snalaze narko šefovi, latino osvetnici i američki kauboji u potrazi za adrenalinom.  

Opširnije...

A PLACE TO BURY STRANGER U MOČVARI: Jedva prosječni nastup brooklynških kompilatora

Opširnije...

Brooklynški post punk, psych, noise rockeri A Place To Bury Stranger, u Zagreb su stigli praćeni urbanom legendom o odličnom prvom nastupu u Močvari i preporukama svih koji su tada, prije dvije godine, bili u publici. Organizator koncerta, anonimna skupina ili pojedinac skrivena pod nekakvom kraticom, u agresivnom je propagandnom pranju mozga i silovanju zdravog razuma išla puno dalje pa je ovaj bučni trojac proglasila „najvažnijim alternativnim sastavom današnjice“ i „genijalnim istraživačima zvuka“, što je otprilike realno kao da su im prišili i zasluge za otkriće kotača, lijeka za rak ili rješavanja gladi u svijetu.

OK, svaki cigo svoga konja hvali ili tako nekako, ali što je u stvarnosti APTBS? Zapravo, to je solidan bend čiji albumi daleko zaostaju za živim nastupima, s time da je zadnji album „Transfixiation“, priličan podbačaj i korak unatrag. Najvažniji alternativni sastav današnjice? Budimo ozbiljni...

Opširnije...

MY MORNING JACKET U KÖLNU: Sjajna potvrda genijalnosti najboljeg svjetskog live benda

Opširnije...

Kad nakon savršenog dvosatnog koncerta shvatiš da ti "fali" još niz sjajnih neodsviranih pjesama, znaš da je riječ o jako velikom bendu

Ništa se, volite li glazbu, pa čak i onu groznu, seljačku, ne može mjeriti s nastupima uživo. Nema tog savršenog zvuka kojega možete dobiti u svom domu, a koji će pobijediti dojam i osjećaj što ga pruža svirka glazbenika pred publikom, bilo to na nekom polju ili stadionu u manje uzbudljivoj varijanti ili pak u idealnom okruženju kakvog kluba ili manje dvorane gdje je užitak najveći. Koncert je definitivno majka svih glazbenih bitaka, a uostalom, to je danas nakon kraha diskografske industrije te raširenog imbecilnog uvjerenja i bahatog stava da svi imaju pravo (čuj, pravo...) besplatno skidati, a zapravo bezobrazno krasti glazbu, i jedini sigurni prihod za glazbenike.

Za razliku od, na primjer, nogometnih utakmica koje znaju biti zastrašujuće dosadne, izrazito loši koncerti su zapravo iznimke. Dobri su prilično česti, naleti se nešto rjeđe i na odlične, ali oni baš briljantni, koji ostaju zauvijek u sjećanju jer izazovu savršeni, gotovo orgazmički osjećaj potpunog zadovoljstva kakav je u za navijače Liverpoola bio preokret u finalu LP u Istambulu, dogode se ipak vrlo rijetko.

Opširnije...

KAKO SMO PISALE POVIJEST: Hrvatsku smo gledale kroz oči dobronamjerne stare prijateljice

Opširnije...

Nataša Magdalenić Bantić i Silvija Šeparović napisale su knjigu „Njenih prvih 20-ak“ koja pitko i britko dočarava što se u Hrvatskoj događalo od 90-ih naovamo. Nataša za Trusty.hr piše o nastanku ideje, realizaciji i problemima do trenutka izlaska knjige

Prvi email je pao 4. veljače 2008. Nataša Silviji u 20 minuta nakon ponoći. Internet, srećom, pamti sve.

"hej dragicka, bas bih se htjela cuti s tobom jer me ulovila jedna ideja koju bih htjela s tobom prozvakati i vidjeti da li bi se dala izvesti. ukratko, za tri godine je 20 godina (jebate!!!) proglasenja nezavisnosti drzave. pa mi je palo na pamet da bi se mogle od toga napraviti multimedijski projekt - ti i ja. i mozda jos netko. hocu reci, pala mi je na pamet neka knjiga..."

"ja SAM APSOLUTNO ZA..."
... sletjelo je u moj inbox.

Opširnije...

KONCERTNI ELDORADO: Što gledati u nikad boljoj zagrebačkoj klupskoj koncertnoj jeseni

Opširnije...

Zagrebačka poslovično tmurna jesen uopće ne izgleda nepodnošljivo depresivno zbog niza sjajnih koncerata. Za razliku od prošle godine kada je Zagreb u koncertnom smislu nudio isto što i Kišnjev ili bilo koja zamisliva vukojebina, ove je godine sve drugačije i bitno bolje.

Čeka nas koncertna ponuda kakvu nismo imali odavno. Nisu to više isključivo neuzbudljivi ziceri, nema tu više ni puno otužnih veterana kakvi su bili srećom već odrađenii Slash ili Billy Idol. Dobro, za one cijepljene protiv dobrog ukusa tu su tragikomični i mega olinjali hard rockeri Whitesnake, koji će u studenom nastojati ne umrijeti na pozornici Cibone, a za one prirodno potpuno otporne na dobar ukus Scorpions će svoju dozu seljaštva ispucati nekako istodobno u nedalekom Trstu. Od tužne činjenice da ti pretpovijesni udavi još sviraju, tužnija je samo činjenica da to netko još uvijek sluša. Morrissey će, pak, ove godine, ako ga nešto ne uvrijedi pa otkaže, protiv mesara i steakova ratovati u Ljubljani. Ni ove jeseni nećemo uspjeti izbjeći S.A.R.S., začudo ni jednom neće svirati Dubioza, ali sve u svemu tu je pregršt novih i glazbeno bitno uzbudljivijih stvari.

Opširnije...

MORRISSEY U LJUBLJANI: Puno bolji koncert od zagrebačkog uz pretjerani mučni aktivizam

Opširnije...

Morrissey je jedan od onih izvođača koje ili voliš ili ti ide na živce. Kako sam u prvoj navedenoj kategoriji, potegnula sam do Ljubljane kako bi odgledala show, i nisam zažalila.

Nepunih godinu dana nakon zagrebačkog koncerta, turneja kojom Moz promovira deseti solo album znakovitog naslova „World Peace is None Of Your Business“ je u punom zamahu, a ovaj ljubljanski gig bi se mogao opisati izrazom Alive and Kicking. Set lista Zagreba i Ljubljane razlikovala se u čak pola izvedenih pjesama, nastup u Ljubljani bio je  meni osobno bolji, a vjerujem da bi se složili i ostali namjernici koji su se imali prilike ukazati na oba koncerta.

Opširnije...

MAD MAX VS TERMINATOR: Očajni „Genisys“ nije uopće usporediv sa sjajnom "Divljom cestom"

Opširnije...

Godine 1979. George Miller  inspiriran smrtonosnim australskim autoputovima i fatalnim ozljedama  kojih se nagledao radeći u tamošnjoj hitnoj službi snima prvi nastavak "Pobješnjelog Maxa". Radilo se o niskobudžetnom filmu o post apokaliptičnim bandama i jednom čovjeku željnom osvete. Ograničeni budžet samo je pojačavao osjećaj  tjeskobe i straha koje su isijavali iz svakog kadra Millerove distopije.

Pet godina kasnije Kanađanin James Cameron za vrijeme produkcije kraha zvanog ’Piranha 2’ potaknut noćnom morom, izazvanom emocionalnim i artističkim traumama koje je proživljavao u tom razdoblju, dolazi na ideju za znanstveno fantastični film "Terminator" koji će postati opće mjesto popularne kulture osamdesetih, a kasnije će se transformirati u franšizu koje će  poharati kino blagajne od Los Angelesa do Tokija i natrag.

Opširnije...