NAJBOLJE IZ FILMSKE 2015: Ovi su filmovi kvalitetom obilježili sjajnu prošlu godinu

Opširnije...

Protekla filmska godina, kao rijetko kao do sada, obilovala je kvalitetnom američkom A produkcijom. U istočnoj Europi također se rade fantastični filmovi (po običaju predvodi Rumunjska), a hrvatska kinematografija iznjedrila je tri izvrsna filma od kojih se jedan nalazi na drugom mjestu ove liste. Ostala dva su "Život je truba" i "Zvizdan". Od filmova koji se nisu našli među ovih 11 filmova, treba spomenuti divnu ljubavnu melodramu Todda Haynesa "Carol", te vizualnu poslasticu tajvanskog majstora Hsiao-Hsien Houa "Assasin". Na ovoj listi bi se svakako našao i "Creed", ali taj odlični novi nastavak serijala o Rockyju tek treba imati europsku premijeru 15. siječnja.

Opširnije...

DAVID BOWIE, "BLACKSTAR": Uvjerljiv i vrlo dojmljiv Bowiev oproštaj od publike

Opširnije...

Bowie je snimio hrabar, jazzom, ali i drugim žanrovima inficiran album, uvjerljivo najbolji nakon "Scary Monsters" iz pradavne 1980. godine

Nakon dugog iščekivanja, a pomalo i strepnje kako će zapravo zvučati i hoće li uopće valjati, napokon je objavljen „Blackstar“, novi, 25. album velikog Davida Bowiea. „Blackstar“ je snimljen samo tri godine nakon prilično blijedog albuma „The Next Day“ koji je bio Davidov povratak nakon 10-godišnje pauze i zdravstvenih problema sa srcem zbog kojih je 2006. prestao i nastupati na koncertima.

Taj povratak, međutim, baš i nije bio pretjerano dojmljiv. „The Nex Day“ je dobio prolaznu ocjenu uglavnom na račun minulog rada, nepotrošivog ugleda i činjenice da Bowiea svi vole, cijene i naprosto žele da opet bude u formi kao u prvom dijelu svoje karijere, ali to je bio album recikliranih starih ideja i zapravo tek još jedan u prilično dugom nizu njegovih albuma kojih se nitko neće imati razloga sjećati.

Kako je Bowie još 2006. odustao od nastupa uživo uživo izostale su i koncertne promocije, pa je „The Next Day“ prilično brzo potonuo u zaborav i sve se više činilo da veliki majstor više nema snage za velike stvari. Srećom, to nije bila istina jer povratnički je album bio samo zagrijavanje za pravu stvar.

Opširnije...

NAJBOLJI HIP HOP ALBUMI 2015.: Lamar je precijenjen, najbolji album ima Vince Staples

Opširnije...

Proteklu godinu uvaženi hip hop publicisti već sada nazivaju epohalnom. Kendrick Lamar ima najbolji album godine u cijeloj popularnoj glazbi po izboru Pitchforka i Rolling Stonea, a i povratnički album Dr.Drea pri vrhu je većine relevantnih ljestvica. Kritičari su otišli toliko daleko da su Kendrickov album „To Pimp A Butterfly“ proglasili jednim od najvažnijih albuma u povijesti američke glazbe. Premda se radi o savršeno odsviranom albumu gdje jednu od glavnih uloga ima saksofonist Kamasi Washinghton (koji je ove godine izbacio album ’The Epic’, veličanstven spoj R&B-a i jazza), a koji  ujedno odaje počast afroameričkoj glazbi te gleda u njenu budućnost, autor ovih redaka u manjini je koja ovaj album smatra pomalo monotonim djelom gdje je cijeli koncept najčešće sam sebi svrha.  

Opširnije...

Umro je legendarni Lemmy Kilmister, frontmen Motörheada i ikona rock`n`rolla

Opširnije...

Lemmy Kilmister, osnivač i vođa velikih Motörhead i jedan od rijetkih glazbenika koji su za života postali legende umro je u ponedjeljak u 70. godini života. Lemmy je već dulje vrijeme imao problema sa zdravljem, a uzrok smrti, kako je navedeno na službenoj facebook stranici benda, je vrlo agresivna vrsta raka koja mu je dijagnosticirana 26. prosinca.

Smrt ga je zatekla u vlastitom domu, a članovi benda pozvali su sve obožavatelje da Lemmyjev odlazak obilježe „njegovom glasnom glazbom uz pivo ili još bolje nekoliko piva.“

 – Prisjećajte ga se kroz priče, pijte u njegovo ime i slavite život onako kako ga je taj prekrasni i veličanstveni čovjek oduvijek slavio – stoji u poruci Motörheada obožavateljima.

Opširnije...

FILM NA DRUGO GLEDANJE: „Ratnici podzemlja“- Hillov klasik sasvim opravdano drži kultni status

Opširnije...

Što jedan film označava kultnim? Opće prihvaćena definicija bila bi da je riječ o filmu koji „ne prolazi“ s vremenom, već zadržava staro i stječe novo kultno sljedbeništvo kroz godine i desetljeća nakon premijere bez obzira bio on na početku uspješan ili je potonuo na blagajnama. Druga definicija  kojoj je sklonija akademska filmska zajednica nema veze s publikom, već  sa strukturom, odnosno pristupu temi. To su, dakle, avangardni filmovi koji se kreću neistraženim tematskim teritorijima, koji koketiraju s tabuima..., na potezu od „Andaluzijskog psa“ do „Noći živih mrtvaca“, sve ono što je opozitno mainstream filmovima, pa čak i ako su toliko smeće da su dobri. I nije nužno da je riječ o nezavisnim produkcijama. Ali je nužno staviti ih u vremenski kontekst, jer ono što je bilo provokativno 1965. ili 1975. danas je u pravilu dječja emisija s obzirom na količinu nasilja i raznih bizarnosti smo izloženi svakodnevno s TV ekrana i kaotične mreže zvane Internet.

Dakle, po raznim se kriterijima može jedno djelo sedme umjetnosti okarakterizirati kao kultno i gotovo sve te kriterije ispunjavaju „Ratnici podzemlja“ Waltera Hilla. Oni su po objavi 1979. godine bili prezreni od filmske kritike, izazivali prijepore i sukobe, i s vremenom samo bildali svoju reputaciju, doživjeli spin off kroz video igru, strip, lutke, ima web stranica koja se bavi samo detaljima o filmu, postoje fan klubovi, obljetnice i „banda“ koje se danas fura na Warriorse, ali više kao društveni klub, nemaju nikakve veze s kriminalom.  Film je to kojem se od vremena do vremena vraća stara publika i na koji se navlače nove generacije poštovatelja. Film čiji su dijalozi (ne treba ići dalje od „can you dig it“ i „warriors, come out and play“) i scene postala opća mjesta pop kulture.

Opširnije...

Deset najboljih i najvažnijih svjetskih proznih djela objavljenih 2015. godine u Hrvatskoj

Opširnije...

Kriza u izdavaštvu u Hrvatskoj ne jenjava, ali u knjižarama to nije vidljivo; tijekom cijele godine promptno su se prevodili veliki žanrovski hitovi: „Djevojka u vlaku“ Paule Hawkins (Mozaik), „Grey“ E.L. James (Fokus), „Što nas ne ubije“ Davida Lagercrantza (Fraktura)..., baš kao i novi prozni naslovi tzv. suvremenih klasika kao što su „Nulti broj“ Umberta Eca (Profil), „Praznik beznačajnosti“ Milana Kundere (Meandar) ili „Idi, postavi stražara“ Harper Lee (Znanje).
 
Godinu na izmaku pamtit ćemo i po izdanjima kanonskih djela svjetske književnosti dosad neprevedenih na hrvatski kao što su „Maurice“ E. M. Forstera (Mozaik) i „Tom Jones“ Henryja Fieldinga (Šareni dućan), kao i brojnim drugim važnim prijevodima.
Za prijevodnu literaturu bila je to jako, jako dobra godina i na ovaj popis važnih naslova mogao bi se uvrstiti popriličan broj naslova. No, izbor smo suzili na njih deset.

Opširnije...

50 NAJBOLJIH ALBUMA 2015.: Ništa nije moglo nadmašiti beskrajno uzbudljivi prvijenac Slavesa

Opširnije...

Premda razloga za grintanje uvijek ima, 2015. godina bila je zapravo u glazbenom smislu jako dobra. Dogodilo se nekoliko velikih povrataka, neki važni i veliki bendovi i glazbenici objavili su nakon višegodišnjih pauza dobre albume, ali ono što je bilo najbolje u godini na izmaku mnoštvo je fantastičnih debi albuma ili poslovično rizičnih drugih albuma. Stilski nije bilo ničeg revolucionarnog, a godinu je obilježio revival indie zvuka 90 –ih što je zapravo dobro, jer bile su to sjajne godine za glazbu. Nije sve bilo dobro, bilo je i gadnih promašaja. Na stranu sad onaj tragikomičan papin pokušaj, ali jezivo su podbacili Mumford & Sons, srljanje Musea u queenovski kič sve je tužnije gledati i slušati, a još su jedan dosadan i sterilan album objavili Coldplay, pokravši usput Foalse u jedinoj zanimljivoj pjesmi.

Zagreb je i dalje mrtav što se tiče velikih dvoranskih koncerata, ali je klupska ponuda bolja nego ikad i to je sjajno. Publike doduše ima malo, Zagreb je, hvala na pitanju, temeljito poseljačen pa su pod normalno puni tek narodnjaci i derneci raznih bulića u Lisinskom te olinjali svjetski veterani na izdisaju, a podatak da čak ni Mate Mišo Kovač nije mogao prodati više od bijednih 1400 ulaznica za koncert odnosno svoje dignute ruke u Areni, govori da ovdje više ne prolazi ni izvorni  hrvatski seljakluk. Festivali su bili OK, na INmusicu je najbolji bio Repetitor, a bit će zanimljivo vidjeti kako će se Florence sada pokušati izvući od nastupa kojega mora odraditi u 2016. godini. Ovo će biti možda i posljednja prilika za vidjeti Lemmyja i Mötorhead, pa to nipošto ne treba propustiti.

Albumi koji su ovdje izdvojeni kao najbolji birani su, naravno, prema osobnom ukusu i uglavnom se radi o nekoj varijanti rock glazbe i srodnih žanrova, odnosno najbližih rođaka. Zato tu nema sjajnog albuma A$AP Rockyja, Jamiea xx i ostalih iz nekih drugih žanrovskih priča. Wilco, pak, nije ušao jer je za klasu slabiji od prethodnog albuma, a nekog sam možda i slučajno preskočio. Kao i lani samo je prvih deset složeno po nekom redu, s time da su samo prva tri zacementirana, a svi ostali ravnopravno dijele 4. odnosno 11. mjesto, jer kada bi slagao ponovno sigurno bi redoslijed bio drugačiji.  

Opširnije...

10 NAJBOLJIH DOMAĆIH ALBUMA 2015: Kawasaki 3p za nijansu najbolji u sjajnoj konkurenciji

Opširnije...

Premda je bilo dobrih trenutaka i u prošlosti, moglo bi se reći da ovako dobru i kvalitetnu glazbenu godinu u Hrvatskoj nikada nismo imali. Osobno ne pamtim kada se s takvom lakoćom moglo nabrojati deset doista odličnih albuma, a da još barem pet kvalitetom zaslužuju biti u najužem izboru. Da stvar bude zanimljivija radi se i o posve različitim žanrovima i upravo to bogatstvo različitosti najviše veseli. S jednakom veseljem vrijedi čekati i 2016. u kojoj su nove albume najavile Punčke, Jonathan, Let 3, da spomenemo samo neke čiji se noviteti s nestrpljenjem očekuju. Ova je lista rađena po čisto osobnim afinitetima i nema pretenziju biti mjerilo ičega. Prvi su hladno mogli biti i briljantni Chui i sjajna, ali sada već bivša Vlasta Popić i netko treći, ali Kawasaki 3p je bend koji je u sto godina postojanja imao toliko toga protiv sebe, ali je uspio preživjeti sve i snimiti album koji nema slabog mjesta, a iz njega pršti veselje i dobro raspoloženje, pa je to i presudilo.

Opširnije...

GIANT SAND U MOČVARI: Veličanstveno putovanje kroz američku glazbenu baštinu

Opširnije...

Kada se piše o koncertima odnosno ocjenjuju njihova kvaliteta i dojam, vrlo se rijetko koristi pridjev lijepo, a upravo je ta riječ nekako najprikladnija za opisati nastup Howea Gelba i njegovih Giant Sand u ponedjeljak u zagrebačkoj Močvari. Ništa sjajno, ništa raspametio, ništa rasturio, ništa drugo nego lijepo, odnosno preciznije - prelijepo.

A stvari zapravo baš i nisu izgledale obećavajuće na početku priče. Zagrebački koncert Howea Gelba, jedne od kultnih i ključnih figura americane, alt - countryja ili kako god zvali glazbu koju već 30 godina izvodi sa svojim Giant Sandom, uslijedio je pet godina nakon prvog gostovanja u Močvari i dan nakon vrlo hvaljenog nastupa u Beogradu.

Opširnije...

13. ZAGREB FILM FESTIVAL: Mučni horor „Saulov sin“ zasluženo trijumfirao, Talijani razočarali

Opširnije...

„Saulov sin“ zasluženi je pobjednik službenog programa 13. Zagrebačkog filmskog festivala. Ne samo da se radi o najboljem ostvarenju viđenom na festivalu, računajući sve kategorije, već je ovaj mađarski film jedan od najstrašnijih horora ikad snimljenih, te uz „Schindlerovu listu“, premda se radi o potpuno drugačijem konceptu prikaza strahota holokausa, najbolji igrani film o toj temi. Ovdje nema ništa od Spielbergova patosa, suze i tuga kod gledatelja zamijenio je osjećaj  tjeskobe, užasa i gadosti prema svemu što je ljudsko.

Opširnije...