- Detalji
-
Kategorija: TV
-
Objavljeno: Petak, 08 Svi 2020 10:55
-
Piše: Zoran Čutura
Toooo! – viknuo sam kad je Zdenko Jelčić sprašio metak u čelo Dragana Despota na kraju serije "Novine", pa je čak i supruga digla pogled s kompjutera, 'tko je to koga upucao?'. Evo, ipak je na kraju pravda zadovoljena, daleko najnesimpatičniji protagonist (makar je konkurencija bila vrlo ozbiljna…) serije na kraju je najebao, serija je zaokružena, ipak se u Hrvatskoj, pa makar i u mašti, zlikovcima nešto drastično može dogoditi. Ma, znao sam da Đikić i Matanić ne smiju i neće iznevjeriti sve nas koji smo im ostali vjernima kroz sve tri sezone… Ne, nisam znao, ali sam slutio… Mašta je jedno, stvarnost je drugo, ali ipak mi je – nekako – palo breme s leđa. Kraj serije je upozorenje svim despotima tj. tomaševićima iz naših sokaka da će ih pravda stići kad-tad. Barem u mašti. Šteta je što te dvojice iz završne scene nema češće u javnom prostoru, prvenstveno na tv koji je još uvijek daleko najjači medij, face su, glumčine su. Despota desetljećima nisam vidio u kazalištu, Jelčića vidjeh prije dvije-tri godine u potresnoj monodrami "Veliki odlazak" po Thomasu Bernhardu u ITD-u, prije toga ga ni nisam mogao vidjeti jer je dugo igrao u Švicarskoj. Na "Kapelske kresove" se ipak ne vraćam… Ali ga pamtim i po razmjeni otvorenih pisama s ondašnjim ministrom financija Linićem, kojem se naj…o mile majke jer mu je domovina oporezovala švicarsku mirovinu. Kako sam mimoilazio Despota na sceni – tko će ga znati?! Zadnji put ga vidjeh u seriji "Počivali u miru", vrlo korektnoj seriji, rijetko se sretnemo na cesti u Zagrebu, kimnemo si, rođak je košarkaša i dragog prijatelja Srebrenka Despota, poginulog na zelenom valu pradavne 83'. Evo, ovaj sam mu tjedan zapalio svjećicu na grobu, bila je jedina. Kako ide to vrijeme, kako ljudi odlaze u zaborav!
Opširnije...
- Detalji
-
Kategorija: Glazba
-
Objavljeno: Utorak, 17 Prosinac 2019 22:20
-
Piše: Željko Ljubobratović (foto: Profimedia)
Baš kao prethodnih godina tako i u odlazećoj 2019. jednako opterećenoj općom globalnom kretenizacijom i bezumljem, stvarala se sjajna glazba i objavljivali izvrsni albumi. Post punk, naročito britanski i irski, i dalje je u vrhunskoj formi s time da je 2019. naglasak bio više na žestini, nego na plesnim varijantama, a na žalost manje je dobrih psych albuma nego godinu ranije.
Mnoštvo je sjajne nove glazbe i imena, ali, nažalost, sporo to dopire u ove krajeve i svježe se stvari mogu vidjeti tek prerijetko u klubovima, dok se koncertni repertoar većih dvorana i lineupovi festivala uglavnom sastoje od vremešnih i odavno kreativno ispuhanih veterana poput Whitesnakea, Johnnyja Marra, Suede ili Pretendersa, e ne bi li svi zadivljeno konstatirali kako 68-godišnjakinja još ima funkcionalan glas i može otpjevati prastare hitove bez da mora na zahod. Rubrika "kucamo na vrata zaboravljenih asova" i dalje će biti najbogatija pa, eto, samo što nam nije stigla Sinead O`Connor, a na ljeto će na pašnjaku pored jarunskog jezera nastupiti prilično olinjali i odavno nerelevantni Deftones i Beck.
Opširnije...
