Premda je Austrija hrvatskim skijašima vjerojatno najpopularnije skijaško odredište, masovno se i pobožno pohode Nassfeld i Bad, prilično je popularan Schladming, svi barem znaju za Tirol, postoji i ta terra incognita između, gdje hrvatska pancerica rijetko kroči, a trebala bi, jer tu se nalaze neka doista izvrsna skijališta poput Saalbacha.

To golema i impresivna skijaška regija jednako impresivno dugog punog imena Skicircus Saalbach Hinterglemm Leogang Fieberbrunn, koja se sastoji se od tri povezana skijališta u dvije pokrajine, s time da su Saalbach Hinterglemm i Saalfelden Leogang u Salzburgu dok se Fieberbrunn nalazi u Tirolu, nije baš na dva koraka poput koruških centara, ali nije ni pretjerano daleko. Od Zagreba je udaljena prihvatljivih 438 kilometara, a do tamo se stiže kroz Karavanke, pa autocestom prema Salzburgu, pa nakon izlaza Bischofshofen, lagano i opušteno, odličnom magistralnom cestom kroz lijepe krajolike preko Zell am Seea i eto vas u ozbiljnom skijaškom raju. Jedna od prednosti je da do Saalbacha nema planinskih prijevoja i problema kakvi tamo po snijegu znaju biti vrlo neugodni i sam put je vrlo ugodan.

Suhe brojke kažu da ovdje postoji 270 kilometara staza, 70 modernih žičara te čak 60 restorana na stazama i već to je samo po sebi dojmljivo, međutim, tek se ulaskom u dolinu, odnosno gradić Saalbach nakon kojega slijedi nešto manji Hinterglemm te na kraju najmanji Leogang može spoznati koliko je to skijalište veliko i impresivno. Žičare i staze se, naime, redaju duž planinskih lanaca s obje strane ceste i doista je dojam da ih je bezbroj pa je sasvim logično da je Saalbach neupitno među tri najbolja austrijska skijališta.

Reputacija regije u skijaškom svijetu je vrlo visoka, u Saalbachu Hinterglemmu redovito se voze utrke Svjetskog kupa, 2025. godine bit će domaćini Svjetskom prvenstvu u alpskim disciplinama, a u planu je i spajanje ove regije sa Zell am Seeom i Kaprunom čime će se stvoriti skijaška mega regija s 408 kilometara staza i 121 žičarom, što je definitivno impresivno, ali iz perspektive prosječnog skijaša takvo bujanje mi nikad nije bilo jasno, jer već i ovo što se nudi teško je istražiti i proći u uobičajenom skijaškom tjednu, a takva spajanja uz koristi neizbježni generiraju i veće gužve.

Premda su sva ta mjesta prilično razvučena, i Saalbach i Hinterglemm imaju konkretna i živahna središta i reputaciju mjesta s bogatom ponudom zabave, s time da je Saalbach poznatiji po noćnom životu, dok je Hinterglemm jači u apres ski tulumima. Najviše gostiju dolazi im iz obližnje Njemačke, a u velikom broju zastupljeni su i Skandinavci te Britanci, uglavnom, ekipa koja voli partijanje pa im je i ponuda složena tako da zadovolji sve prohtjeve tog tipa.

Prema kraju doline sve se smiruje i pretvara u raj za obitelji i one što teže mirnijem odmoru. Mi smo bili smješteni na samom kraju doline u sjajnom i vrlo ugodnom obiteljskom hotelu Lengauer Hof koji je dio lanca Kinderhotel, a desetljećima je u vlasništvu obitelji Breitfuss koja je čitava angažirana u poslu i radi u hotelu.

- Moj djed se 1931. godine naselio ovdje i izgradio seosko gospodarstvo s nekoliko kreveta za rijetke turiste, a nakon završetka 2. svjetskog rata posao je preuzeo moj otac. Prije 30 godina u potpunosti smo renovirali zgradu i stvorili ovaj hotel, a danas ga vodimo moja supruga Caroline i ja, sin Johannes je chef, a mlađi George će nam se priključiti kada završi studij u Innsbrucku – objašnjava ponosno Robert Breitfuss.

U doba pandemije kada noćnog života ionako nema, a sve se zatvara u 22 sata biti na kraju doline odnosno ceste koja tu otprilike i završava, u apsolutnom miru i alpskoj idili s potočićem koji žubori u blizini u hotelu s izvrsnom hranom, ponudom vina i wellness sadržajima, zapravo je sjajna stvar.

Važno je znati da kroz dolinu voze besplatni autobusi koji skijaše razvoze do polazišta žičara, a odmah do hotela Lengauer Hof je njihovo okretište. Neka uđe u zapisnik da ski buseve uglavnom vozi ekipa iz bivše nam države, baš kao što u svim restoranima na stazama koje smo obišli radi barem jedan konobar s ovih prostora.

 

Gdje skijati?

Kad skijalište ima toliko staza koliko ih ima ovdje to su istodobno teške i slatke odluke, ali ono što je važno jest da je praktički sve staze moguće pokriti umjetnim snijegom i da ih ima dovoljno i previše za baš sve kategorije skijaša. Skicircus Saalbach Hinterglemm Leogang Fieberbrunn nije visoko skijalište, vrhovi su uglavnom oko 2000 metara ili nešto niži, ali staze su duge i dovoljno široke za maksimalno uživanje te pristojno uređene, premda Austrijanci po tom pitanju još uvijek zaostaju za Talijanima.

Prednost je ovako velikih skijališta da uvijek možete birati staze koje su na suncu ili u hladu, odnosno tvrdoću snijega kakva vam najbolje odgovara, a problem je što najbolje staze kad-tad provale svi pa se na njima stvore gužve i neizbježno se prema kraju dana „raskopaju“. Nešto manja visina, naravno, otvara i veću mogućnost omekšavanja staza pri njihovom dnu za toplijih sunčanih dana.

Dnevni ski pass (Ski Alpin Card) za odrasle stoji 60,50 EUR, trodnevni je 175 EUR dok je petodnevni 266 EUR.

Ono po čemu je ova regija nadaleko poznata jest legendarni Skicircus chalenge, skijaški izazov za bolje i spremnije skijaše koji za otprilike sedam sati, uključujući kratku pauzu, trebaju proći 65 kilometara staza i promijeniti 32 žičare. To je najdulja skijaška tura u Alpama, a za usporedbu, legendarna Sellaronda u Dolomitima duga je 38 kilometara.

Uglavnom, Skicircus challenge se može proći i apsolutno ga vrijedi proći, ali da, naporno je, a pred kraj ti se već vrti u glavi od tih silnih staza i žičara i nisi više siguran ni gdje si, ni tko si, ni kud sad, ni kako, ni zašto.

Za one nesigurne, dobra je vijest da je uvijek moguće prekinuti taj izazov i odustati ako postane prevelika patnja pa se nakon odmora i okrijepe na kakvoj sunčanoj terasi, vratiti prema polazišnoj točki ili se spustiti u dolinu, sjesti na ski bus i prebaciti se gdje treba. OK, malo je sramotno, ali Bože moj…

Što se i kako jede i pije?

Austrija, razumljivo, nikad nije uspjela dohvatiti razinu talijanske ili francuske gastronomske ponude, ali trud kojega ulažu je ogroman i rezultati su vidljivi. Ne, doduše, toliko u restoranima po skijaškim stazama gdje je ponuda i dalje prilično sterilna, a cijene prilično visoke pa tako sasvim prosječni hamburger stoji ne baš prijateljskih 18 – 19 eura, pizze od 11 – 14 eura, gulaschsuppe osam eura, a štrudla šest eura, dok je točena piva oko pet eura (uglavnom se toči vrlo korektni Stiegl) , ali hrana u hotelima i restoranima u mjestima na visokoj je razini.

Konkretno, u hotelu Lengauer Hof hrana je bila izvrsna, od bogatog buffeta za doručak krcatog vrhunskim lokalnim proizvodima, do slijedova koji su stizali za večeru, a baš sve što je beskrajno talentirani chef Johannes Breitfuss za nas kuhao, od alpske verzije spring rollsa, preko patke s njokima obogaćenim aromatičnim travama, tafelspitza na kremi od graška, do sjajnih slastica, uključujući daleko najbolji kaiserschmarn kojeg sam probao u životu, bilo je maštovito i tehnički besprijekorno pripremljeno.

Johannes kuha s vrhunskim namirnicama koje u najvećoj mjeri nabavlja od lokalnih uzgajivača s okolnih farmi, u spreman je ispuniti svaku želju i odgovoriti na svaki izazov pa će tako ponosno pokazati i svoju zalihu tartufa, koja je tu za zlu ne trebalo. S takvim chefom bez razmišljanja možeš krenuti u avanturu zvanu restoranski biznis, ali na pitanje kako da se nisu odlučili za to Johannesov otac Robert pomalo rezignirano odgovara:

- Znam da imamo kvalitetu za takvo što, ali u ovom je trenutku nemoguće pronaći osoblje za ulazak u takvu priču i to je naprosto to. Gostima hotela možemo pružiti sve što treba, ali više od toga – teško.

Poznato je da Austrijanci rade sve bolja vina, a tko naleti u te krajeve neće pogriješiti odabere li moćni Pirbauerov Wurtberg, odličnu kupažu merlota, cabernet sauvignona i frankovke.

Zabava i ostalo

U normalna vremena ovo je skijalište koje nudi sve za vrhunsku zabavu: od klasičnih apress ski užasa s techno polka poskočicama koje iz nekog nedokučivog razloga dosta ljudi baš jako voli, preko dobrih klubova i barova do table dance programa, ali u pandemijsko doba sve radi do 22 sata pa ništa od svega toga nismo probali.

Što se, pak, tiče sporta i rekreacije mimo skijanja, kako zimske tako i ljetne kada je ovdje također vrlo živo, nudi se doslovno sve što se može poželjeti: jahanje, skijaško trčanje, adrenalinski park, klizalište, paraglajding, vrhunske staze za biciklistički spust ili klasičnu vožnju, hodanje na krpljama, planinarenje, teniski tereni...

 

Zaključak

Skicircus Saalbach Hinterglemm Leogang Fieberbrunn veliko je i u svakom pogledu impresivno skijalište u kojemu baš svatko može naći nešto za sebe.

Nekadašnji ja smjestio bi se, tako, negdje u središtu Saalbacha i, lud od sreće, pokušao, po mogućnosti odjednom, odskijati baš sve staze i zatvoriti sve klubove i barove pa dok ide - ide. Za sve one čije su noge i jetra na vrhuncu forme, a budžet dovoljno bogat, jer ovdje nije baš jeftino, malo koje skijalište može ponuditi više i bolje.

Današnji bih ja, pak, bez problema birao opciju smještaja na kraju doline u miru sjajnog Lengauer Hofa i užitak u izvrsnoj kuhinji Johanessa Breitfussa, sa skijanjem na obližnjim Spieleckkogelu i Hochalmspitzeu s jedne i Zwölferkogelu s druge strane doline i tek povremenim izletima na udaljenije staze. Skicircus challenge sam odradio, neka sam, drago mi je, ponosan sam na sebe, ali ne bih ga ponavljao, otpale su mi noge.

Ipak, tko dođe ovdje trebao bi barem probati odraditi taj izazov, baš kao što bi svatko tko voli skijanje trebao probati Skicircus Saalbach Hinterglemm Leogang Fieberbrunn, jer ovo je definitivno top skijalište.

 

• Široke staze Široke staze
• Živost na suncu Živost na suncu
• Noćni pogled Noćni pogled
• Restorani na stazi Restorani na stazi
• VIP bajte VIP bajte
• More staza More staza
• Hotel Lengauer Hof Hotel Lengauer Hof
• Dolina u magli Dolina u magli
• Uživanje na suncu Uživanje na suncu
•