Nije slučajno St. Moritz jedno od najboljih skijališta svijeta. Aduti su mu luksuz, ljepota, imidž i ono što je najvažnije – fantastične skijaške staze

Ako ne računamo onu stazicu na Jahorini, Švicarci su prvi rekli – ne! Nije im bila potrebna pretjerana hrabrost suprostaviti s Merkelici, uostalom, što oni imaju s njom?

Vole svoje franke, niti euro i dolar im nisu mrski, zaključili su da bi bilo zgodno već krajem studenog uzeti poneku pinku od skijaškog turizma. A ledenjačkih i visokoplaninskih skijališta imaju i više nego im treba. Zermatt, Saas Fee, Laax, Engelberg, Davos, Andermatt, Les Diablerets... Čak i Lenzerheide!

St. Moritz je, naravno, krema švicarske, europske pa i svjetske skijaške ponude. Bilo bi baš bez veze da se nije pridružio ovoj gerilskoj skupini. Uostalom, u St. Moritzu se skija iznad 3000 metara, a već studeni je doba godine kad se najskuplji kilometri staza već uvelike odrađuju.

Dakle, St. Moritz. Čudo čudesno, koji god kriterij odabrali. Snijega ima uvijek ili skoro uvijek, sezona je duga, sunca je puno, staza je raznovrsnih. Visina skijališta savršena, od 1700 do 3000 metara. Govorimo li o Corvigliji, glavnom od triju skijališta koja okružuju St. Moritz.

Ako je Corviglia glavna, onda je Corvatsch odmah do, ništa lošiji. Naprotiv, ima jači adut ako o visini govorimo, ovdje se planine uspinju do senzacionalnih 3300 metara. Desetak minuta vožnje (redovna busna linija) od St. Moritza i već ste na donjoj stanici kabine Surlej otkuda kreće ozbiljna skijaška avantura po bridovima Corvatscha. Jedno presijedanje je dovoljno, sljedeća kabina uspinje se do 3300 metara. Ludo.

Corviglia je ime glavnog, gradskog skijališta, to je dvorište mondenog St. Moritza. Kilometara je 155, što znači da je samo Corviglia, bez Corvatscha, 50 posto veća od, recimo, Kronplatza ili Obertauerna. Informacija za one koji nisu imali prilike konzumurati švicarsko skijanje. U rangu je s francuskim, više od toga ne treba reći.

Još jedan plastični primjer: 2003. godine ovdje se održavalo Svjetsko prvenstvo u alpskom skijanju (Janica i Ivica zlatni). Očekivalo bi se da je pola staza zatvoreno. Jedna zbog utrke, druga radi neke sljedeće utrke i nove discipine, treća radi zagrijavanja, četvrta zbog sigurnosti, peta tek toliko da se organizatori osjećaju bolje i važnije...

Što je najbolje, tako je i bilo, ali na rekreativno skijanje nije utjecalo niti promila. Cijeli si se dan mogao skijati mijenjajući staze, a da ne dođeš u dodir sa Svjetskim prvenstvom. To je tih Corviglijinih 155 km staza ta nepregledna širina.

Za kaj priče o stazama – Divolezza (uza susjedni Lagalb) je ime trećeg skijališta pod miškom St. Moritza. Kao što joj ime govori – sva je vražja. Napeta, izazovna, ludo dobra za off-piste skijanje. Tisuću metara visinske razlike, start s 3000, juri se, „karva“, Diavolezza je još jedan St. Moritzov adut.

Grad je lijep, raskošan, skup kakav i mora biti. Skijanje je ovdje samo jedna od aktivnosti. Ima tu zimi i superskupih konja, igra se polo, odsjeda u hotelima gdje noć stoji od 1000 do 5000 franaka. Spomenut ću samo one u kojima smo popili barem čaj pa usput pronjuškali i doživjeli patinu i neviđenu raskoš. Kulm, Suvretta House, Carlton, Kempinski i neizostavni Badrutt's Palace. Pet superior, naravno.

Ali može i malo jeftinije, a i dalje sjajno. Recimo, hotel Cresta Palace. Izvanredan, nalazi se u selu Celerina, pored gigantskog klizališta. Skijaškim je stazama spojen sa St. Moritzom, a cestom udaljen 7-8 minuta vožnje. 4**** Superior je klasifikacije, taman toliko i povoljniji od spomenutog nestvarno skupog kvinteta.

Suma sumarum – St. Moritz nije slučajno jedno od najboljih skijališta svijeta. On je to ljepotom, skupoćom, luksuzom, imidžem i, što nam je najvažnije – fenomenalnim skijaškim stazama. I ne, nije rezerviran samo za snobove i one predubokog džepa. Postoje pristojni hoteli s dvije zvjezdice, ima i hostela, pansiona, ima i fast food restorana s cijenama poput hrvatskih, dobrih ne i skupih pizzerija. Ima svega.