300 je kilometara uređenih staza, još barem toliko za one koji skijaju izvan njih. To nema nitko na svijetu. Dodamo li nepobjedivi noćni život, zaključak se nameće

Vječna je dvojba, Val d'Isere ili Val Thorens, odnosno Les Trois Valles. Niti ovaj tekst je neće riješiti, jer – stvar je ukusa, vještine skijaša, prioriteta, životne dobi, dubine džepa itd.

U svakom je slučaju riječ o najboljim skijalištima Europe, možda i svijeta. Ok, zaboravimo Val Thorens nakratko, bavimo se Val d'Isereom.

Gradić, koji to za razliku od svojeg rivala doista jest, se nlazi na 1850 metara nadmorske visine. I eto nam odmah jednog od cijele palete suprjakih aduta. Visina.

Krećeš ujutro sa skijanjem na 1850 metara, otprilike na onoj visini na kojoj se nalzi najviši hrvatski planinski vrh (Dinara, 1831 m). Fascinantno je, međutim, nešto drugo: na tih se 1800 metara spuštaš s 3456 m visokog vrha La Grande Motte. On je u biti 200 metara viši, ali staza seže do tih brojki.

To je najviša točka ovog fasinantnog skijališta, nalazi se u Tignesu, hotelskom naselju (podijeljenom na Val Claret i Le Lac) koje je toliko nabubrilo da danas po broju kreveta nadmašuje Val d'Isere. Nekad se cijeli skijaški sustav zvao L 'Espace Killy, ali je francuska skijaška legenda (tri olimpijska zlata u Grenobleu 1968.) prije pet-šest godina prestala biti „kum“ skijalištu i sad govorimo o Val d'Isere-Tignes sustavu. Postoji karta za svih 90 žičara, šteta bi bilo doći u Val d'Isere ili u Tignes, a ne odskijati cijelu turu.

A to znači 300 kilometara uređenih staza. I još barem toliko neuređenih. Naime, ako bismo koristili taj kriterij, onda je Val d'Isere apsolutni svjetski prvak. Mogućnosti skijanja izvan staza su nezamislive.

Nije samo La Grande Motte (ne tako davno, dok Solden nije preuzeo štafetu, ovdje su započinjale sezone Svjetskog kupa) vrh iznad 3000 metara, ima ledenjaka i na drugom dijelu skijališta, onom iznad Val d'Iserea. I tamo se skija u danima kad se na Jadranu kupa. Jest da se led topi, povlači i nezaustavljvo nestaje, ali lipanj je i dalje sigurna karta – uredno se skija na Glacier du Pissaillas početkom ljeta, a onda opet u listopadu.

Dok je Tignes građen slično Val Thorensu, ali s još više zgradurina i s još manje poštovanja tradicije, u Val d'Isereu velik je broj lijepih, drvenih i kamenih kuća, hotela, barova, restorana, dućana... Humanije je, oku ugodnije. I nešto skuplje, naravno.

Noćni je život bomba, tu nema greške; zagrijavanje u Dick's Tea baru, Morisu ili Undergroundu, nastavak u Saloonu ili nekom ozbiljnom klubu. Za mladež.

Za one iskusnije, La Folia Douce će biti više nego dovoljan. Riječ je o vrlo vjerojatno najboljem after ski baru na svijetu, nalazi se na vrhu gondole koja kreće iz La Daille, naselju na samom ulazu u Val d'Isere. Ispod te se gondole i dalje održavaju utrke Svjetskog kupa, premda Val d'Isere ima bitno jaču stazu Face de Bellevarde. Senzacionalnih 3000 metara avanture, uz 1000 metara visinske razlike (2807 m-1847 m). Davne 2009. Natko Zrnčić Dim na Face de Bellevarde je pokazao svu raskoš svoje hrabrosti i brzine, osvojivši kombinacijsku broncu na SP-u.

Gastronomski, Val d'Isere je također sami vrh. Steak u La Rotisserie des Barmes koštat će puno, ali nezadovoljnih nema. Jeftiniji La Barraque je najpopularniji među lokalcima, a njima se vjeruje. Nismo tamo nikad loše jeli U La Casserole se igraju sirom, produkt te igre u pravilu je nešto senzacionalno. I tako dalje...

Svi bolji hoteli jako paze na kvalitetu hrane, a onaj u koji bih se mogli zakleti jest Le Tsanteleina. Spektakularno uređen, vođen, sjajna kuhinja, vrhunski staf. I skup, razumije se