U ladici pod imenom neobjašnjive pogreške i propusti, u kojoj se s godinama svašta nakupi, posebno mjesto imaju destinacije koje su bez ikakvog suvislog i opravdanog razloga zanemarene.Kada je u pitanju skijanje, jedno od takvih je fantastična talijanska skijaška pokrajina Val di Fiemme, dolina smještena na rubu Dolomita, najljepšeg svjetskog skijaškog planinskog masiva.

OK, postoji tu neko objašnjenje i sitna olakotna okolnost. Naime,nakon najpopularnijeg Kronplatza i njegova zloglasnog seljoberskog hrvatskog tjedna kojeg treba uvijek izbjegavati, sljedeća je najomiljenija ozbiljno dobra skijaška destinacija uvijek bio masiv Sella i skijališta Sella Ronde koja ga okružuju, a to su, tamo najbolja Val Gardena, pa gastronomski raj Alta Badia, živahni Canazei te Arabba i Campitello.

Tu je izbor staza i svega ostalog dovoljno bogat i dobar da malo kome padne na pamet napraviti još tih smiješnih 20-ak kilometara od Canazeia do Moene kao prve od skijališta Val di Fiemmea i provjeriti što se tamo nudi, a trebali bi, jer se taj minimalni napor definitivno isplati. Inače, kada se ide ciljano u Val di Fiemme vozi se preko Portogruara na Belluno i Falcade pa preko prijevoja San Pellegrino do Moene ili dalje prema Predazzu i Cavaleseu. Iz Zagreba do Moene ima 472 kilometra, odnosno oko pet i pol sati vožnje, dok je iz Rijeke to nekih sat i koju minutu brže.

Nažalost, i sam spadam u bedake kojima se nikada nije dalo skoknuti u susjedstvo, barem do Moene, pa sam tako, da, da, sramim se, Val di Fiemme i njegova skijališta testirao tek prošle zime i uvjerio se koliko je ta lijenost bila glupa.

Val di Fiemme čine pet skijališta odnosno tri gradića iznad kojih se ona nalaze, a to su najzapadnija Moena (Alpe Lusia), središnji, najmanje lijepi, ali najbolje smješteni Predazzo (ski center Latemar) te najistočniji, i najljepši Cavalese (Alpe Cermis), bajkoviti gradić poznat po strašnoj tragediji iz 1998. kada je u uobičajenoj bezumnoj zajebanciji pilota američkih ratnih zrakoplova iz baze u Avianu, koji su letjeli prenisko, 20 ljudi poginulo u rušenju kabine žičare čiji je kabel presjekao zrakoplov. Pod Val di Fiemme spadaju još i odlične staze na prijevojima Passo Rolle te Oclini koje ovom prilikom nismo isprobali.

Ono što Val di Fiemme razlikuje od sjevernih i istočnih susjednih skijališta jest činjenica da to područje nastanjuju većinom Talijani, uz tek nešto malo Ladina, pa njemački i ladinski jezik nisu dominantni.

Jedna od prednosti Val di Fiemmea svakako je karakteristična opuštenost i pristupačnost domaćina koju smo iskusili odmah po dolasku u pristojni hotel Bellaria u Predazzu. Da ponovimo, Predazzo ne spada u ljepše planinske gradiće, pomalo je siv i bezličan, ali ako želite testirati sva skijališta Val di Fiemmea, najbolje je pozicioniran.

Bellaria u kojoj smo bili smješteni, ugodan je obiteljski hotel s tri zvjezdice, gdje sve konce u rukama drži Mamma s velikim M, smješten nedaleko središta mjesta u vrlo mirnoj i tihoj zoni. Odbor za doček kojeg su činili beskrajno draga i šarmantna Anna Vanzo iz Turističkog ureda regije, žena koja u slobodno vrijeme trči skijaške maratone na - 25 po Finskoj, te iskusni 70-godišnji skijaški vodič Livio, odmah je dao naslutiti da će ova press tura imati sasvim drugačiju dimenziju. Talijani su majstori lake konverzacije i probijanje leda tu traje sekundu ili dvije pa smo odmah odradili i omiljenu hranu, i nogometne kubove, i što nam i jednima i drugima ide na živce, ukratko sve važno i manje važno te se uglavnom složili oko svega.

Za razliku od austrijskih skijališta gdje su plan, program i raspored nedodirljive svetinje, u Val di Fiemmeu su stvari znatno opuštenije, pa će Livio uvijek oko 11 sati, mudro i ispravno na stazi zaključiti da je to idealno vrijeme za predah uz Aperol Spritz ili nešto slično, a tu će se odmah na stolu stvoriti i neki pikadili u obliku kanapea ili čega god za okrijepu. Ako razgovor skrene ka hedonizmu i gastronomskim temama, a skrene, priključt će se i vlasnik bajte, stići će i druga tura svega, i sasvim je lako zamisliti da tu skijanje završi odnosno prijeđe u bakanalije, što je, ako mene pitate, sasvim dobar scenarij.

Mi smo ipak skijali, a unatoč dva dana lošeg vremena i taj je dio priče bio besprijekoran. Uvijek treba naglasiti da su Talijani neprikosnoveni majstori u pripremanju staza i one su u sjajnom stanju, čak i kada vrijeme nije idealno.

Gdje skijati?

Val di Fiemme ima ukupno 110 kilometara skijaških staza, a svaki od gradića ima vlastito skijalište koje nije povezano s ostalima. To znači da nema onih često iritantnih ili čak nepodnošljivih gužvetina što se naprave tamo gdje nekoliko skijališta čini povezani sustav pa se čini da baš nitko ne želi skijati u mjestu gdje je odsjeo, nego baš negdje drugdje, što na žalost postaje sve veći problem u skijalištima susjedne Sella Ronde. Dnevna karta za žičare u"normalnoj" je sezoni 46 eura, dok za šestodnevni ski pass treba platiti 229 eura. U visokoj sezoni to raste na 50/255 eura, a najpovoljnije su cijene u prosincu na otvaranju sezone kada sve to stoji 46/204 eura. (cijene su za sezonu 2018/2019)

Prvoga dana skijali smo na domaćem terenu Predazza odnosno na stazama ski centra Latemar i to je unatoč lošem vremeno bilo jako dobro. Nismo, doduše zbog niskih oblaka vidjeli spektakularnu vizuru masiva Latemar što ju je UNESCO proglasio svjetskom prirodnom baštinom, za koju se duhoviti Livio kleo da stvarno postoji, ali staze su unatoč nepovoljnim vremenskim prlikama bile odlično pripremljene. Ski centar Latemar ima 45 kilometara staza od čega 9 crnih, 20 crvenih i 10 plavih, na koje skijaše diže 18 žičara. Iznad sela Oberegen nalazi se staza po reflektorima, te snježni park. Crvena staza Tresca što vodi u Pampeago najpoznatija je i najdulja sa svojih 3100 metara, dok je najdulja crna staza Tore di Pisa sa 1500 metara.

Drugoga dana testirali smo skijalšte Moene odnosno 23 kilometara staza Alpe Lusie raspoređenih na tri crne staze, četiri crvene i devet plavih staza na koje vozi osam žičara. Ovo je skijalište zbog prekrasnih plavih staza naročito omiljeno početnicima i obiteljima s djecom, ali to ne znači da nema staza za zahtjevne skijaše. Takve su svakako crne Fiamme Oro I duga 1400 metara te 1600 metara dugi Piavac, a i sve četiri crvene staze također su odlične.

Poslastica je, međutim, stigla trećeg dana kada smo po napokon sunčanom i savršenom vremenu skijali iznad prekrasnog Cavalesea na stazama Alpa Cermis na koje se ide žičarom s kabinama što vozi iz grada. Alpe Cermis imaju sedam žičara i 24 kilometra fantastičnih staza od čega dvije crne, šest crvenih i 7 plavih, a među njima ističe se 7,5 kilometara duga kombinirana crna i crvena staza Olimpia što vodi od vrha do podnožja brda i žičare kojom se vraća u Cavalese. Osobno, možda čak i nikada nisam uživao u skijanju kao na tim dugim, širokim i savršeno pripremljenim stazama što u kombinaciji s ljepotom i šarmom Cavalesea, izvrsnom hranom u bajti na vrhu brda te restoranima u mjestu čine savršenu kombinaciju za idealno skijanje. Definitivno jedno od najboljih skijališta na kojima sam bio i ako bih morao birati mjesto gdje ću skijati do kraja života, to bi mogao biti Cavalese.

Gdje jesti i piti?

U Italiji se, poznato je, izvrsno jede, a tako je i u mjestima Val di Fiemmea. Svugdje se uz tradicionalne planinske delicije nude i talijanski gastro klasici, razne tjestenine i, naravno, pizze, a cijene su „normalne“ za skijalište te klase, što znači da se na stazama može pristojno ručati za 10-ak eura.

Podrazumijeva se da takva mjesta imaju i gurmanske adute, a to je u ovom slučaju bilo kraljevstvo mesnih delicija nedaleko Cavalesea, pod imenom Tito. Naravno, ime koje budi asocijacije, nema veze sa samoupravnim socijalizmom, nesvrstanima, Kumrovcem ni Kućom cvijeća, nego pripada vlasniku poznate i hvaljene lokalne mesne industrije, koji je u sklopu svoje farme otvorio izvrsni restoran i trgovinu delicijama.

Tito je tradicionalno uređen restoran s kaminom, toplom i intimnom atmosferom u kojemu se, osim gazdinih suhomesnatih delicija i izvrsnih lokalnih sireva, pripremaju savršeni steakovi u kombinaciji s izvrsnim lokalnim vinima, a atmosfera je vrlo živa i opuštena. Probali smo sve i sve je bilo besprijekorno, uključujući slasne deserte, ali ako baš treba nešto izdvojiti onda je to savršeno pečeni i vrlo ukusni rib eye steak. Tito je, uglavnom, sjajni nepretenciozni restoran te mjesto izvrsne hrane i atmosfere koje pod obavezno treba posjetiti. Odlično smo jeli i u skijaškom restoranu Paion što se nalazi na vrhu Alpi Cervis i s kojeg puca spektakularan pogled na okolne planine. Zapravo, baš nigdje nismo jeli loše, pa čak  ni samo prosječno, što je za svaku pohvalu.

Zabava, šoping i ina zajebancija

U rano proljeće kada smo skijali u Val di Fiemmeu sezona je bila na zalasku što znači da nije baš prštalo od neke vidljive zabave i partijanja, ali razumije sa da toga ne nedostaje. Osim klasične ponude klubova, kafića i pubova s glazbom, za one zahtjevnije s razvijenijim glazbenim ukusom u ožujku se održava „Dolomiti ski jazz“ festival tijekom kojeg vrhunski europski i američki jazzeri sviraju na stazama, po pubovima, kazalištima i klubovima stvarajući čudesnu atmosferu. Takve stvari uvijek budu uzbudljive i vrlo kvalitetne. Nismo baš naletjeli na apres ski seljoberstvo praćeno očajnim poskočicama i to svakako ide u plus.

Mjesta Val di Fiemmea imaju što pokazati i izvan okvira skijanja i partijanja. U Predazzu se tako nalazi spektakularan geološki muzej kojeg definitivno vrijedi vidjeti i upoznati fascinantnu povijest toga područja i Dolomita, dok čitav Cavalese izgleda kao gradić muzej.

Ovo je područje osim po skijanju poznato i po odličnoj hrani i vinima, i šteta je vratiti se kući bez nekog od vrhunskih planinskih sireva, špeka, salamina ili boce lokalnog vina. Trgovina s tipičnim prehrambenim proizvodima ima posvuda, ali pametno je obići mjesta gdje se te divote proizvode i kupovati po znatno povoljnijim cijenama.

Struktura gostiju

Val di Fiemme privlači šaroliku ekipu s raznih strana Urope, ovisno o dijelu sezone. Početkom ožujka, kada smo bili tamo, sretali smo mnogo Čeha i Poljaka kojima su tada bili nekakvi praznici. U visokoj sezoni dosta je Talijana, ali i Nijemaca, a u doba Dolomiti jazz festivala, Nizozemaca, Danaca i iniih zapadnoeuropljana. Balkanaca i Rusa, hvala na pitanju, baš i nema puno, a to je uvijek dobra vijest. Nema ni razvaljenih klinaca kakve se može masovno sresti u party destinacijama poput Val Thoransa ili Mayrhofena.

 

Zaključak

Val di Fiemme, baš kao i svaka destinacija ima svojih mana, ali one se u usporedbi sa silnim prednostima čine zanemarivim. To je, sve u svemu, fantastična skijaška regija i ako mene pitate, upravo savršena kombinacija vrhunskih staza i veličanstvene prirode te vrhunske gastronomije i hedonizma. Uglavnom, mjesto koje bi svatko tko voli i zna uživati obavezno morao posjetiti.

 

• Bellamonte, Alpe Lusia Bellamonte, Alpe Lusia
• Gradska palača Cavalesea Gradska palača Cavalesea
• Gradska palača Cavalesea 2 Gradska palača Cavalesea 2
• Središte Cavalesea Središte Cavalesea
• Dolomiti jazz Dolomiti jazz
• Najpopularniji desert Najpopularniji desert
• Predazzo Predazzo
• Cavalese, Alpe Cermis Cavalese, Alpe Cermis
• Cavalese, Alpe Cermis 2 Cavalese, Alpe Cermis 2
• Alpe Cermis Alpe Cermis
• Umjerene cijene Umjerene cijene
• Ručak u Paionu Ručak u Paionu
• Sunčane terase Sunčane terase
• Livio i Pero Livio i Pero
• Pikadili na stazi Pikadili na stazi
• Pikadili na stazi 2 Pikadili na stazi 2
• Primamljive slastičarnice Primamljive slastičarnice
• Titov interijer Titov interijer
• Titovo meso Titovo meso
• Titovo predjelo Titovo predjelo
• Titovi steakovi Titovi steakovi
• Tito himself Tito himself
•