Napokon stižu zimske radosti – skijanje, bordanje i sve lijepo što uz to već ide, uključujući ovaj poučni tekst o pripremama za najbolji dio godine

Na skijanje i skijaše još se iz doba bivše države gleda onako, malo podozrivo. Pa tko si to može priuštiti, pa to je skorojevićko preseravanje, pa kakvi su to ljudi koji dižu kredite da bi sedam dana skijali i jeli sarme od kuće... Istina je da među skijašima, kao i među svim ljudima općenito, postoji gomila skorojevića i preseratora svih vrsta, ali unatoč tome, skijanje, bordanje i sve te zimske radosti, fantastična su zabava, nenadjebiv aktivni odmor i, ako mene pitate, definitivno bolji nego ljetno gubljenje vremena na pretrpanoj i precijenjenoj jadranskoj obali uz one neljubazne i vječno nadrkane domaćine kojima je pljačkanje turista smisao života. Pogodi li se još i dobro vrijeme, na planini je baš uvijek bolja zabava. Napokon, više od 200 000 hrvatskih skijaša ne može biti u krivu.

Skijanje može biti opasno, ali je vrlo zdrava rekreacija. Skijajući naprežete i vježbate baš sve mišiće na tijelu, a unutarnji trbušni mišići nisu aktivni niti u jednom sportu kao kod skijanja. Skijanje je i prilično naporno, pa ne trebate strahovati od pretjerane potrošnje na noćni izlazak. Klonut ćete vrlo rano mrtvi umorni, a ako ste pili ili samo pijuckali neki alkohol čitav dan na suncu proći ćete otprilike jednako, ali uz izglednu sunčanicu.

Kako birati smještaj?

Za razliku od ljeta, kada se u zatvorenom prostoru minimalno boravi, pa je hotelska soba dovoljna jer se u njoj tek prespava noć, na skijanju stvari stoje drugačije. Staze se zbog mraka zatvaraju relativno rano, pa je mudro iznajmiti apartman u kojemu postoji nekakva dnevna soba, kuhinja te spavaća soba ili sobe, ide li vas više. U hotelima ste osuđeni i na one odurne zajedničke prostorije gdje se svi skupe, pa je djeci dosadno, pa neumorno jurišaju naokolo i urlaju, pa njihovi roditelji imaju potrebu upoznati se s vama i započeti neku besmislenu laku konverzaciju do koje vama, naravno, nije stalo... Uglavnom, gadna gnjavaža, shvatili ste.

Kod biranja apartmana treba voditi računa o više stvari, a ne samo o cijeni. Vrlo je važno znati koliko je apartman udaljen od žičara i može li se do njih pješice. Idealno je ako se do apartmana može doskijati, a ako ne može, treba paziti da u blizini postoji autobusna stanica na kojoj staju lokalni ski busevi.

Pametno je izbjeći dugo hodanje u pancericama sa skijama na ramenu, a ostavljanje opreme na čuvanje u za to predviđenim mjestima u blizini žičara, vrlo je komotno i dobro rješenje, ali ipak stoji neke novce. Pametno je odabrati i apartman u kojemu postoji usluga jutarnje dostave kruha i peciva, jer se obično nikom normalnom ne ide u dućan u hladno rano jutro. Ako nema dostave, pazite barem da je trgovina u blizini ili povedite sa sobom nekog čudaka koji uživa u jutarnjim šetnjama.

Priprema tijela za skijanje

Na skijanje nikada ne bi trebalo ići potpuno nespreman, bez kondicije i bez kakve takve pripreme. Budući da spadam u one koji to znaju, ali se toga rijetko, dobro, nikada ne drže, mogu detaljno iz iskustva opisati agoniju kroz koju prolaze nepripremljeni skijaši. Dakle, prvi dan je sve sjajno jer se skija na svježinu, sve ti ide, jak si, nepobjediv i imaš osjećaj da tog trena možeš nastupiti u Svjetskom kupu. Skija se punom snagom od ranog jutra do zatvaranja žičara. Koje vježbanje, kome to treba, šta je miševi? Navečer si još svjež, zadovoljan sobom popiješ pokoje pivo i, ta - daaa, sve je spremno za agoniju sljedećeg jutra.

Ako znamo da na skijanju rade svi mišići tijela, onda je jasno da je i skijaški muskulfiber, jutro nakon prvog dana, prilično gadan. Ipak, manje je gadan nego trećeg dana kada je kriza redovito najžešća i tjera te na skrušeno priznanje da si potpuni idiot jer se nisi pripremio, ali to je uzalud jer te bole i nokti i trepavice i ušne resice. Uglavnom, nemojte biti glupi. Umjerenim vježbanjem izbjegnite tu agoniju zbog koje nećete moći ni skijati, a bogami ni navečer tulumariti kako spada, pa žali bože truda i novaca.

Isto tako, prije svakog prvog dnevnog spuštanje mudro se istezati i zagrijati, pogotovo, ako ste u nekim iskusnijim godinama. Tijelo će to uvijek znati cijeniti. Ključna je stvar, razumljivo, ojačati noge odnosno bedrene mišiće. Najviše se ozljeda dogodi krajem dana kada staze popuste i postanu razrovane, a noge počinju popuštati od umora. Osjetite li da ne možete više skijati, stanite na rakiju, pa se žičarom, ako je moguće, lagano evakuirajte sa staze. Časno povlačenje uvijek je bolje od nečasnog poraza. Forsiranje i silovanje, ono još jedno "putno" spuštanje, prečesto završava bolnim padovima.

Skijanje izvan označenih staza može biti vrlo zabavno, ali i vrlo opasno. Nema li dovoljno snijega možete rasturiti skije na korijenju i kamenju, a ima li ga previše možete izazvati lavinu. Ta vrsta uzbuđenja definitivno vam ne treba, naročito zato što su šanse da ćete ikada ikome uspjeti prepričavati dojmove, gotovo zanemarive.

Što s tom vražjom opremom?

Skijanje nije jeftina rekreacija, ali ne mora biti ni perverzno skupa. Kvalitetna skijaška oprema traje godinama i zato ne treba štedjeti pri kupovini. Ako niste ruski prebogati i iskompleksirani primitivac, poput jednog što je prije 10 godina u Corvari, svakoga dana u trgovini kupovao nove najskuplje skije pa ih navečer nakon skijanja darovao zbunjenim lokalnim iznajmljivačima skijaške opreme, možete si posvuda iznajmiti dobre skije po razumnoj i relativno prijateljskoj cijeni.

Vlastite vam zapravo i ne trebaju, skijate li samo jedan zimski tjedan i tek pokoji vikend, a oslanjanjem na iznajmljivanje ostaje vam više mjesta u vozilu za sarme, špek, rakiju što tobože liječi i sve ono što vuku sa sobom i Česi, Mađari i Slovaci kada dolaze na Jadran pa ih se dobar dio Hrvata užasava, iako redovito i oduvijek sami činimo to isto zimi.

U svim je skijalištima moguće iznajmiti i pancerice, ali to nipošto nije za preporuku. Uostalom, tko normalan želi gurati u nogu u nešto što su na sebi imali svakakvi likovi i nezanemariv broj raznih gadova. Gljivice, znoj, smrad... razumijete što želim reći. Nemojte to raditi, to je odvratno i nastrano. Pancerice su možda i najvažniji dio opreme, treba imati vlastite i tu nipošto ne treba štedjeti. Važno je da noga bude čvrsto stegnuta, da vam bude toplo i udobno, a osim toga to je dio opreme koji može trajati niz godina, pa birajte što kvalitetnije.

Pancerice je pametno kupovati na kraju sezone kada im cijena padne, a uvijek to treba činiti na zagrijanu nogu i specijaliziranim trgovinama s osposobljenim prodavačima. Ni u ludilu ih ne kupujte online i nemojte da izgled bude presudan kod odabira. Svakako ih prije odluke o kupovini imajte na nogama i hodajte u njima po trgovini najmanje 15 -20 minuta, da se noga zagrije i privikne. Idealno bi ih bilo kupiti negdje blizu skijališta u specijaliziranim trgovinama gdje prodavači znaju sve o tome i mogu vam se posvetiti, a ako treba mogu vam ih prilagoditi obliku noge. Imate li jače kosti gležnja ili kakvu drugu nesavršenost stopala, računajte da će za kupnju trebati više od jednog dolaska u trgovinu. Birajte ih prema svom skijaškom znanju, a niste li sigurni da vam odgovaraju probajte druge i recite to prodavaču. Nestrpljivost tu može izazvati rast golemih magarećih ušiju, ustanovite li kasnije, kad je sve gotovo, da su vam skupo plaćene pancerice neodgovarajuće veličine zbog lijenosti pri kupnji. Isto tako, treba znati da je znatno lošija situacija kada su malo prevelike, jer noga nipošto u pancerici ne smije „plesati“.

Ako ste pametni i možete si to priuštiti kupite si i kvalitetne skijaške naočale s promjenjivim staklima za sunce i oblačno vrijeme, a nemojte baš ni da su vam rukavice najjeftinije. One partizanske glupe fore s debelim pletenim čarapetinama odmah zaboravite i nabavite poštene termo čarape i pravu skijašku majicu. U njoj ionako nećete paradirati kad se vratite kući, ako baš niste cijepljeni protiv dobrog ukusa i ne želite slati poruku tipa „vidi me kako sam važan jer sam skijaš“, pa vam i ona može trajati godinama.

Opasnosti na snijegu i putno osiguranje

Zimski su sportovi prekrasni i kao rekreacija vrlo zdravi, ali mogu biti i prilično opasni, pa ozljede nisu rijetkost i definitivno se, ma koliko se vi tome nadali, ne događaju uvijek nekom drugom. Nipošto, stoga, nije pametno ići na skijanje bez plaćene police osiguranja koja garantira da vas zimske radosti neće odvesti u bankrot ili dužničko ropstvo, dogodi li vam se kakav nezgodan pad i ozljeda koja zahtjeva ozbiljniju liječničku intervenciju i skrb.

Legendarna je već ona priča o našem genijalcu koji je prije 20-ak godina u Austriji pao i slomio nogu, a onda bijesno tjerao helikopter koji došao po njega znajući da će ga ta usluga stajati brdo novca. Ne treba vam takva vrsta promocije i da vam se svi smiju dok vi plačete. Putno osiguranje za taj jedan tjedan nude sve osiguravajuće kuće i to uopće nije velik trošak, naročito znajući koliko može stajati samo najobičniji liječnički pregled u nekom od skijališta. Ozbiljni zahvati u slučaju lomova ili sličnih ozljeda, ponavljamo, mogu biti vrlo skupi.

 

Što ponijeti od hrane?

Neke je prehrambene artikle mudro ponijeti od kuće iz jednostavnog razloga jer su ukusniji i kvalitetniji nego u bilo kojoj skijaškoj zemlji ili ih vani uopće nema u prodaji. Razne kulene, pancetu, suha rebra za grah, kiselo zelje i te zloglasne i legendarne sarme slobodno i bez puno premišljanja ponesite. Štošta je vani bolje, ali to nije, a u Mađarskoj se, znate i sami, ne skija. Sve ostalo isplativije je kupiti u supermarketima u inozemstvu. U gotovo svakom ozbiljnijem skijalištu postoje mesnice u kojima se prodaje i gotova hrana po vrlo povoljnim cijenama, pa računajte da vam ne treba nositi baš tonu namirnica od kuće.

Skijanje i planinski zrak izazvat će vam glad ma koliko obilno doručkovali, pa ako vam neki gablec, marenda ili ručak u ne baš prejeftinim bajtama na stazama nije u budžetu, ponesite si kakav sendvič ili štrudlu da ne svisnete od gladi i da imate kakav takav temelj za pivo ili kuhano vino kad predahnete. Dobro, ili rakiju. Koliko god je uvijek mudro nastojati uštedjeti i ne razbacivati se novcem, nemojte si uskratiti barem poneku večeru s lokalnim specijalitetima u restoranu. Jebiga, jednom se živi.

Kako izabrati odgovarajuće skijalište?

Kod izbora skijališta treba dobro promisliti što su prioriteti: je li to samo skijanje ili prije svega zabava i partijanje ili jedno i drugo. Potom, ide li se u velikom ili manjem društvu ili samo s partnerom, ide li se s malom djecom koja slabije podnose dugu vožnju i trebaju dobru ski školu te bakama i djedovima kao pratnjom koja ne skija, pa treba paziti da skijalište ima neke sadržaje i za neskijaše.

Iskustva kažu da su staze, govorimo li o Europi, najbolje u Francuskoj koja je odlična destinacija i za partijanje i uživanje u hrani, ali to je dalek i nešto kompliciraniji put. Francuska je i prilično skupa zemlja. Dobar smještaj u francuskim Alpama stoji dosta novca, a za male novce mogu se dobiti nevelike, nekad i bizarno male i rijetko čiste jazbine. Čuli ste već o Francuzima i čistoći. Pa tko što voli...

Švicarska je također nešto dalja destinacija i isto tako nipošto ne spada u jeftinije države. Ona je, međutim, čišća i uređenija od Francuske (kao i većeg dijela svijeta), ali i poprilično sterilna i dosadnjikava. Ipak, skijališta su tamo vrhunski uređena, a u nekima je gastro ponuda spektakularna. Idealna za starije imućne parove i članove raznih kraljevskih obitelji, te ruske tajkune.

Austrija je jedna od najpoznatijih svjetskih skijaških država, s brojnim odlično uređenim skijalištima, ali oprez - austrijski nedostatak ljubaznosti, šarma i opuštenosti već je legendaran. U Austriji je od svih popularnih skijaških država možda i najslabija kulinarska ponuda, ali ako možete živjeti na kobasicama, pohancima i koljenicama, bit ćete zadovoljni. Austrijanci su počeli pridavati sve veću pažnju gastro punudi, pa se u nekim mjestima ona po kvaliteti približila najboljima. S druge strane, blizu je i zabave ima, ali dobre su vam šanse da naletite na velike skupine pijanih, bahatih i nerijetko agresivnih Rusa, a to je iskustvo koje nitko na svijetu ne pamti po dobrome. Tko je s Rusima bio na odmoru sa sjetom se sjeća željezne zavjese.

Italija je, ne odaberete li zloglasni hrvatski tjedan na Kronplatzu sa svim onim seljaštvom koje ga prati, možda i najbolji izbor kada se uzmu u obzir svi kriteriji te što se dobije za uloženi novac. Činjenica je da se u većini talijanskih skijališta govori njemački kao materinji jezik, međutim, za razliku od tvrđih i odbojnijih austrijskih Austrijanaca, ovi s talijanske strane u regijama Alto Adige (južni Tirol) i Trentino poprimili su nešto južnjačke opuštenosti i šarma, a zadržali smisao za poslovnost, red i disciplinu pa je s njima neusporedivo lakše. Isto tako, Talijani u Trentinu (Madonna di Campiglio, Moena, Cavalese) preuzeli su germansku poslovnost i red.

Idete li i neko od mjesta u južnom Tirolu (Alto Adige) ne forsirajte talijanski jezik kod naručivanja i sporazumijevanja s lokalnim stanovništvom ma kako ga dobro govorili. To tamo baš i nije najpopularniji jezik pa premda nema straha da se može dogoditi nešto iz bogatog divljačkog repertoara srpsko - hrvatskih ili purgersko – dalmoških izljeva ljubavi, najbolje što možete dobiti zauzvrat je ravnodušnost.

U Italiji možda i više nego drugdje treba pomno birati destinacije prema afinitetima, jer postoje mjesta gdje se fantastično skija, ali baš i nema nekog noćnog života, kao i ona gdje su staze tek solidne, ali su zabava i gastro ponuda sjajni. U Italiji nema mnogo jako dugačkih staza, ali nema ni jako dugih vožnji na žičarama, a staze se uređuju najbolje. Dobro je i proučiti strukturu gostiju, jer su primjerice skijališta gdje su talijanski turisti u većini, danju bučna i kaotična zbog njihove dražesne dječice iz pakla, a noću obično mrtva i dosadna jer se Talijani skockaju i napirlitaju, pojedu nešto sitno, popiju piće - dva i idu na spavanje. Nordijci i Englezi su ti koji vole piti i tulumariti. Vole i Rusi, ali već smo objasnili da u tome baš nikad ne uživa nitko oko njih.

Susjedna Slovenija sa svojim malim skijalištima dobra je za vikend izlete, te za učenje djece skijanju, dok roditelji uživaju u odličnoj gastro ponudi po povoljnim cijenama. Za ozbiljno skijanje treba ipak potegnuti malo dalje.

Isto vrijedi i za BiH. Ako vam se skijanje svodi na ideju obžderavanja i oblokavanja u, „đe si zemo, šta ima“, narodnjačkoj atmosferi i uz zavijanje emotivnih pjesama koje zovu na rezanje žila i drobljenje čaša, to je odličan izbor. Opet, to isto ili barem vrlo slično doživjet ćete i tijekom hrvatskoga tjedna na Kronplatzu ili La Villi, ali barem uz odlične staze kao nezanemarivi bonus. Želite li stvarno skijati, naprosto zaboravite Balkan.

Pripreme za polazak i putovanje

Postoji mogućnost da spadate u one bezumnike koji misle da je dovoljno imati samo dvije zimske gume kada idu na snijeg. Nije. To je izuzetno glupo i opasno. Thule na krovu automobila ne morate imati, ali MORATE imati sve četiri zimske gume, jer uhvati li vas nevrijeme sa snijegom na prijevojima, spoznat ćete na svoj, i užas suputnika, kako izgleda kad vam stražnji kraj vozila uporno pokušava prestići prednji. Ako se i ne razbijete, taj ćete bespotreban i glup eksperiment pamtiti čitav život, a popularnost kod suputnika u vozilu bitno će vam i nepovratno opasti pa makar se radilo i o vašim najbližima.

Sam put odnosno njegovu rutu treba pažljivo isplanirati, jer do mnogih skijališta može se doći na više načina. Nekad je bliže ići preko planinskih prijevoja, ali uvijek postoji rizik da oni u slučaju lošeg vremena budu zatvoreni ili teško prohodni, pa se sve pretvori u višesatnu gnjavažu, vraćanje do druge, prohodne ceste i agoniju. Provjera vremenske prognoze, stanja na cestama i ostale blagodati 21. stoljeća svakako će pomoći.
Eto, to su osnove, a na vama je da uživate i ne slomite nogu.