Heiligenblut je nerazvikano koruško mjestašce koje se nalazi na tromeđi s pokrajinama Salzburg i Tirol, na kraju bajkovite doline i u podnožju najvišeg austrijskog planinskog vrha, 3798 metara visokog Grossglocknera. Samo mjesto je na 1300 metara nadmorske visine, pozicionirano je na stmini, a u njemu dominira golema kasno gotička crkva, što s obzirom na povijest i legendu o osnutku Heiligenbluta nije slučajno.

Legenda, naime, kaže da se davne 914. godine danski vitez vraćao kući iz križarskog rata, pa gadno zalutavši stradao pod lavinom noseći sa sobom bočicu svete Kristove krvi. Nekoliko godina kasnije, kako to već biva u takvim situacijama, čudom je „izronio“ iz snijega pa su pastiri koji su ga pronašli sačuvali njegov sakrament. Nejasno je kako ga i zašto krv nije zaštitila od smrti, ali u njegovu je čast nekoliko stoljeća kasnije sagrađena kasno gotička crkva koja je danas jedan od glavnih simbola ne samo Heiligenbluta nego i samog najvišeh vrha Austrije, Grossglocknera.

U crkvi se, kažu domaćini, ali ne baš pretjerano ozbiljno, nalaze i Kristova krv i tijelo nesretnog Danca, a u lipnju se tu sliju hodočasnici iz čitave Austrije. Ne, hvala na pitanju, nema tu kiča ni seljaštva poznatog sa sličnih mjesta u našim krajevima i ne možete kupiti ni kip Danca u prirodnoj veličini, ni kuglu sa snijegom (nažalost), niti kapljice Kristove krvi. Taj je nos za biznis ipak karakterističan za Međugorje.

Samo mjestašce u kojemu živi oko 1000 stanovnika ima lijepi trg koji predstavlja središte dnevnog i noćnog života, a praktički s tog trga kreće i žičara kojom se skijaši prebacuju na staze. Kada ima snijega može se i doskijati do samog mjesta. Hotel Post u kojem smo bili smješteni nalazi se na savršenoj poziciji, točno preko puta žičare i doslovno nikada nigdje nisam bio smješten u mjestu, a bliže samoj žičari.

Post je vrlo pristojan hotel s četiri zvjezdice, vlasnici su mu Mađari, a u skoro vrijeme dobro bi mu došlo barem malo osvježavanja, ako već ne ozbiljno renoviranje. Ima, razumije se, i WiFi, ali kome je internet važan neka izbjegne najudaljenije sobe od recepcije, jer tamo je signal vrlo slab, a često se i izgubi. Sobe su vrlo prostrane i s velikim balkonima, a pogled je iz nekih doslovno spektakularan. Kreveti su odlični, a jastuci sasvim podnošljivi, ima bazen, saunu i wellness, a osoblje je vrlo ljubazno i maksimalno susretljivo. Ta ljubaznost i toplina domaćina, koja baš i nije uobičajena posvuda u Austriji, u Heiligenblutu je sveprisutna i zapravo je je jedan od njihovih vrlo jakih aduta. Baš svi s kojima smo bili tamo u kontaktu bili su vrlo srdačni.

Jak mu je adut i blizina, jer od 350 kilometara udaljenog Zagreba se stiže za manje od četiri sata, a iz 298 kilometara udaljene Rijeke još i brže, čak i kada se poštuju baš sva, već legendarno prestroga austrijska prometna ograničenja i kad se čeka na ulazak u tunel Karavanke, a čeka se često. Iz Zagreba se ide preko Ljubljane, na Karavanke, pa kod Spittala van s autoceste na Obervellach i Flattach, i dalje prema nacionalnom parku Hohe Tauern i Grossglockneru.

Iz Rijeke je najbolje ići preko Udina i Tollmezza pa Mauthena, Winklerna i Döllacha.

Krajolik u nacionalnom parku je spektakularno lijep s potocima uz cestu i planinama s kojih se slijevaju brojni slapovi. Prošao sam većinu Austrije, ali nigdje nisam vozio kroz ljepši krajolik.

Do Heilegenbluta se stiže po odličnoj magistralnoj cesti, nema tu nikakvih opasnih prijevoja ni zahtjevnih serpentina, a sjajna, prostrana i moćna Opel Zafira bila je savršeno prijevozno sredstvo za nas četvero, s gomilom prtljage. Osim što je štedljiva, Zafira koju smo imali na raspolaganju je i iznenađujuće potentna i vrlo živahna za taj tip vozila, pa je vožnja po magistralnoj zavojitoj cesti s kratkim ravnicama za pretjecanje bila veliko zadovoljstvo.  

Kada se stigne do Heiligenbluta praktički se stiže do kraja puta, odnosno zida od planina, budući da je cesta koja ide prema Grossglockneru zatvorena i pod snijegom čitave skijaške sezone. Megapopularna planinska Grossglockner Hochalpenstrasse (najviši i jedan od najljepših cestovnih prijevoja u Austriji) otvorena je isključivo ljeti kada se ovdje okupe brojni biciklisti, motoristi i ostali turisti na proputovanju preko spektakularne i vrlo atraktivne panoramske ceste koja ljeti privuče pola Austrije, ali zimi se po tim cestovnim prijevojima isključivo skija.

To da nema dalje i da dolina tu završava, a počinje planinska barijera, nesretnom je i zalutalom danskom križaru morao biti strašan šok, ali u današnje vrijeme ta izdvojenost i potpuna zabačenost Heiligenblutu daje neku dodatnu draž i čovjek tamo ima osjećaj kao da je na nekoj bajkovitoj lokaciji iz Gospodara prstenova.

Teško je razumjeti zašto je Heiligenblut tako malo poznat i popularan u Hrvatskoj. Dobro, činjenica je da hrvatski skijaši generacijama tvrdoglavo peglaju uvijek iste staze na uvijek istim skijalištima i da mnogi umiru s Kronplatzom, La Vilom, Nassfeldom i Badom na usnama, ali kad imaš nešto ovako blizu, a k tome i ovako dobro, doista je šteta to ne iskoristiti. Obližnji Mölltaler glečer popularan je van sezone, ali dalje od toga za razliku od križarske danske, hrvatska noga u pancerici rijetko kroči.

Šteta, jer za sve one koji na skijanje idu s društvom ili obitelji, a nije im presudno partijanje i potraga za seksom, Heiligenblut je naprosto idealan izbor. Ovdje nema velikih klubova, ali postoje uobičajene apres ski mogućnosti, dva kafića na glavnom trgu imaju sve što treba za provesti ugodnu večer ili se naprosto obliti, a ima se i gdje za pojesti. Ono što je najvažnije u Heiligenblutu je to da se na njegovih 55 kilometara staza može beskrajno uživati u skijanju.

 

GDJE SKIJATI?

Skijaško područje Heiligenbluta čine tri brda, na koje se ide sa središnje stanice Rossbach (1752 metra) do koje iz mjesta vozi gondola. Žičare vas dalje voze na jedan od tri vrha, središnji (Schareck 2604 m), najviši (Hochfleiss 2902 m) i ( Viehbühel 2420 m ). Zanimljivost ovog skijališta je Tunnelbahn, koji povezuje središnju stanicu sa Fleissalm vučnicom gondola koja vozi kroz stare rudnike soli.

Premda je već sama činjenica da postoji 55 kilometara staza od kojih je 40 km crvenih, devet km plavih i šest km crnih, dovoljna za garanciju uživanja u skijanju, ono što Heiligenblutu daje dimenziju više jest duljina i širina staza, te bogatstvo snijegom do kasnog proljeća, što omogućava njihova nadmorska visina.

Sjajna je stvar i to što zapravo nikada nema gužve na stazama jer u mjestu ima tek 2200 kreveta, Heiligenblut nije umrežen u neki veći sustav, a u blizini nema gradova iz kojih bi stizali izletnici na jedan dan. To možda nije nešto što veseli lokalne turističke djelatnika, ali je fantastična vijest za skijaše.

Do 55 kilometara lijepih i odlično uređenih staza dižu četiri gondole, jedna četverosjedežnica, šest vučnica i jedna dječja vučnica, a ono po čemu je Heligenblut nadaleko poznat su njegove briljantne staze za free ride koji je ovdje vrlo popularan. Skijašima su na raspolaganju četiri označena područja za free ride duljine 11 kilometara i brojne mogućnosti za vlastito istraživanje. Sve je popularniji i ski touring odnosno uspinjanje posebnim skijama na vrhove uoči spuštanja.

Skija li se u proljeće, najbolji je izbor najviši Hochfleiss s kojega vode jednako sjajne klasična i staze za free ride koje zbog svoje visine odlično podnose sunce.

Cijene šestodnevnog skipassa nisu pretjerane i kreću se, ovisno o terminu, od 198 do 215 eura za odrasle (43 eura je dnevna karta). Dječji skipass je od 99 – 108 eura (21 euro dnevni), mladi rođeni između 1998. i 2001. godine plaćaju od 158 – 172 eura, a za najstarije rođene do 1951. godine cijena skipassa je 158 – 172 eura.

KAKO SE I ŠTO JEDE?

Heiligenblut definitivno nije zamišljen kao neka gastro meka, ali nije baš ni bez aduta. Ono što se nudi za večeru u hotelu Post, pristojna je, ali tipična i po ničemu posebno impresivna hotelska hrana. U samom mjestu, odmah uz crkvu, postoji vrlo dobar restoran s lokalnim specijalitetima, a na trgu je i jedna pizzerija. U deset bajti po stazama jede se vrlo pristojno, a repertoar je također sastavljen od lokalnih uspješnica poput koruških knedli sa sirom, kobasica s kiselim kupusom ili germ knedli do internacionalnih klasika poput pečenih rebara. Cijene uopće nisu pretjerane. Za 15-ak eura može se na stazama lijepo najesti i popiti pivo, a to je nemoguća misija kako u Francuskoj tako i na turbo precijenjenom Jadranu.

Najjači gastro adut smješten je desetak kilometara od Heiligenbluta u mjestašcu Mitteldorf gdje se u impresivnoj staroj kući nalazi restoran – muzej Putzenhof. Da ne bude zabune riječ je o muzeju zlata, oruđa i alata za njegovo iskapanje koje je u srednjem vijeku bilo vrlo razvijeno i rasprostranjeno u tom kraju koji je imao mnoštvo rudnika.

Sam restoran prekrasno je u ugodno mjesto s otvorenim kaminom, a njegov najjači adut je priprema mesa i povrća na vulkanskom kamenu. Osim što je ukusno to je i vrlo zabavno pa većina gostiju naručuje upravo to. U usporedbi s Val Thorensom ovdje su cijene mega prijateljske pa je tako goldgräbber platte, odnosno obilna kombinacija svinjskog lungića, purećeg odreska i ramsteka s raznim povrćem i krumpirom 19,80 eura, što je nešto manje nego u Val Thorensu juha od gljiva, austrijski klasik, bečki odrezak s prilogom u Putzenhofu, stoji 11,80 eura. Veliko točeno pivo je 3,80 eura  koliko stoji i čaša sauvignon blanca. Aperol je 4,20 eura, jägermeister 3,20 eura, a coca cola 2,40 eura. Putzenhof je mjesto koje svakako vrijedi posjetiti.

ŠTO SE NUDI OSIM SKIJANJA I BORDANJA?

Heiligenblut definitivno nije party meka i to nije mjesto za one koji žele tulumariti po klubovima, jer ih naprosto nema. Postoje spomenuti kafići koji su sasvim dobri za pijuckanje pa čak i opijanje s društvom, u jednom su dok smo sjedili zajedno s nekim rock standardima puštali i Abbu, a to nakon nekoliko piva treba znati cijeniti.

Postoji, međutim, čitav niz aktivnosti za one ambiciozne i tjelesno aktivne, od penjanja po zaleđenim slapovima, do curlinga, šetnji na krpljama i svih vrsta sportske rekreacije.

Heiligenblut je jednako atraktivan i ljeti kada se ovdje sjate biciklisti, motoristi, šetači i obožavatelji planinarenja kojima je najveća atrakcija osvajanje Grossglocknera. Cijena uspinjanja na najviši austrijski vrh u pratnji vodiča je 250 eura, a jednako je popularan i prelazak automobilom što svake sezone odradi više od milijun ljudi.

STRUKTURA GOSTIJU

Najbrojniji gosti ovdje su Nijemci i Austrijanci, a ostalih je znatno manje. Uglavnom su to veća društva i obitelji, a mladih partijanera zbog nedostatka noćnog života ima vrlo malo.

PLUSEVI I MINUSI

Izoliranost u kombinaciji s prekrasnom bajkovitom prirodom, odličnim i dobro pripremljenim stazama na kojima se snijeg zadržava praktički do svibnja te gostoljubivost i ljubaznost domaćina najveći su aduti Heiligenbluta, naravno uz blizinu i prijateljske cijene. Ono što ga čini jedinstvenim je i mogućnost uživanja u free rideu kakva se malo gdje nudi.

Ono gdje definitivno ima mjesta za napredak su ponuda zabave i gastro scena. Nije da toga uopće nema, ali dobro bi došlo da ima više i da bude raznolikije.

Da zaključim, Heiligenblut je idealno mjesto za društva i obitelji koja žele uživati u skijanju, a odgovara im mir i idilična i intimna atmosfera malog mjesta. Za one što vole mirno i idilično skijanje to je jednako savršeno kao što je Val Thorens za ljubitelje partijanja uz uživanje na snijegu.Kada se uzmu u obzir i prijateljske cijene i ljubaznost domaćina, to ga čini odličnom skijaškom, ali i ljetnom destinacijom.