Imate li sve potrebne predispozicije, što znači da nemate na grbači malu djecu, bake, punice i svekrve, imate nekakvog normalnog partnera ili partnericu i zabavno društvo koje skija i previše ne komplicira, spremni ste za ono najbolje što se može dobiti od skijanja – dnevno uživanje po odličnim stazama s uključenim barem ponekim izlaskom na večeru i partijanjem navečer. Za one kojima će preostati snage, naravno.

Sve ono što je presudno kod izbora skijališta u obiteljskoj varijanti s dragom, ali neizbježno zahtjevnom dječicom, ovdje treba izbjeći, zaboraviti i paziti da se takva mjesta zaobiđu. Jedna od najstrašnijih stvari kada skijate udvoje ili s društvom deseci su skijaških škola koje se razmile stazama i stotine klinaca koji preko reda ulaze na žičare. To uvijek prati i nepodnošljiva galama, cika, vriska i kaos. Jasno da ne volite ciku, vrisku i kaos i normalno da je tako.

Termin je tu od ogromne važnosti i to je prvi korak i odluka koju treba donijeti. Ključno je, za početak, izbjeći u nama popularnim mjestima takozvani hrvatski tjedan početkom siječnja, odnosno školske praznike. To je ionako jedan od bezveznijih termina, jer tada su dani još ultra kratki pa staze i žičare ranije zatvaraju, a spada u skuplje termine, plus, već vas na polasku izlude one silne kolone i čekanja po putu. Raspitajte se ili izguglajte i kada su školski praznici u zemljama gdje idete, da vas ne zaskoče domaći klinci i obavezno obratite pažnju na jeftinije i skuplje termine odnosno tjedne, da ne stradate financijski više nego je nužno.

Nije isključeno da ste potpuno normalna osoba i da vam treba nešto više i bolje od apres ski oblokavanja uz one najstrašnije seljačke polke sa germanski neodoljivim šaljivim tekstovima koji aludiraju na seks, što je vrlo popularno u Austriji i Južnom Tirolu. U tom slučaju ključno je traženje mjesta gdje postoje i normalne pivnice, pubovi i klubovi. Prije odlaska nađite se barem nekoliko puta i planirajte sve logističke detalje, rutu puta, gdje se staje i tako to. Jasno da ćete pritom i malo više popiti, ali bit će i korisno.

Skijališta koja su ovdje izdvojena su testirana i pouzdano dobra. Teško je tu izdvajati najbolja jer to ipak ovisi i o afinitetima, pa će nekome Corvara i Alta Badia s vrhunskom restoranskom i gastro ponudom biti bolja od susjedne Val Gardene s boljim stazama i mjestima za izlaske. Kako god, na ova tri se može dobro skijati, jesti, piti i zalomiti, a što je najvažnije - nisu preskupa.

VAL D` ISERE, FRANCUSKA: Raj za ambiciozne skijaše

Smješten u Savojskim alpama Val d`Isere zajedno sa susjednim Tignesom čini veliko skijaško područje zvano L` Espace Killy. I dok je Tignes nešto malo mirnije i samim tim možda više obiteljsko skijalište, Val d`Isere je odličan i za partijanje nakon skijanja. A skijanje je tamo upravo fantastično. L` Espace Killy ima 300 km staza koje povezuje 90 modernih liftova (2 vlaka, 8 gondola, 44 sjedežnice, te 36 vučnica), 131 kategoriziranih staza (16 crnih, 35 crvenih, 60 plavih, 20 zelenih) te 2 snowparka.

OK, nije baš blizu, do tamo ima dobrih 12 sati vožnje, ali volite li skijanje, isplati se. Ovdje postoje staze za sve vrste skijaša: eksperte, početnike, snowboardere, natjecatelje, a skija se na fantastičnim i vrlo dugačkim stazama (za savladati neke treba i sat vremena).

Za razliku od nekih sličnih velikih skijaških područja staze su ovdje prirodno dobro povezane i nema beskrajnih vožnji žičarama, odgurivanja po ravnim djelovima i sličnih omraženih stvari. Skijalište se proteže na nadmorskoj visini od 1550 metara do 3450 metara, a zahvaljujući glečerima Grande Mote (3656 m) iznad Tignesa te Pissaillas (3488 m) iznad Val d´Isseirea moguće je skijati tijekom čitave godine.  

Osim što je prirodni snijeg siguran, ovdje se neprekidno ulaže i u modernizaciju žičara i po tom je pitanju Val d`Isere daleko ispred Chamonixa pa i Val Thorensa. Sam gradić ima nešto preko 1600 stanovnika, nije neko čudo od planinske ljepote, ali je vrlo lijepo uređen i pun mjesta s odličnom gastronomskm ponudom kao i onih za zabavu.

Svakako računajte na nešto više cijene, ipak je to Francuska, ali i smještaj u malim, skučenim apartmanima, na koje ste osuđeni ako baš niste pri ozbiljnom novcu. Opet, isplati se volite li skijanje.

Za razliku od Courchevela koji je fantastično skijalište, ali i mamac za preseratore svih vrsta ili Chamonixa u kojem se odlično tulumari, ali ni približno tako dobro skija, u Val d`Isere dolaze ponajprije zaljubljenici u skijanje koji vole i zalomiti.

Pristupačniji restorani na stazama:
Les Tufs (La Daille): pizze (15 eura), pašte, fondue, steakovi (22 eura).
Les Marmottes (podnožje Borsat Expressa): Najbolji self service u okolici, uglavnom mlađa klijentela, cijene obroka između 9 i 18 eura.

Pristupačniji restorani u mjestu

A Table: Omiljen kod lokalaca i često pun. Nudi sve vrste hrane. Cijene od 15 – 24 eura.
Moris Pub: Poznat po odličnim burgerima, ali ima drugih jela. Cijene od 15 do 22 eura.

SELLA RONDA, ITALIJA: Skijanje u najljepšem europskom krajoliku

Dolomiti su apsolutno čarobni, a planinski masiv Sella kojega okružuju četiri velika ski centra Alta Badia, Val Gardena, Val di Fassa i Arraba – Marmolada najspektakularniji je dio Dolomita. Skijališta Sella Ronde imaju skoro 500 kilometara staza i 220 žičara, a skijanje oko masiva od jednog do drugog  mjesta je istodobno vrhunski izazov i prokletstvo. Ponekad, naime, izgleda kao da baš svi žele skijati u svim mjestima osim u onom u kojem su odsjeli, a neke staze koje su na toj kružnoj ruti za čije obilaženje treba praktički čitav dan, popodne znaju biti prilično razrovane. Opet, skijanje je tamo čisto uživanje. Nešto je zahtjevnija i teža ruta u smjeru kazaljke na satu. Pa što se tu nudi?

Alta Badia: Kraljevstvo vrhunske gastronomije

Corvara i La Villa najpoznatija su mjesta Alta Badie. Corvara je elegantnija, skuplja i profinjenija, dok je La Villa nešto manja i cijenama pristupačnija. Corvara se nalazi na samoj Sella Rondi između Arabe i Selve i dražesno je mjesto preko čitavog dana obasjano suncem, pomalo razbacano i bez nekog klasičnog središta. Alta Badia ima 130 kilometara staza uglavnom crvenih i plavih. Za zahtjevnije tu je Gran Risa, crna staza na kojoj se vozi Svjetski kup i koja završava u La Villi, a odlična je i crvena staza koja ide od vrha Piz Sorega (2003 m) i završava u San Cassianu.

Corvara, ali i čitava Alta Badia, poznata je po svojim vrhunskim hotelima i restoranima s Michellinovim zvjezdicama, ali bez brige, ima i sasvim dovoljno pristupačnih mjesta za izlazak, uživanje u hrani i apres ski ludovanje. Ipak, ako vam je tulumarenje nešto važnije, bolji su izbor Selva ili Canazei.

 

Val Gardena: Idealni spoj skijanja i zabave

Obuhvaća tri mjesta, Ortisei, St. Cristinu i Selvu koja je i turistički najrazvijenija i najpoznatija. Val Gardena ima 175 kilometara staza koje opslužuju 83 žičare. Crvenih je staza 60 posto, crnih 10 posto, a plavih 30 posto. Staze Val Gardene zahtjevnije su od onih u Alta Badiji, a poslastica je crni Saslong na kojoj se vozi spust za Svjetski kup. Na Saslongu je najbolje skijati odmah ujutro kada je savršeno popeglan i pripremljen, pa ga mogu svladati i nešto slabiji skijaši, a kome se ne da riskirati, najteži se dio može zaobići i do dna stići po okolnoj crvenoj stazi. Iz podnožja Saslonga skijaškim se vlakom isplati popeti na drugo brdo i neko vrijeme skijati po Secedi (2518 metara) koja je uvijek na suncu i nije dio Sella Ronde, pa uglavnom nema neke gužve. Sa Secede se može po 10,5 kilometara dugoj crvenoj stazi La Longia doskijati sve do Ortiseia.

U Selvi ima sjajnih restorana, ali i pubova i barova gdje se pušta normalna i često prilično dobra glazba, a ne samo polke. Odličan je irski pub Goalies gdje se pušta sve, od rocka 70-ih preko bluesa do bostonskog irskog punka Dropkick Murphies, a u dijelu oko šanka dozvoljeno je i pušenje, što je iznimna rijetkost u Italiji.

Krone Stube bar funkcionira kao apres ski uz polke sa konobaricama u dindurlicama i grudima na gotovs, sve do oko 19 – 19 i 30 sati, kada hotelski kombiji dolaze po pijane skijaše i kao vreće ih voze u sobe, a osoblje se presvuče u normalne odore i kreću Springsteen, Neil Young, Pixies i slične stvari.

Canazei: Zabava bolja od skijanja

Smješten u udolini i obasjan suncem samo u jutarnjim satima, Canazei je možda i najljepše mjesto na Sela Rondi, premda mu skijaške staze nisu na razini Val Gardene ili Alta Badie. No baš zbog toga smještaj je u Canazeiju jeftiniji nego tamo, a zahvaljući bogatom noćnom životu prilično je popularan.

Samo mjesto nalazi se na Sella Rondi i iz njega se gondolom penje na Pecol, a od tamo se može skijati lokalno ili na stazama susjedne Arabbe s jedne i Campitela s druge strane. Prilično kratke staze su mali hendikep Canazeia, ali zato su sve žičare moderne i brze, pa to ide prilično brzo.

U mjestu postoji nekoliko odličnih restorana, a La Montanara sa svojim tipičnim planinskim uređenjem možda je i najprivlačniji. U blizini je i nekoliko barova i pubova s vrlo živom atmosferom, a do te lokacije na brdašcu može se kada ima dovoljno snijega i doskijati.

 

Arabba: Mamac za zahtjevnije skijaše

Najmanja od glavnih mjesta na Sella Rondi, Arabba je zbog položaja i svojih strmih staza omiljena među zahtjevnijim skijašima. Njezinih 62 kilometra staza opslužuje 31 najmodernija žičara, a iz Arabbe je najlakše i najbrže skijati na Marmoladi. Vrlo je lako stići i do susjedne Corvare. Najveća poslastica i izazov Arabbe je staza Porta Vescovo, prilično impresivna strmina po kojoj treba uživati što ranije. Budući da je sastavni dio Sella Ronde i da po njoj ide sav skijaški promet u smjeru kazaljke na satu, staza se popodne prilično uništi i postane prilično razrovana i puna hupsera pa to postane prevelika gnjavaža.

Arabba ne nudi neki ludi noćni život, ali nećete, naravno, ostati ni gladni ni žedni. Ono što je tamo posebno su lokaliteti bitaka iz Prvog svjetskog rata koji je u Dolomitima bjesnio punom snagom. Prednost je Arabbe i što je najbliže mjesto kada se dolazi iz Hrvatske.

MAYRHOFEN, AUSTRIJA: Neprekinuti niz skijanja i tuluma

Ovo tirolsko skijalište koje se nalazi u dolini Zillertal nije vjerojatno po ničemu konkretnom najbolje u Austriji, ali je ukupno gledano definitivno među najboljima.

Dobro, nije baš jako blizu, za doći do tamo treba preko Salzburga ući u Njemačku i praktički proći nadomak Munchena, pa zavrnuti lijevo natrag u Austriju, ali prednost toga puta je što nema prijevoja i problema koji ih prate. Izaberete li kraći put kroz Tirol i planinske prijevoje, izgubit ćete definitivno znatno više vremena.

Mayrhofen je zahvaljujući glečeru Hintertux skijašima privlačan čitave godine, ali zimi je naravno najbolje. Sama dolina Zillertal sa svojim skijalištima ima impresivnih 620 kilometara staza i 177 žičara, a mjestašca su povezana skijaškim vlakom pa se sa ski passom za cijelu dolinu može skijati posvuda.

Sam Mayrhofen ima 134 kilometara svojih staza na skijalištu Penken do kojih se dolazi gondolom što vozi iz središta mjesta, a zbog visine kojom se kreće oni plašljiviji baš i neće uživati u spektakularnom pogledu. Staze opslužuje 53 žičare, a uglavnom su crvene i dovoljno izazovne za vješte rekreativce. Skija se između 1600 i 2500 metara tako da prirodnog snijega uglavnom uvijek ima dovoljno.

Za one koje pale ozbiljni izazovi tu je Harakiri, najstrmija označena crna staza u Austriji s nagibom od impresivnih 78 posto. Nevjerojatan je osjećaj skijati po toj strmini, a jednako je zabavno sjediti na terasi obližnje planinske gostionice, pijuckati na suncu i gledati kako neki od pokušaja završavaju spektakularnim odsklizavanjem do dna.

Koliko god je skijanje odlično, tulumarenje je u Mayrhofenu i na njegovim stazama još bolje. Sve počinje na stazama, jer do mjesta se ionako ne može doskijati, pa u gondoli zna biti prilično veselo. Na samom dnu preko puta polazne stanice je odlična mesnica – gostionica s terasom na suncu, gdje se može naručiti razno pečeno meso ili kakve kobasice pa uz pivo upijati još sunca ili samo pijuckati i buljiti u prolaznike.

U mjestu je gomila mjesta za tulumarenje, od onih nepodnošljivo pretrpanih klubova s lošim technom i još gorim techno-polkama za razvaljene klince, do mirnijih i manje nabrijanih za nešto stariju publiku. Uglavnom, nađe se za svakoga po nešto, a gosti su uglavnom Nordijci, Britanci i Nizozemci uz podnošljiv broj Rusa. Scotland Yard pub je odlično mjesto za izlazak, a može vam se posrećiti live svirka kakvog punk ili ska benda, što nije česta pojava na skijalištima.

Jede se za austrijske standarde vrlo dobro, ponegdje i izvrsno, kako na stazama tako i u samom mjestu, a cijene uopće nisu pretjerane.  

Oprez: U mjestu noću zna biti vrlo bučno pa pazite gdje odsjedate. Na kraju dana na gondoli za silazak u mjesto zna se stvoriti gužva.