Ponekad je doista teško proniknuti kako neka skijaška mjesta, čak i kada to malo ili nikako ne zaslužuju, postanu kod nas silno popularna, a neka, premda imaju i nude praktički sve, to teško ili nikako ne uspijevaju. OK, svi znaju za odlične Val d` Isere, Sella Rondu ili St. Moritz, a znaju i za precijenjene Chamonix, Kizbuhel, Badkleinkirchen ili Kranjsku goru.

Međutim, kako je već dokazano da ljudi na ovim prostorima uz vučju ćud dijele osobine i ponašanje ovaca, najviše se u onom zloglasnom prazničnom „školskom tjednu“ vole okupljati na uvijek istim mjestima poput inače dobrog Kronplatza ili lošeg Bada. Tada se tamo odigravaju ona jeziva pijanstva s rukama u zraku i nabreklim žilama na vratu, pa Thompson, Stavros i Rozga, pa navijačka nadjebavanja, pa "šta je, šta me gledaš"... Uglavnom, tko je normalan, te zimske inačice Hvara i pripadajuće im seljaštvo obilazi u širokom luku.

U nama uz Italiju najbližoj skijaškoj destinaciji Austriji, pojam skijanja je za većinu Tirol, ali do tamo zapravo ima tri dana jahanja, jer kraći put vodi kroz planine preko silnih prijevoja, a brži put je ujedno i dosta kilometarski dulji, pa podrazumijeva vožnju preko Salzburga i prelazak u Njemačku, pa prije Münchena oštro lijevo, pa ovo, pa ono... uglavnom, nije baš na dva koraka. Koruška skijališta koja su nam najbliža nisu velika ni ludo dobra, premda ima i čarobnih malih poput Turrachera, ali između tih krajnosti postoje neka fantastična, ne pretjerano udaljena skijališta, kakvo je na primjer Gastein, za mnoge još uvijek skijaška terra incognita.

Gastein je dolina u pokrajini Salzburg, koja se nalazi južno od istoimenog Mozartova grada i dio je najveće austrijske skijaške regije Ski Amade, mega područja sa 270 žičara i 760 kilometara staza što sve pokriva jedan ski pass. Do tamo se iz Hrvatske stiže jednostavno: preko Karavanki autocestom prema Salzburgu, pa se kod Spittala zavrne lijevo prema Flattachu i Malnitzu. U dolinu se ulazi na spektakularan način, vlakom na kojega se ukrcavaju vozila i putnici jer s južne strane ne postoji cesta, pa tako kroz brdo do mjesta koje izgleda kao ulaz u neki svijet iz Gospodara prstenova.

U dolini koja obiluje ljekovitim termalnim izvorima nalaze se tri naselja: najjužniji je gradić Bad Gastein koji je sa svojih 6000 stanovnika najveći i s najduljom turističkom tradicijom, Bad Hofgastein je idealno smješten u sredini doline te najsjeverniji, najmanji, ali izgledom najplaninskiji Dorfgastein koji je ujedno i jeftiniji od ostala dva mjesta.

Čitavo je to područje još u 16. i 17. stoljeću bilo poznato po najbogatijim alpskim nalazištima i rudnicima zlata i srebra, a samo je 1557. godine u dolini Gastein iskopano 800 kilograma čistog zlata. S vremenom je potraga za zlatom prestala, a revitalizirana je 1940. kada su nacisti pomislili kako bi se iz prastarih nalazišta dalo još ponešto iščeprkati pa su, ne budi im teško, krenuli kopati nove tunele. Novoiskopana galerija Paselstollen pokazala se kao potpuni promašaj, nije tu bilo zlata ni za pošteni prsten, ali otkriveno je nešto što će se pokazati kao malo drugačiji i trajniji zlatni rudnik nakon 2. svjetskog rata.

Otkriveno je, naime, da temperatura stijena u dubini planine iznosi čak 44°C, a vlažnost zraka je vrlo visoka. Radnici koji su bušili te tunele prijavili su, pak, kako su simptomi raznih reumatskih i kožnih boleština koje su ih mučile, pa i onih plućnih poput astme i bronhitisa, naprasno nestali tijekom boravka u utrobi planine.

Austrijanci, znatiželjni kakvi već jesu, brdska izlječenja nisu odmah proglasili nebeskim čudom i otvorili svetište s popratnom infrastrukturom štandova s drangulijama, nego su ostali na zemlji i krenuli vidjeti o čemu se tu zapravo radi pa su nakon rata znanstvenici sa sveučilišta u Innsbrucku istražili taj fenomen. Otkrili su kako je, osim po visokoj temperaturi stijena i vlažnosti od 100 posto, u galeriji prisutna visoka koncentracija plina radona što sve u kombinaciji djeluje vrlo ljekovito na navedene zdravstvene tegobe. Što je pomoglo siromašnim radnicima, pomoći će i bogatima, zaključili su mudro Austrijanci i priča se zakotrljala. Rezultati istraživanja objavljeni su 1951., a već od 1952. godine tisuće je ljudi pohrlilo tražiti spas u galerijama lječilišta Gasteiner Heilstollen.

Gastein smo testirali potkraj prošle sezone u ožujku kada u dolini više nije bilo snijega, a Gasteiner Heilstollen smješten na jugu bila je prva postaja odmah po dolasku u Bad Hofgastein, odnosno odlični Grand Park Hotel gdje smo bili smješteni. Tko bi uostalom odolio zaviriti što se nalazi u središtu planine, 2000 metara od ulaza u tunel, a i nije to baš put u središte rudnika Kreka – Banovići da bi trebalo strahovati od to malo kamenja iznad glave.  

Gasteiner Heilstollen je ukopan u planinu, na ulazu su recepcija, svlačionice, ordinacije i kafić, a tunel ima pet postaja do kojih vozi vlakić, strateški raspoređenih od 1888 metara (temperatura 37°C, vlažnost 75%) do 2238 metara u brdu gdje je temperatura 41,5°C, a vlažnost 100%. Na svakoj postaji nalaze se kreveti poredani uzduž zidova tunela odnosno galerija. Početnici poput nas idu samo do prve postaje, a za posljednju su spremni tek veterani zdravstvenog rudarenja. Prije polaska treba proći medicinski check – up (kardiovaskularni i mjerenje tlaka) da ne bi bilo nismo znali i neugodnih iznenađenja koja nitko ne voli, treba popiti  što više tekućine (a, ne, alkohol nije dozvoljen), potom slijedi presvlačenje u bademantile, ukrcavanje u vagone i polazak. Nakon zalijeganja na ležaljke, glas iz zvučnika praćen opuštajućom glazbom daje upute, slijedi jednosatno znojenje uz udisanje radona pa natrag na zasluženo pivo.

Dobra je stvar što je sve to vrlo opuštajuće i ugodno i može se na ležaljkama fino zadrijemati. Manje je dobro to što se rezultati, idete li stvarno po poboljšanje zdravlja, vide tek nakon osam, a najbolje 12 tretmana koji se provode kroz tri tjedna, što u prijevodu znači 511 odnosno 706 eura u sezoni plus smještaj i ostalo, ali tko uopće mari za trošak kada je zdravlje u pitanju? Svake godine kompletan tretman prođe oko 10 000 gostiju, u zadnjih 50 godina mjesto je posjetilo 2,5 milijuna ljudi, pa vam je možda jasnije zašto je ovo bolje od svetišta i zašto je Austrija bogatija od Hercegovine i Hrvatske.

Gdje skijati?

Gastein ima četiri skijaška područja koja se prostiru na pet brda s ukupno 220 kilometara staza što ga čini vrlo privlačnom destinacijom. Na sjevernom kraju doline iznad Dorfgasteina skija se na Dorfgestein – Großarl skijalištu s dominantnim vrhovima Kreuzkogel (2027 metara) i Fulseck (2033). To je skijaško područje izdvojeno od ostatka doline i ostalih skijališta, a dijele ga istoimena mjestašca koja se nalaze u podnožju, svako sa svoje strane brda. Ukupno 80 kilometara staza opslužuje 17 najmodernijih žičara.  Staze su široke, odlično pripremljene i ima ih doslovno za sve vrste skijaša uključujući tri crne za one najbolje. Do Dorfgasteina koji se nalazi na 830 metara nadmorske visine može se i doskijati.

Dalje prema jugu, Bad Hofgastein i Bad Gastein dijele veliko Schlossalm - Angertal - Stubnerkogel skijaško područje koje se prostire na dva brda sa više od 90 kilometara staza koje opslužuje 26 žičara. Kao i drugdje u Gasteinu najviše je crvenih staza (17) , a među njima se ističe Hohe Scharte Nord koja je sa svojih 10,4 kilometra među najduljim u istočnim Alpama. Jedna od najvećih atrakcija čitave doline je viseći most iznad ponora dug 140 metara koji se nalazi na 2251 metar visokom vrhu Stubnerkogel. S toga se vrha može skijati natrag prema Schlossalmu i Bad Hofgasteinu ili se spustiti do obližnjeg Bad Gasteina iznad kojega se na drugoj strani nalazi skijalište Graukogel s vrhom na 2492 metra.

Graukogel je malen, izdvojen i savršen za izbjegavanje gužve i skijanje u osami za svoj gušt. Ima šest staza ukupne duljine 14 kilometara od čega jednu plavu, jednu crnu i ostale crvene, a opslužuju ih dvije sjedežnice i jedna vučnica.

Skijaška poslastica Gasteina je Sportgestein smješten u nacionalnom parku prirode, s vrhom Kreuzkogel koji je sa svojih 2686 metara najviša točka Ski Amade, a s njega puca pogled koji doista oduzima dah. Sportgastein je područje divlje i fascinantne prirodne ljepote, nalazi se na kraju ceste koja od Bad Gasteina vodi pored Gasteiner Heilstollena, i do njega se smije samo ski busevima ili taksijem. Na veličanstvenu golu planinu dižu dvije gondole, a gore vozi i jedna vučnica. Ima devet širokih odlično uređenih staza ukupne duljine 18,2 kilometra te tri sjajne neuređene staze za freeridere koji uživaju skijati po dubokom neutabanom snijegu i hupserima. U podnožju je i staza za skijaško trčanje. Po sunčanim danima Sportgastein je savršen izbor za skijanje, bordanje ili samo ležanje na suncu i uživanje u piću i pogledu.

Što se nudi osim skijanja?

Osim spomenutog Gasteiner Heilstollena, njegovih ljekovitih tunela i galerija s radonom ukopanih dva kilometra u brdo, čitava je dolina Gastein bogata termalnim izvorima. Spa i wellness centri postoje u gotovo svim boljim hotelima, a Bad Gastein i Bad Hofgastein imaju i velike javne terme otvorene za sve posjetitelje. "Alpenterme Gastein" u Bad Hofgasteinu koje se prostiru na 32 000 četvornih metara nude alpsku panoramu, saune s planinskim jezerom, bazen s praizvorom i kojekakva druga čudesa za zaljubljenike u taj način opuštanja. Nisam probao, draže mi se opuštati uz čašu piva ili vina, ali kažu da vrijedi.

Prekrasni Bad Gastein, kojega su još od 15. stoljeća redovito obilazile europske okrunjene glave i pracelebrityji izgrađen je na brdu na 1000 metara nadmorske visine, a svojom arhitekturom i impresivnim „Belle Epoque“ zgradama podsjeća na planinsku Opatiju. U središtu gradića u secesijskoj zgradi hotela „Grand“ izgrađenog 1907. godine nalazi se kockarnica, a u sklopu hotela je i „Ginger&Gin“ restoran i bar, mjesto gdje se odlično jede, a potom sve prelazi u partijanje do kasno u noć.

"Silver Bullet" bar koji se nalazi par minuta pješice uzbrdo, jedno je od najživljih i najomiljenijih mjesta za izlazak i premda su kad sam tamo bio puštali neke prilično jezive techno – polka poskočice, vrijedi ga provjeriti jer ne može baš uvijek biti tako loš izbor glazbe. Popularno mjesto za izlazak je i Eden bar, ima tu i nešto klubova, a u mjestu postoji niz odlično uređenih pubova i pivnica koje rade do dugo u noć. Noćni život u Bad Hofgasteinu i Dorfgasteinu je skromniji, ali i u tim mjestima ima se gdje potrošiti vrijeme nakon večere.

Gastein ima neuobičajeno malo onih zastrašujućih apres ski mjesta za brutalno i oku i uhu izrazito neugodno alkoholno razvaljivanje seljobera uz vesele techno polke lascivnih tekstova, što je, ako mene pitate, vrlo pohvalno, a ono što ga također razlikuje od drugih sličnih mjesta je tradicionalni jazz festival koji se u održava od 13 do 22 ožujka. Festival traje 10 dana, a svira se svakodnevno i doslovno posvuda, u sva tri mjesta doline navečer, ali i tijekom dana na planinama po terasama planinskih restorana. OK, netko će pitati kakav vražji jazz u austrijskoj planinskoj provinciji, ali to je naravno glupa predrasuda, jer u Gasteinu se za vrijeme festivala može vidjeti i čuti vrhunske glazbenike.

Austrijski trio Depart kojega čine u svijetu jazza prilično poznati saksofonist Harry Sokal, glazbenik koji je među ostalima surađivao i s Artom Farmerom i Joe Zawinulom, basist Heiri Kaenzig i briljantni mladi slovački virtuoz Martin Valihora na bubnjevima bili su vrlo raspoloženi i uvjerljivi na koncertu pred društvenom kremom iz čitave doline, te nekolicinom učitelja skijanja i nas turista. Jazz baš i nije moj prvi glazbeni odabir, one slobodne forme me znaju čak i iritirati, ipak, dosta sam ga puta gledao uživo i ovo je svakako bio jedan od najboljih nastupa koje sam vidio.

Nije bilo dovoljno vremena istraživati postoje li negdje u dolini mjesta gdje se može čuti indie, punk ili neka druga inačica rocka, što se može pronaći naprimjer u Mayrhofenu ili Selvi, ali valjda ima i toga. 

Kako se i što jede?

Restoranska scena u dolini je prilično bogata, a mi smo testirali od svega ponešto i nigdje se nismo razočarali. Prvi je na redu bio feng shui restoran „Unterbergerwirt“ u Dorfgasteinu. Taj prefiks feng shui budio je malo sumnje u ono što nas tamo čeka, ali nešto tako neobično apsolutno je vrijedilo vidjeti. Osim toga restoran kojega vodi TV chef Hans-Peter Berti sa kćeri Christine, ima Gaultovu kapicu i preporuke u svim najvažnijim austrijskim vodičima, a dugo je bio vodeće gastro okupljalište doline. Sve pohvale koje ga prate „Unterbergerwirt“ je i zaslužio. U ugodnom i toplo uređenom restoranu pripremaju se tradicionalna austrijska jela, pazi se na kombinacije glavnih jela i priloga, a odlična junetina „Pinzgauer“ koju smo jeli, iz njihova je vlastita uzgoja. Sami uzgajaju i povrće. Na kraju večere morali smo kušati desert „Salzburger Nockerl“ na kojega su jako ponosni, kažu najbolji u Austriji. Nisam ga jeo nigdje drugdje pa ne mogu uspoređivati, ali bio je jako ukusan.

Restoran „Bertahof“ koji se nalazi na izlazu iz Bad Hofgasteina na cesti prema Bad Gasteinu, još je jedno mjesto za svaku preporuku. Ispred restorana je akvarij s pastrvama i drugim ribama koje imaju na meniju, ali kad si rođen na moru malo zazireš od riječnih riba. Makar pastrva još i može proći za razliku od nejestivog i tradicionalno bljutavog šarana, držao sam se mesa i to se pokazalo kao mudar izbor. Sve je bilo odlično pripremljeno: i steakovi i janjeći but, a deserti su bili upravo sjajni. Izvrsna su i predjela, kako ona od raznih sireva, tako i ona bazirana na mesu i namazima.

Restoran u Bad Gasteinu bio je iz rubrike „and now something completely different“. Jeli smo u ranije spomenutom „Ginger & Gin“ baru čija kuhinja je bazirana na sve popularnijem azijskom fusionu. Kao što je red kada se jede azijsko naručili smo što je više moguće različitih jela uključujući čak i dagnje, a kao što je u takvim situacijama normalno nisu sva jela jednako oduševila, ali ona koja su se dopala bila su doista izvrsna. „Ginger & Gin“ iz kojega nakon večere nema potrebe izlaziti jer se pretvara u klub za tulumarenje osobno mi je najdraže mjesto u dolini.

Planinske kolibe i restorani na stazama, a ima ih, hvala na pitanju, sasvim dovoljno, nude tradicionalnu skijašku hranu uz nadogradnju, od vanjskih roštilja do ambicioznijih jela. Ručali smo u dvije bajte: Weitmoser na Schlossalmu, ima terasu sa spektakularnim pogledom na dolinu i Bad Hofgestein, odličan juneći gulaš s knedlima sa špekom, jedan od boljih hamburgera koje sam probao i savršenu štrudlu od jabuka u umaku od vanilije. „Jungerstubn“ se nalazi u udolini na stazi koja vodi sa Stubnerkugela prema Angertalu, nema neki pogled, ali ima živu svirku i jednako dobru hranu. Na oba mjesta je u vrijeme ručka prilična gužva pa je mudro doći nešto ranije ili kasnije.

Jedna od najvećih gastro atrakcija Gasteina, je doručak u aluminijskoj kugli na 2700 metara na Kreuzkogelu s pripadajućim pogledom na Alpe. Aranžman po cijeni od 48 eura po osobi, predviđen je za grupe od minimalno pet ljudi, a podrazumijeva vožnju žičarom prije njezina otvaranja za skijaše, penjanje u pancericama na sam vrh koji je nešto iznad gornje stanice žičare, a potom povratak do kugle u kojoj se jede. Doista spektakularan doručak uključuje sve zamislivo: od lososa, preko raznih omleta, pašteta i namaza do narezaka, sireva, domaćih marmelada, voća i kolača. Uz sve to toči se pjenušac, pa tko voli neće zažaliti.

Struktura gostiju

Ponuda Gasteina je takva da privlači najrazličitije goste, od mlađe publike kojima je partijanje jednako važno kao i skijanje, preko hedonista koji znaju uživati u skijanju, ali i svemu drugom koje dolina nudi, do obitelji s djecom za koju ovdje postoje vrtići i sva infrastruktura koja olakšava roditeljima život i omogućuje da i samo uživaju na snijegu. Ipak, prije nekoliko godina dogodilo mu se nešto što se pokazalo istodobno kao blagoslov i prokletstvo. Gastein su, naime, otkrili Rusi i počeli dolaziti u takvom broju da su uz Engleze, Nordijce i Nijemce, uskoro postali najbrojniji gosti, pa su hoteli brže bolje počeli zapošljavati osoblje koje govori ruski, a restorani dodavali i taj jezik te ćirilicu na jelovnike. Rusi su, ne treba to posebno napominjati, prilično dobri potrošači, a ponekad troše i blago rečeno nerazumno.

Domaćini kažu da uglavnom nije bila riječ o onim Rusima od kojih zbog njihove alkoholom i bogatstvom pokretane primitivne bahatosti i agresivnosti zaziru svi normalni pa se klone takvih destinacija, nego o nekom srednjem ruskom sloju kakav je više - manje jednak u svim državama. Problem je što u krizama taj sloj uvijek teško strada što se dogodilo i s Rusima, a posljedica je da je Gastein odjednom ostao bez velikog broja sigurnih gostiju i sada je u lovu na nove. E sad, to definitivno nije dobra vijest za domaćine, ali je odlična za one koji su dovoljno mudri da iskoriste priliku i uživaju u vrhunskom skijalištu dok još traje to vrijeme tranzicije.

Plusevi, minusi i završna riječ

Gastein je mjesto koje definitivno nudi mnogo skijašima i surferima. Ima fantastične staze, naročito crvene koje su duge, odlično pripremljene i idealne za uživanje boljih skijaša, a na stazama i žičarama vrlo su rijetko gužve.

Odlična gastro ponuda kako na stazama tako i u restoranima sva tri mjesta doline, nadmašuje prosjek uobičajen na skijalištima, a termalni izvori i obilje spa i wellnes ponude te Gasteiner Heilstollen i njegovi radonom bogati tuneli odličan su dodatak skijaškoj ponudi. Sjajna je i mogućnost skijanja i uživanja u hrani uz dodatak odličnih jazz nastupa u ožujku.

Postoje, razumije se, i neki nedostaci. Premda Bad Gastein sa svojom arhitekturom izgleda spektakularno, niti on, niti ostala dva mjesta u dolini nemaju onu tipičnu skijašku planinsku atmosferu i zapravo su prije svega spa centri. Zbog veličine doline i razvučenosti, te međusobne udaljenosti gradića (Bad Gastein je 7,5 km, a Dorfgastein 9 km od Bad Hofgesteina) te udaljenosti skijališta i polazišta žičara, često je potrebno ići automobilom ili trošiti na usluge taxija. Postoje, naravno, i autobusi, ali to je samo dnevna skijaška opcija, znate i sami kolika je to navečer tlaka. Slabiji skijaši mogli bi zamjeriti mali broj izrazito laganih plavih staza i to je otprilike to.

Kada se sve uzme u obzir Gastein je odlično skijalište, relativno blizu i ss svime što takvo mjesto treba imati, ali i još malo preko toga. Dobar je za obiteljsko skijanje, nije loš ni za partijanje, ali zapravo je idealan za skijaški hedonizam.

 

• Bad Hofgastein Bad Hofgastein
• Bad Hofgastein 3 Bad Hofgastein 3
• Dječje igraonice Dječje igraonice
• Ginger & Gin Ginger & Gin
• Unterbergerwirt restoran Unterbergerwirt restoran
• Bad Hofgastein 2 Bad Hofgastein 2
• Bertahof Bertahof
• Dorfgastein Dorfgastein
• Most kao atrakcija Most kao atrakcija
• Grand Hotel de l`Europe Grand Hotel de l`Europe
• Doručak u kugli Doručak u kugli
• Karta skijališta Karta skijališta
• Gasteiner Heilstollen Gasteiner Heilstollen
• Sportgastein Sportgastein
•