Kada se govori o najpoželjnijim skijaškim odredištima većini na pamet padaju uglavnom ona najveća i najpopularnija, proslavljena u utrkama Svjetskog skijaškog kupa ili Olimpijskih igara. Ponekad, doduše, i ona koja su iz nekog, katkada i posve neshvatljivog razloga postala opće mjesto za hrvatske skijaše premda to baš i ne zaslužuju.

Velika skijališta, ponekad međusobno povezana u mega skijaške centre imaju svoje prednosti, ponajprije u izboru i raznolikosti staza te mjesta za noćne izlaske, ali postoje tu i nedostaci u odnosu na manje i intimnije centre.

Ako doista idete skijati i partijanje vam nije najvažniji razlog za odlazak u planine, deseci pubova i pivnica vam zapravo i ne znače puno, jer umor će vas savladati dovoljno rano da ih ne stignete obići sve, a horde mrtvih pijanih skijaša koji u pancericama urlajući bauljaju po mjestu nakon apres ski ubijanja uz one idiotske techno – polka mutante, to su iritantnije što su brojčano jače.

Uostalom zabava ionako u pravilu ovisi o društvu u kojem ste išli na skijanje, pa ako to nije disfunkcionalna obitelj s razmaženim i nezadovoljivim derištima ili skupina keljavih bezveznjaka, za dobar provod je dovoljna jedna birtija koja dovoljno dugo radi, poveći apartman, dobar restoran ili čak predvorje hotela gdje će vam pristati točiti alkohol sve dok vas netko razuman ne potjera na spavanje. Ili od vas svi dignu ruke pa vas ostave da sami u mraku kontemplirate o smislu života i sličnim besmislicama.

Austrijski Turracher Höhe jedno je od Hrvatima najbližih takvih, manjih, a upravo idealnih mjesta za provesti nekoliko dana ili puni tjedan u skijanju i uživanju u dojmljivo lijepom prirodnom okruženju, ali i ponudi mimo skijanja. Nalazi se na samoj granici Koruške i Štajerske, ali lokalci će vas pristojno upozoriti da nisu Štajerci. Svakome tko je imao posla s austrijskim Štajercima razumljivo je i zašto.

Do Turrachera se stiže preko Badkleinkhircheima, nakon kojega treba voziti još 15 - 20 minuta dobrom planinskom cestom. Smješten je na nadmorskoj visini od 1763 metra, što mu garantira snježnu sigurnost, a za razliku od razvučenog, razvikanog i Hrvatima vrlo dragog Bada, mjestašce i okolina su vrlo lijepi. Nema tu baš puno lokalnog stanovništva, ukupno ih je tek 100-ak, a sve je maksimalno podređeno turizmu, jednako zimskom kao i ljetnom.

Samo skijalište je više kategorije od Bada, koji doduše ima spektakularno dobri Ronacher hotel, ali ukupno gledano Turracher sa svojim vrhunskim hotelima smještenim oko zimi zaleđenoga jezera po kojemu se može klizati te nekim vrlo luksuznim apartmanima, izgleda i nudi više od poznatijeg i manje lijepog susjeda.

Gdje skijati?

Turracher nudi mogućnost skijanja na nekoliko brda. Skija se između 1400 i 2205 metara visine, a može se kružiti povezanim stazama oko jezera. Uređeno je 38 kilometara staza koje opslužuje 13 žičara: tri moderne i brze šesterosjedežnice, jedna kombinirana (kabine za osam ljudi i šesterosjedežnica), jedna dvosjedežnica i sedam vučnica. Staze su vrlo dobre i zadovoljit će i zahtjevnije skijaše. Plavih je 13 kilometara, crvenih 22 kilometra, a crnih za najzahtjevnije tri kilometra. Uređuju ih dobro, ali ipak nešto manje temeljito nego u Italiji, što je naročito vidljivo nakon što padne svježi snijeg.

Osim za alpsko skijanje, mjesto ima i 15 kilometara staza za skijaško trčanje, mogućnost klizanja i curlinga na jezeru, konjske saonice te neke atrakcije koje ne postoje ni u znatno većim skijalištima. Planinski rollercoaster odnosno alpski vlak smrti, „Nocky Flitzer“, čije je pruga duga 1,6 kilometara i spušta se do samoga mjesta, radi čitave godine, osim kada su tračnice prekrivene snijegom, i jedna je od većih atrakcija toga područja. Na istom je brdu i snježni park te funslope u duljini od čak 850 metara.

U Turracheru je najbolje i financijski najpovoljnije skijati u drugoj polovici siječnja, kada nema školskih praznika u okolnim zemljama ni Austriji, pa uopće nema gužve na stazama i žičarama. Veljača je obično puna i to se smatra top – sezonom, pa za taj termin smještaj treba rezervirati znatno ranije.

Što se nudi osim skijanja?

Gotovo svi hoteli, ali i neki apartmani imaju spa centre sa saunom, bazenom i svime što uz to ide. OK, to već doista postoji svugdje i malo koga može impresionirati, ali usluga skijaškog butlera koji ide po stazama i na raspolaganju je skijašima, potječe baš iz Turrachera, na što su lokalci naročito ponosni, a toga i nema baš na svakom skijalištu.

Premda ti dragi ljudi u tradicionalnim smeđim i plavim uniformama na prvu izgledaju pomalo bespotrebno i smiješno, vrlo brzo se i lako naviknuti na tu vrstu pažnje. Butleri obilaze staze na motornim sanjkama, na vrhovima brda na sunčalištima odraslima toče pjenušac, a djeci daju slatkiše i sok i općenito rješavaju sve nedoumice i probleme. Butlera se može i rentati pa on tada za pojedince ili grupu organizira čitav dan, vodi ih po stazama i planinskim kolibama s hranom i na raspolaganju je samo njima.

U prednosti Turrachera spada i činjenica da se može doskijati praktički do svakog hotela ili apartmana, a jezero se prelazi na skijama držeći se za taxi traktor koji može povući dvadesetak ljudi i također spada u atrakcije mjesta. Skijaška sezona zbog nadmorske visine i bogatstva snijegom traje od kraja listopada do početka svibnja, znatno dulje nego u većini austrijskih skijališta.

Kako se i što jede?

Staze u Turracheru možda se ne mogu mjeriti s najpoznatijim velikim skijalištima, ali ovdje se definitivno jede kao malo gdje. Nema, doduše Michellinovih zvjezdica, restoran Zug Bergman ima Gault Millau kapicu, a onaj u hotelu Schlosshotelu Seewirt dvije, ali nema ni mjesta gdje se loše jede, a testirali smo gotovo sve, od steakova do pizze. Ono što svakako treba probati je noćno sanjkanje koje uključuje Rachlette večeru u planinskoj kolibi „Sonnalm“, uz upozorenje da je mudro doći trijezan jer spuštanje s vrha brda po sanjkaškoj stazi do bajte i večere može završiti bolnim izlijetanjem. Vjerujte, znam o čemu pričam. Donji dio staze je sigurniji i bolje podnosi alkohol, pa nakon večere nema opasnosti.

Neobična, ali izvrsna juha od planinskog sijena i odlična pečena rebra mogu se pojesti u kolibi „Almstube“, a u samom Turracheru sjajno se jede u novootvorenom restoranu pivnici "K-Alm". Tu treba obavezno probati nekoliko vrsta špeka i sira posluženih na dasci te besprijekorno pečen rib-eye steak. U K-Almu postoji i živa svirka. Ne bojte se na repertoaru nisu austrijski šlageri nego korektno izvedeni rock i pop klasici, a to je mjesto zapravo neki centar noćnog života.

Testirali smo i hranu u hotelu Panorama, golemom i ne pretjerano lijepom zdanju u njemačkom vlasništvu i s uglavnom njemačkim gostima, koje je, međutim, izgrađeno na savršenom mjestu, a već mu ime govori da iz njega puca spektakularni pogled na jezero. Hrana je tu, međutim, tipično hotelski bezlična, a atmosfera u restoranu pomalo podsjeća na Jadran otprije 30-ak godina. Znate već – Nijemci, brci, fudbalerke i te stvari... Ipak, predjela su bila OK, a neki od sireva čak i izvrsni. Glavni konobar je vrlo iskusni i simpatični Slovenac, baš kao i pizzaiolo u odličnoj pizzeriji u sklopu hotela „Sundance Mountain Resort & Spa“ u kojemu smo bili smješteni.

Taj hotel koji se nalazi tik do žičare u ponudi ima apartmane s kuhinjicom i dnevnim boravkom te jednom ili dvije spavaće sobe i poslužuje samo doručak. U sklopu hotela može se unajmiti i servisirati skijaška oprema. Veći apartmani, međutim, vape za obnovom i novim namještajem. Usluga i ljubaznost u Turracheru općenito su na vrlo visokoj razini, što nije uvijek slučaj u Austriji, ali ovo je ipak jug...

Struktura gostiju

Turracher je omiljeno skijalište istočnog dijela Austrije uključujući i Beč, a zbog blizine drag je i Mađarima te Slovacima, Slovencima i Nijemcima. Ima i Hrvata, najviše u tjednu školskih praznika. Nema pijanih Rusa, što je dobro, ali daleko od toga da nema pijanih predstavnika drugih zemalja. Zbog razvučenosti oko jezera nerijetke su dirljive scene kada se oni u najtežem stanju vraćaju u udaljenije hotele i apartmane, pa se izgube i bespomoćno bauljaju. Ipak, razina gostiju je iznad uobičajenog prosjeka.

Turracher nije savršeno skijalište, ali i ne glumi da je veći nego što jest. Možda je ponešto prerazvučen, možda bi se staze mogle još malo bolje pripremati, ali to su doista sitnice na koje zahvaljujući odličnoj gastro ponudi, ljubaznosti domaćina, prekrasnom okolišu  i korektnim stazama nisu vrijedne spomena.
Mjesto ne nudi neki ludi noćni život i sve je zapravo napravljeno da udovolji gostima starijim od 30 godina te obiteljima. Idealno mjesto za dobro skijanje i neki mirniji hedonizam.

 

• Idila na jezeru Idila na jezeru
• Siguran snijeg Siguran snijeg
• Nocky Flitzer Nocky Flitzer
• Početnici u školi Početnici u školi
• Hoteli na stazi Hoteli na stazi
• Restoran i pivnica K-Alm Restoran i pivnica K-Alm
• Rebra u Almstube Rebra u Almstube
• Festival špeka i sira Festival špeka i sira
•