Bogati Singapur je potpuno nespojiv s kaosom i bijedom jugoistočne Azije, ali je znatno skuplji. Ovo definitivno nije mjesto za zvati ture pića
Sve što sam dosada vidjela u jugoistočnoj Aziji nema nikakve veze s onim što me dočekalo u Singapuru. Sav onaj karakteristični, istodobno iritantni i neodoljivi kaos, gužva, buka i smrad nešto je na što u Singapuru nećete naletjeti. Ta malena država - grad u samo 49 godina koliko postoji, pretvorila se u jedno od glavnih financijskih i poslovnih središta Azije. Zemlja koja bilježi nezaustavljivi ekonomski rast je pokazatelj da i u ovom dijelu svijeta može postojati savršen red, rad i disciplina, ma koliko to izgledalo nemoguće.
Grad u kojem ne postoje žvake (iznimno se mogu nabaviti u medicinske svrhe – molim vaše ideje im prijedloge jer ja si nisam uspjela objasniti koje svrhe bi to mogle biti). Grad u kojem, bacite li opušak na tlo dobivate kaznu u vrijednosti 300 singapurskih dolara (1 dolar = 4.7 kuna). Grad u kojem je čak i durian (egzotično voće veoma opojnoga mirisa koje ćete naći na svakom uglu JI Azije) zabranjen u podzemnoj željeznici - kako ne bi zasmrdilo. Grad u kojem vam ne pada na pamet pretrčavati cestu, grad u kojem je sve organizirani i funkcionira kao po špagi, a ljudi kao i te ogromne zgrade odaju dojam nečeg impresivnog, no malčice neprirodnog. Grad koji je zapravo jedan ogroman shopping centar, u kojem možete naći apsolutno sve - no možete li si to priuštiti?
Iskreno, Singapur me podsjetio na igricu „The Sims“ - sve je uredno i organizirano, ljudi žive bez kaosa no činilo mi se kao da tu nešto ne štima. Baš kao u igrici, kao da ih je netko tu postavio i odredio kakav će život voditi a oni unatoč činjenici da im je pruženo sve, nisu posve slobodni i ne vidi se na njima baš neka velika sreća.
U bogatom Singapuru se odlično jede, a najveći i najpoznatiji specijalitet su definitivno rakovi. Fantastični rakovi, za prste polizat rakovi, no nikako jeftini rakovi. Večerica za dvoje, bez skupih pića, izaći će vas „sitnih“ 150 singapurskih dolara. Poslije se uputite do Clarke Quaya – hipsterskog kvarta sa bircevima i klubovima, koji je stvarno presladak! No, ne budite pravi Balkanac, ne trsite se da baš vi okrenete rundu jer će vam kad dobijete račun možda poteći suze. Ja sam kao prava Balkanka baš to učinila, a sa 60-ak singapurskih dolara kolko sam platila dvije pive i sok, mogla sam živjeti pet dana u Vijetnamu ili Laosu.
Iako prevladavaju fancy mjesta, visoke zgrade i shopping centri – ako ste se voljni vidjeti nešto drugačije: Little India, Chinatown i Arab street su mjesta za vas. Netipična mjesta, gdje se može naći dobar street food koji neće nemilosrdno opustošiti vaš novčanik kao famozni rakovi. Hramovi, džamije, crkve, tržnice, štandovi, pa i osmjesi ... nalaze se na tim lokacijama. I ponavljam, doista velik izbor odlične hrane.
U samo par dana, iako sam strogo pazila gdje jedem, pijem i na što trošim, moj novčanik se uspio isprazniti brzinom svjetlosti, te sam napustila ovu oazu reda i vratila se u divljinu. Singapur je svakako nešto što trebate vidjeti, ali moj savjet vam je – ostavite onog iskonskog Balkanca u sebi kod kuće. Definitivno je lakše i bezbolnije biti pravi Balkanac na drugim mjestima jugoistočne Azije.
*Nika Bogdanić redovito objavljuje svoje priče sa putovanja i možete je pratiti na njezinoj facebook stranici https://www.facebook.com/nikabogdanictravelogue?ref=hl ili na blogu