Nika je ostavila sve u Zagrebu, sjela na avion i sama otišla u azijsku avanturu koja traje već tri mjeseca. Ovo su njezini savjeti i dojmovi

Koliko puta vam se dogodilo da na radnom mjestu gledate slike egzotičnih otoka, uzbudljivih destinacija i fantastičnih gradova te maštate o putovanjima? Ako ste mislili da si put na Maldive može priuštiti samo Severina, te da je vaša sudbina i dalje sjediti na istom radnom mjestu i sliniti od zavisti na slike šačice Hrvata koji si to mogu i priuštiti, grdno se varate.

	Nika Bogdanić redovito objavljuje svoje priče sa putovanja i možete je pratiti na njezinoj facebook  stranici https://www.facebook.com/nikabogdanictravelogue?ref=hl ili na blogu http://nikabogdanic.wordpress.com/

Putovanje, a tako i zadovoljstvo i sreća nije toliko stvar novca koliko stanja uma. Niste nezadovoljni na svom radnom mjestu zbog novca nego zbog stanja uma. Niste u nemogućnosti imati selfije sa Severinom na Maldivima zbog novca nego zbog stanja uma. Niste nesretni jer su vas svi u životu zeznuli i vi ste samo žrtva nego zbog svog stanja uma. Nemojte pljuvati druge koji su na egzotičnim destinacijama dok vi čamite doma jer niste imali priliku napraviti isto, nego se zapitajte kako promijeniti stanja uma.

Dakle, ako i vi želite roniti s morskim psima, kupati se u tirkiznom moru, surfati ili pak doživjeti potpuni zen u nekom hramu, možete! Samo promijenite stanje uma!Ljudima je uvijek najlakše naći izgovor, ali to je samo pokazatelj da nešto ne želimo dovoljno. Tko želi napraviti nešto naći će način, tko ne želi, naći će izliku.

Prije dva mjeseca sjela sam na avion za Bangkok. Sama. S ruksakom na leđima i ničim više. Bojala sam se. Nisam znala što očekivati i kako ću proputovati jugoistočnu Aziju potpuno sama. U džepu sam imala povratnu kartu, te sam se trebala vratiti doma prije koji dan. Međutim nisam to učinila. Jer sve što se dogodilo u ta dva mjeseca promijenilo je moje stanje uma zauvijek, te sam odlučila ne samo priuštiti si avanturu i odmor, nego učiniti da moj život bude avantura i odmor.

Dakle tko je spreman promijeniti stanje uma može postići isto što sam postigla i ja. Klasične izlike poput: „ Pa jel znaš ti kolko avionska karta do tamo košta?!“; „Njoj su to sigurno starci sve platili“; „Dok ona pliva u tropskim morima, mi tu mukotrpno radimo“ (moš mislit - to si pričaju dok sjede na trosatnoj kavi za radnog vremena, a u uredu nema nikoga) NE PROLAZE. Slijedećim savjetima i činjenicama pobijam sve te glupe izgovore i ostavljam na vama odluku da ili promijeniti nešto ili i dalje prigovarajte jer se nisu svi planeti u svemiru poredali onako kako ste to zamislili.

PRVI IZGOVOR: AVIONSKA KARTA – U 2014. godini, avionska karta više nije bauk. Svaki kontinent ima nisko-budžetne avio kompanije pomoću kojih možemo letjeti već za petnaestak eura unutar jednog kontinenta. Ako si već želimo priuštiti neku dalju destinaciju, tu je Skyscanner - stranica koja će vam izbaciti najjeftinije moguće letove za odabranu destinaciju (savjet: kartu za neku dalju destinaciju je najbolje kupiti šest tjedana prije polaska jer su tada cijene najpovoljnije. Najbolji dan za let je utorak jer su tada letovi najjeftiniji. Avionske karte snižene i do 50 % mogu se naći na akcijama i specijalnim ponudama koje nude stranice poput Holiday Pirates ili Kayak)

Stvar je jedino u tome da se moramo potruditi i istražiti sve opcije. U Vijetnamu sam primjerice letjela lokalnom kompanijom VietJet. Tri puta sam letjela unutar zemlje a svaka karta koštala je oko deset dolara. Toliko košta vaš ručak na kojem sjedite satima i prigovarate kak si samo Severina može priuštiti egzotično putovanje dok ostali smrtnici moraju čamiti doma. Tako da razmislite o tome. Osim toga onaj tko stvarno želi do negdje doći bez obzira koliko mu je mali budžet, može autostopirati, pedalirati, pa i ako je dovoljno velik avanturist, čak i pješačiti.

KLASIČAN IZGOVOR BROJ 2: imate želju i volju, ali nitko od vaših prijatelja ne može tada putovati pa onda nećete ni vi. POGREŠNO! Koliko god su ti frendovi mrak, to nije nikakav razlog da ne biste otišli negdje gdje stvarno želite. Ne kažem da sam ja uvijek bila ovako hrabra, ali cura sam, imam 47 kila, backpack od 9 kila i ništa drugo sa sobom pa ne samo da sam otišla na dva mjeseca sama putovati po JI Aziji, nego sam otpilila avion za doma i ostala do Bog te pitaj kada. Ako ja to mogu, možete i vi!

A ŠTO AKO?! : „A što ako mi se tamo nešto dogodi? Tamo je jako opasno!“ – neizbježno je komentirati. Prvo i prije svega ne znate kako je tamo dok niste došli i vidjeli svojim očima. Drugo, nešto vam se može dogoditi i kad sjedite na Cvjetnom trgu, Rivi ili Korzu ispijajući petu kavu tog dana. Treće, koristit ćete zdrav razum – nećete hodati okolo sa otvorenom torbom na izvolte nego ćete malo pripaziti na svoje stvari. (Savjet: ja okolo nosim „fake wallet“ – imam neke stare kartice unutra i nosim malo casha, a ostatak ostavljam doma s putovnicom. Ako me već neko baš jako želi opljačkati, barem neće imati puno toga za uzeti)

SUVIŠNA PITANJA: „A što ću ja tamo jest i piti?“ – ako si postavljate ovakva pitanja, nemojte se ni truditi organizirati put u nepoznato. Naime, činjenica je da svi ljudi na svijetu jedu hranu i piju vodu, tako da koliko god ona bila različita u raznim dijelovima svijeta, na kraju krajeva, opet je to hrana i voda. U Aziji se voda ne pije iz pipe, a hrana je više začinjena. I dogodit će se da će ti začini malo uznemiriti vaš želučić. No ako zbog takvih stvari odustajete od putovanja i sveg čarobnog što putovanjem dobivamo, onda se ni nemojte niti smatrati putnicima.

„A jel´ tamo čisto i uredno?“ – NE. Nije, i bilo gdje da putujemo po svijetu nećemo naići na iste uvjete kao one na koje smo navikli. Negdje će uvjeti biti mnogo bolji a negdje mnogo, mnogo gori. Međutim, ako je vaš prioritet putovati onda je nužno prilagoditi se. Pogotovo ako putujete s ograničenim budžetom. U zadnja dva mjeseca piškila sam na mjestima gdje ne bih životinju poslala da se popiški. Spavala sam u hostelima sa po petnaestak ljudi u sobi, djelila kupaonicu sa 30-40 ljudi sa cijelog kata hostela, couchsurfala, vozila se najgorim cestama i najsporijim busevima, pojela hrpetinu začinjene hrane koja je uznemirila moj osjetljivi trbuščić, imala 30 novih uboda komaraca svakodnevno unatoč korištenju spreja protiv komaraca, više hrane sam pobacala oko sebe nego stavila u usta dok nisam naučila jesti sa štapićima, već dva mjeseca nisam ličila na ženu jer vlaga, backpacking i hosteli ne omogućuju ženstvenost.

Međutim unatoč svemu tome, namjerno sam propustila let za doma i ostala u ovom magičnom dijelu svijeta. Pouka je: odredite svoj prioritet! Ako je on putovati, onda prihvaćate sve što dolazi s time. Bilo to neugodno ili predivno, ukusno ili te tjera na wc, luksuzno ili skromno. Tek kad izađemo iz zone u kojoj se osjećamo ugodno i sigurno, počinje prava magija.

MANJE JE VIŠE - iako svi volimo mogućnost izbora, kada idemo na put zlatno pravilo je nositi što manje stvari. Što manju torbu nosimo, manje ćemo plaćati avionskim kompanijama za prtljagu i lakše ćemo se kretati. Zato ne pakirajte stvari poput šampona za kosu i gelova za tuširanje – svaki hotel ima šampone za goste, a čak i ako nema svaka zemlja ima dućan gdje se to može kupiti. Ista stvar je s ručnicima, skoro svaki hostel, pa i onaj najjeftiniji nudi ručnike gostima. Ne trebate 17 pari cipela za svaku prigodu, ponesite dvoje. Ne nosite deset knjiga sa sobom, e-book se može nabaviti po veoma pristupačnoj cijeni a na njega možete uploadati tisuće knjiga. Iako je korisno sa sobom imati neke lijekove, ne trebate nositi kovčeg prve pomoći. Lijekovi postoje i na destinacijama na koje putujete.

KAKO UŠTEDJETI kada ste već na odabranoj destinaciji? Prilikom dizanja novaca s bankomata dižite što veću svotu novaca odjednom. Provizija na dignutu svotu je oko pet eura u svakom slucaju - dignete li 20 ili 200 eura sa bankomata. Jedite street food – bilo u Aziji ili negdje drugdje većina gradova i sela ima svoje tržnice sa lokalnom hranom. Ona je iznimno jeftina i jako fina. Mnogi će misliti da upravo street food uznemiruje naše trbuščiće, međutim ja se ne bih složila. Naime lokalci svoju hranu znaju pripremati kako spada. Dok mnogi turisti radije odabiru restorane sa zapadnjačkom kuhinjom kako bi se spasili od uznemirenog trbuščića, moje mišljenje je da upravo zapadnjačka hrana uznemiruje jer nju ne znaju spremati kako spada.

Uvijek pregovarajte oko cijene – u ovom dijelu svijeta vlada mišljenje kako je svaki bijelac bogat i kako je iznimno dobra stvar lupiti mu pet puta veću cifru jer na njemu možeš dobro zaraditi. Rekla bih da me to iznimno iznenađuje, ali tog sam se nagledala i kod nas na Jadranu, gdje čak i ako si iz iste države plaćaš veću cijenu jer je sezona i barba Šime je odlučio da cijena treba biti 17 puta veća nego inače.

Vozite se motorom a ne taksijem. U JI Azijskim gradovima kultura vožnje motorima je iznimno važna. S obzirom da jako puno ljudi živi u ovom dijelu svijeta, JI Azija bi bila jedan veliki prometni krkljanac kad bi se svi vozili autima. Na svakom uglu naići ćete na nekoga tko će vas za sitne pare odvesti od točke A do točke B, a da ne provedete cijeli dan zaglavljeni u taksiju. Ovo je još jedan primjer gdje možemo primjeniti pravilo – manje je više. Naime, ako imate kofer, taksi je nužno zlo, no ako putujete samo s backpackom, sjedate na motor i na destinaciji ste in no time.

Last but not least: POBIJEDITE STRAH! – strah od nepoznatog, strah od putovanja solo, strah od toga da će vas netko pokrasti, strah od začinjene hrane, strah od svega drugačijeg i nama stranog. Dobro je osijećati strah. Da ga ne osijećamo bilo bi čudno. No ono što je još bolje je pobijediti ga. Kad pobijedimo strah otvaraju nam se vrata u nove dimenzije i nove svijetove. Naš život dobiva potpuno nov smisao i cilj, a ono što otkrijemo kada se odvažimo i pobijedimo strah nije ništa manje nego potpuna čarolija.

Ako vas je ovo barem malo potaknulo da i vi ostvarite svoje snove, bili oni putovanja na daleke destinacije ili pak nešto sasvim drugo, ja sam odradila dobar posao. Ako vas pak nije potaknulo na ništa, nema veze, očito ste zadovoljni sa stvarima onakve kakve jesu. Ali nemojte sutra kad odete na kavu s Mirjanom tračati one koji su se ipak odvažili i napravili nešto drugačije. Nije istina da si samo Severina može priuštiti Maldive, dapače, ona nije bila na Maldivima zbog novaca, nego jer to želi. Ja ne putujem po JI Aziji jer mi je to netko platio, poklonio, niti jer sam rođena pod sretnom zvijezdom, nego jer sam sve podredila ostvarenju onoga što želim. A što vi želite?