Čak i u najpoznatijim destinacijama treba paziti na stvari za koje ne pretpostavljate da mogu izazvati probleme. Evo koje su to zamke i u kojim se državama nalaze

Krajem 80-ih godina prošlog stoljeća u kinima se pojavio film “Ponoćni ekspres”, dojmljiva priča o mladom Amerikancu koji je zaglavio u turskom zatvoru jer je iz zemlje želio iznijeti dva kilograma hašiša, ali ga na aerodromu uhite.

Ne treba se uzdati u diplomatsku pomoć Putnik često i ne razmišlja o mogućim problemima. Vjeruje, naime, da će u slučaju bilo kakvih problema u pomoć priskočiti diplomati koji primaju plaću zato da bi pomogli svojim državljanima kad se nađu u problemu. E, to je zabluda i u to se ne smije pouzdavati. Naime, u slučaju da hrvatska državljanka ili državljanin počini neki prekršaj pa recimo i u Sloveniji njemu vlasti te države moraju omogućiti kontakt s hrvatskim diplomatskim predstavnicima. No, mogućnost njihovog djelovanja se iscrpljuje u pomoći pri odabiru odvjetnika, ostvarivanju kontakta s obitelji u domovini, te praćenju (dakle nikako uplitanju u postupak) sudskog procesa kako bi se uvjerili da je u skladu sa zakonima zemlje u kojoj se odvija. I to je sve. Ne može konzul niti ambasador nikoga izvući iz zatvora, može razgovarati s tijelima vlasti, neke moćnije zemlje mogu čak i prijetiti, ali u pravilu su efekti svega toga najčešće ništavni. Upravo kako je to objasnio Ponoćni ekspres - SAD nije mogao nikako pomoći Haysu. Naime, vrlo često zemlje koje navodimo u popisu upravo na strancima pokazuju snagu svojih mišića kako bi pojedini slučajevi djelovali kao primjer drugima izvana, ali i lokalnom stanovništvu.

Film je rađen po istinitom događaju, glavni lik i autor knijge i danas je živ i stvarno je uspio pobjeći iz turskog zatvora koji tada, 70-ih godina, i nije baš bio mjesto u kojem bi čovjek želio boraviti. Teško je, jasno, govoriti o happy endu kad netko provede 5 godina u zatvoru, ali Bill Hayes je uspio pobjeći, vratiti se kući u SAD, a prije par godina se pomirio i s Turskom - doputovao je tamo kao gost vlade. Ponoćni ekspres je - da zanemarimo brojne kontroverzije koje je izazvao, ipak je autor scenarija Oliver Stone - jedan u nizu filmova koji su se bavili i bave ozbiljnom temom: nastoje skrenuti pozornost ljudi sa Zapada da moraju paziti kad putuju jer, naprosto, na raznim krajevima ove plave lopte na kojoj živimo vladaju razna pravila. I može se proći i gore od Billa Hayesa a da se i ne napravi krivično djelo - jer, krijumčarenje hašiša je i na Zapadu podložno kaznenom zakonu. Pokušat ćemo stoga predstaviti neke od najpoznatijih svjetskih destinacija  na kojima treba paziti na gomilu stvari za koje recimo, prosječna građanka i građanin ove zemlje uopće ne vjeruju da bi im mogle izazvati ozbiljne probleme. Ove se informacije prije svega odnose na zemlje u kojima nema ratnih sukoba tako da ne spominjemo Siriju, Afganistan, DR Kongo, Srednjoafričku Republiku, Somaliju, Madagaskar, a zbog izuzetne nestabilnosti preskočili smo i neke u kojima je oružje tek nedavno utihnulo (Obala Bjelokosti, Jemen). Na siromašnom Haitiju, pak, ne postoji ni jedno jedino mjesto gdje nema opasnosti od kriminala i gdje bi se turist mogao osjećati potpuno siguran. U te zemlje se naprosto ne proporuča putovati  ljudima koji nemaju neke zadnje namjere ili naprosto pustolovno suicidalne porive. Popis jasno nije sveobuhvatan, već se zasniva na informacijama koje objavljuju lokalni i globalni mediji, pa će se sukladno tome dopunjavati i prepravljati.

1. Šri Lanka

Bivši Cejlon je prekrasan otok kraj Indije koji u mnogih ljudi koji su bliski budizmu izaziva čežnju i teško mogu odoljeti želji da ga posjete. Fantastične plaže i topli ocean mamac su pak za sve turiste. Jedan je profesor filozofije sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta tako jednog dana jednostavno otišao onamo i zamalo ondje ostao cijeli život. Ali, nije baš svakome tako. U travnju ove godine jedna je Britanka (mediji ne navode njezino ime) sletjela u zračnu luku u glavnom gradu Colombu i mirno, kako već budizam nalaže, krenula prema šalteru za kontrolu putovnica. I onda šok, dolazi policija, odvode je u neku sobicu, pa pred suca koji joj izriče kaznu deportacije. I to odmah. Razlog, na ramenu ima tetoviran lik Bude što ovdje smatraju teškim nepoštovanjem budizma. Dakle, na Šri Lanku bez tetoviranog Bude. A nemojte niti ljubiti Budine kipove, za to su tri francuska turista početkom ove godine prvo kažnjena na šest mjeseci zatvora, a zatim pušteni s uvjetnom kaznom. Uostalom, otkud ikome uopće ideja ljubiti bilo kakve kipove.
U Šri Lanci i dalje nije preporučljivo ići u dijelove zemlje gdje su se nalazila uporišta Tamilskih tigrova, skupine koja je ratovala protiv vlade. Kao prvo, ondje i dalje vladaju stroga vojna pravila, a osim toga ima mina, a i opasnost od mogućih napada preostalih pobunjenika je velika.

2. Saudijska Arabija Ova je kraljevina, koja se zasniva na vrlo rigidnom obliku islama poznatom kao vahabizam, mjesto kamo bi i danas mnogi rado pošli kako bi prošli mjestima koja je proslavio Lawrence od Arabije. No, treba biti jako pažljiv. Upravo početkom ove godine vlada je donijela nekoliko novih zakona koje treba dobro poznavati zbog mogućih negativnih posljedica. Tako je dekretom kralja Abdullaha navedeno da se terorizmom smatra “poziv na ateističko razmišljanje u bilo kojoj formi ili dovođenje u pitanje temelja islamske religije na koje se zemlja oslanja”. Ta se pak odredba odnosi ne samo na sve saudijske državljane, nego i na strance koji borave u kraljevini. Kralj je također kriminalizirao sve oblike političkog neslaganja i prosvjeda koji bi mogli “narušiti javni red”. Dakle, ne kritizirati vlast, niti potiho, ne kritizirati islam, ne trubiti naglas o ateizmu. A dobro je i ne nositi sa sobom Bibliju ili je barem javno pokazivati, a ne daj Bože navještati dolazak Spasitelja. Za sve ovo vam slijedi zatvorska kazna, a nije isključeno ni javno batinjanje. I ne zaboraviti da se ondje za krađu sjeku ruke i da su vrlo skloni smrtnoj kazni. Treba također jako paziti jer ondje već dulje vrijeme harači smrtonosna bakterija MERS koju nikako da obuzdaju, pa je u travnju zbog toga na ostavku bio prisiljen ministar zdravstva. No, taj potez kralja nije uopće fascinirao žilavu bakteriju koja je do sada odnijela više od 100 života.

Bibliju i kršćanstvo ne treba nositi u islamski svijet Islam priznaje Stari Zavjet kao jednu od proročkih knjiga. No, kako to već biva kad se vjera pretvori u religiju, čuvari “ispravnosti vjerovanja” ubrzo postave neke nove norme. Stoga većina islamskih zemalja ima ustavom ili nekim drugim zakonima zapovijeđen islam kao službenu religiju dok su sve ostale zabranjene (ako već ne slovom, a ono duhom zakona). Stoga je u Iranu i Kuvajtu pa i Mauritaniji npr. zabranjen bilo kakav kršćanski aktivizam. U Maleziji treba biti pažljiv jer se riječ Bog (Allah) odnosi samo na onog na kojeg se referira Kuran i ne smije se koristiti u bilo kojem drugom, recimo kršćanskom kontekstu. Za takve prijestupe su zapriječene razne kazne, koje često ovise o dobroj volji suca, a nije isključeno i da se zaglavi iza rešetaka.

 3. Tajland

Bivši Sijam i danas se smatra jednim od rajeva na zemlji. Divna klima, dobra hrana, turistički centri koji su stvoreni za izmorene Europljane. No, u toj zemlji treba biti jako pažljiv kad je riječ o poštovanju autoriteta. Naime, Tajland je kraljevina i do svog monarha ondje jako drže, odnosno obožavaju ga. Nipišto se, stoga, s njime ne smije šaliti, izrugivati, crtati mu npr. brkove na plakatu ili slici. Tako se naime prije par godina zaigrao jedan Švicarac da bi zatim po kratkom postupku bio osuđen na 10 godina zatvora  zbog “nepoštivanja kralja” (poznato još iz doba Rimskog carstva kao “laesa maiestas”). Iz zatvora ga je nakon teške diplomatske bitke izvuklo tek pomilovanje od strane samog kralja. A kraljevi ne posežu baš tako često za tom mjerom.
Pijanom je, pak,  Škotu 2001. godine prijetila smrtna kazna jer je nemajući pojma kakav prekršaj čini urinirao pored kraljeve fotografije. Cijeli je svijet molio da ga ne pogube i na kraju je deportiran iz zemlje.

Osim toga, i u ovoj se zemlji svaki pokušaj krijumčarenja opijata smatra izuzetno teškim prekršajem i kažnjava dugotrajnim zatvorom. Isto to vrijedi i za većinu zemalja u okruženju.

Tajlanđani, nadalje, ne vole kada ih fiksirate u oči, držanje za ruke maksimum je poželjnog tjelesnog kontakta na ulici, a vrlo je uvredljivo pokazivati nešto nogom koja se smatra najmanje vrijednim dijelom tijela. Glava je najvredniji dio tijela pa se shodno tome u Tajlandu samo djecu smije dodirivati po glavi.
Tajlanđani se glasno ne smiju i općenito ne vole podizanje glasa. Počnete li glasno govoriti ili vikati kada vam nešto nije pravo ili nešto tražite, samo ćete pogoršati situaciju.
Zapadnjaci koji se izlažu suncu da bi potamnjeli Tajlanđanima su bizarni. U Tajlandu je na cijeni svijetla put, a tamni su samo seljaci i sirotinja.

4. Meksiko

Acapulco je i u našoj grupnoj svijesti obilježen kao mjesto ultimativnog odmora i zabave. No, danas treba jako paziti kad se putuje u ovu zemlju jer ju razdiru krvavi sukobi vladinih snaga i moćnih narkokartela, ali i sukobi između samih narkokartela. Treba dakle izbjegavati prostore blizu granice sa SAD-om gdje operiraju ove skupine koje naprosto, kad dođe do sukoba, ne gledaju jesu li na nišanu stranci ili domaći.
Osim toga, u Meksiku se razvila prava industrija otmica. Razne bande otimaju sad ne više samo bogate već i obične ljude, a pristaju na otkupnine od nekoliko stotina dolara. Stranci su vrlo tražena “roba”.

5. Honduras

Pitoreskna latinskoamerička zemlja takva je samo na prvi pogled. Riječ je naime o državi s najvećom stopom ubojstava po glavi stanovnika na svijetu: gotovo 100 umorstava na 100.000 stanovnika.

6. Venezuela

Ova naftom prebogata zemlja, prekrasnih plaža i prirode, nikako da se stabilizira. Na svjetskoj listi zauzima neslavno drugo mjesto po broju krvnih delikata per capita, a pod udarom raznih bandi često se nalaze stranci. Glavni grad Caracas drži svjetski rekord po broju ubojstava koja uglavnom ostaju neriješena. Policija se ne usudi zaći u mnoga područja, a česte su patrole lažnih policajaca koji pljačkaju strance. Osim toga, u zemlji već godinama traju gotovo neprekidni nemiri koji često eskaliraju u krvave sukobe prosvjednika i vlasti i to u velikim gradovima gdje i stranci stradaju.
I da, nikako se ne šaliti na račun pokojnog predsjednika Huga Chaveza, ali niti njegovog nasljednika Nicolasa Madura. Za to biste mogli, ako se nalazite u kvartu njihovih zadrtih sljedbenika, popiti gadne batine ako ne i nešto gore. I ne očekujte pomoć policije, njome naime zapovjeda Maduro.

7. Brazil i Argentina

Zanosne ljepotice za vrijeme karnevala, ljepota možda najpoznatije plaže na svijetu, Copacabane, veliki kip Krista na Šećernoj glavi, zemlja sambe, kave i nogometa. To je Brazil u kojem se u lipnju ove godine održava svjetsko nogometno prvenstvo. No, strancima ondje prijete brojne opasnosti. Bande su i dalje izuzetno snažne i ne libe se pljačkati i usred velikih gradova, a stranci su im omiljena meta - posebno se treba čuvati kod bankomata jer su to omiljene mete bandita. Zloglasne favele treba zaobilaziti u velikom luku. A i kad se ode u neki od klubova koje će preporučiti domaćini treba biti jako pažljiv: ako lokalni predatori zamijete pogodnu žrtvu u piću će se naći jedna od droga poznatih pod nazivom “za silovanje” i žrtva će se probuditi idućeg jutra u nekoj od uličica bez novca, dokumenata i svih vrijednosti, vjerojatno i silovana, bilo da je riječ o muškarcu ili ženi. Osim toga, prosvjedi protiv vlasti izbijaju sad već redovito i to i na Copacabani pa i stranci mogu postati žrtvom.
A nije bolje ni u južnoj susjedi. Naime, glavni grad Buenos Aires je proglasio trajno izvanredno stanje sljedećih godinu dana zbog nasilja koje izazivaju lokalne bande. Ako su vam najbolji steakovi na svijetu na pameti, odaberite radije Urugvaj. Meso je jednako fantastičnog okusa, a zemlja je potpuno sigurna.

Najopasnija mjesta za žene U mnogim dijelovima svijeta i dalje postoje brojna ograničenja kad je riječ o tako banalnim i nama samorazumljivim stvarima koje se odnose na boravak žena u javnosti. U Saudijskoj Arabiji tako ne smiju voziti automobile, ne preporuča se da ulicama (izvan posebnih kvartova u kojima borave samo Zapadnjaci) šeću same već je preporučljivo biti u muškoj pratnji, ali bez ikakvih izljeva nježnosti, uključujući i držanje za ruke, a glava mora obavezno biti pokrivena (to gotovo u potpunosti vrijedi i u Iranu, Jordanu, a dobro se tako ponašati u svim zemljema koje svoje zakonodavstvo baziraju na islamskom šerijatskom pravu). Pokrivalo za glavu će dobiti ako ga same nisu ponijele, u većini tih zemalja odmah po dolasku i nije ga pametno skidati za boravka u javnosti jer bi ih mogla kazniti “moralna policija”. Kazne su pak raznorodne, a katkada, ako se redarstvenika ne može podmititi, i određeni broj udaraca bičem ili štapom. No, trenutno je najveći problem za žene Indija. Ondje su naime uobičajeni slučajevi višestrukog silovanja žena, kako domaćih tako i strankinja. Tek je ove godine jednoj skupini počinitelja takvog gnusnog zločina najavljena vrlo oštra kazna. Zato, ondje izbjegavati iole sumnijivije dijelove grada, mada ni to nije jamstvo - u jednom od nedavnih slučajeva žena je bila silovana u autobusu. Premda slovi za liberalniju zemlju islama, žena se u Egiptu može suočiti s brojnim neugodnostima otkrije li primjerice noge. Dobacivanja su pritom blaža varijanta, budući da je posljednjih godina i tamo zabilježeno sve više silovanja.

8. Južnoafrička Republika i Kenija U zemlji koja je prije četiri godine ugostila svjetski nogometni vrh stanje se od tada nije okrenulo na bolje. Naime, ondje treba jako paziti jer su seksualne usluge vrlo jeftine i dostupne, ali idu s velikom opasnošću: riječ je o zemlji u kojoj je više od 30 posto stanovništva zaraženo virusom HIV-a. Ne treba biti ni preveliki istraživač u gradovima. Lutanje izvan središta i sigurnih zona nosi veliku opasnost od pljačke. U Keniji, svjetskom prirodnom dragulju i mjestu za najbolje safari ture na Zemlji kriminal predstavlja sve veću opasnost. Turističke destinacije na meti su naoružanih razbojnika, česte su otmice, a posebno se treba paziti upada pljačkaša u hotelske sobe koji često završavaju fatalno po turiste ako se zateknu u sobi. U Keniji se povremeno događaju i krvavi napadi islamskih terorističkih skupina. 9. Pakistan I za ovu islamsku zemlje vrijede sve preporuke ranije rečene za pitanje odnosa državne muslimanske religije i kršćanstva. No, ako se već odluči, ili se mora ići onamo, treba biti svjestan da ondje traje sukob vlasti i talibana koji se prebacuju iz Afganistana tražeći ondje pribježište i da su vrlo česte eksplozije automobila bombi u gradskim središtima. 10. Liberija i Gvineja Od veljače ove godine treba jako dobro razmisliti o putovanju u te dvije zemlje budući da je u Gvineji izbila epidemija ebole, izuzetno opasnog virusa protiv kojeg nema cjepiva, niti llijeka, a odlikuje ga izuzetno visoka smrtnost zaraženih. Virus se proširio i u granična područja s Liberijom, a ukupan broj mrtvih već je debelo prešao 100. Ruku na srce nije tamo opasna samo ebola. Kriminal je jednako učinkovit.