Koje su čudo Španjolci napravili na 21 kilometru pješčanog spruda, odnosno “rukava” što je doslovan prijevod za La Mangu te šikari na brdu u zaleđu lagune … U tome im je, doduše, pomogao Amerikanac Gregory Peters 1970. kada je pokupovao bogomdanu zemlju u blizini najveće europske slane lagune Mar Menor (malo more) pa krenuo s gradnjom resorta i od La Mange stvorio turističku meku za dobro potkožene Europljane, danas ponajprije Engleze. Baš oni sa Otoka u najvećem broju dolaze u ovu španjolsku oazu otvorenu 1974. godine koja je do američkog vizionara bila tek pusta i nedostupna šikara s predivnim pogledom na more.

Sam grad, pak, nalazi se na sprudu širine između 100 i 1200 metara kojega je lokalni poslovni čovjek Tomas Maestre kupio ranih 60-ih godina, da bi prvu zgradu tamo izgradio 1964. godine i tako počinje stvaranje današnje La Mange del Mar Menor kako glasi puno ime.

Grad je u međuvremenu lijepo nabujao, ima tu i vila, ima i na španjoskoj obali neizbježnih nebodera, ima svega. Danas La Manga i izgleda kao  – manga – faca, bogata i sređena. Nema to veze s onom turskom inačicom “britanskog otoka”, Bodruma, koji su također okupirali Englezi. Zapravo, Bodrum je tek La Manga za siromašne...

Taj je “miris” ovdje u potpunosti drukčiji; nema fast fooda, kuhinje se natječu u novotarijama, mjesta se u restoranima obavezno rezerviraju i toalete pažljivo biraju. Najelitniji dio tog turističkog bisera je čuveni 'La Manga Club Resort'. Riječ je o mjestu na kojem je prije pola stoljeća bila pustopoljina. Doslovce. A onda se pojavom spomenutog Amera zavrtila turistička priča. Sagrađeno je, u to vrijeme, najmodernije golf igralište u Europi koje je u La Mangu privuklo klijentelu dubljeg džepa i stvari su nezaustavljivo krenule.

S godinama se resort širio da bi današnja slika bila otprilike ovakva: jedan ekskluzivni hotel, 100-ak bungalova i isto toliko vila. I puno novih gradilišta jer je potražnja za nekretninama u slinom porastu. Neke su građene kao kuće u nizu, svaka sa privatnim bazenom, neke su pak izuzetno raskošne.

Resort funkcionira kao mali grad. U njega se ne može ući bez prethodne najave s obzirom da je opasan ogradom i zaštitarima. Ima svoj centar s dvije banke, velikim samoposluživanjem, benzinskom pumpom, wellness centrom, teniskim terenima, stazama za trčanje i vožnju biciklom… Ima i desetak vrhunskih restorana i pubova koji su uređeni u tipično engleskom stilu.

Nažalost, u La Mangi smo boravili u dva navrata tijekom zime kada je većina restorana i pubova bila zatvorena, ali i to bi se moglo promijeniti već iduće godine. Iz razgovora s domaćinima saznajemo kako privatni investicijski fond, a koji je vlasnik resorta, ulaže velike napore da se sezona u La Mangi produži na svih 12 mjeseci u godini.

Osnovni preduvjet, onaj klimatski već postoji i zapravo je idealan. Ljeta su slična onima u Hrvatskoj, dok su zime blage s prosječnom temperaturom od 15-ak stupnjeva.

Zato ne iznenađuje što su mnogi europski nogometni klubovi odabrali tu turističku oazu pored lijepe i povijesne Murcije kao mjesto za zimske pripreme. U jednom trenutku, tijekom siječnja i veljače, ovdje istovremeno zna brusiti formu desetak klubova. Najčešće onih iz Skandinavije, ali i Rusa, Ukrajinaca te zagrebački Dinamo koji je dvije godine uzastopce gost La Mange. Katkada se u savršenim uvjetima La Mange priprema i španjolska nogometna reprezentacija.

Ondje često znaju navratiti i Englezi na svojevrsni team building. Sjećamo se priče starijih kolega koji su ovdje bili na pripremama s ondašnjom Croatijom 1999. godine o vikend posjetu engleskog Newcastlea s čuvenim Alanom Shearerom na čelu ekipe koja je tada bila u vrhu engleskog nogometa. Lopta je bila zabranjena tih dana u resortu, barmeni su radili smjenu '0-24', a pomoćno osoblje je staklo iz hotelskog casina iznosilo u tačkama…

Prednost La Mange je i blizina međunarodnog aerodroma u Murciji na koji najviše slijeću privatni avioni bogatih vlasnika vila u resortu koji je udaljen tek dvadesetak minuta lagane vožnje.

Kao što smo već spomenuli, gastronomsku ponudu La Mange nismo previše testirali iz razloga što restorani nisu bili otvoreni, no odmah po dolasku u hotel domaćini su nas upozorili da nismo trebali niti dolaziti ako nemamo namjeru probati 'cochinillo'.

Riječ je o odojku koji ne smije biti stariji od šest tjedana kada se servira i do tada se isključivo hrani mlijekom. A i serviranje prati poseban običaj u kojem se dovede 'svećenik' koji izgovara molitvu zahvalnosti prije nego će isjeckati odojka s rubom tanjura koji po završetku leti u pod…

Iskreno, cijeli taj igrokaz koji je pratio serviranje 'cochinilla' više nas je dojmio od okusa, za razliku od čuvene 'pata negre' iliti pršuta od crne svinje koja je standardna ponuda svakog restorana u Španjolskoj koji imalo drži do sebe. Servira se sa sirom i maslinovim uljem te lokalnim crnim vinom koji je ovdje vrhunske kvalitete, što zbog idealne klime, ali i tradicije proizvodnje vina.

Šoping? Osim nekih suvenirnica, ponekog butika s odjećom te specijaliziranih dućana za prodaju golf opreme, u resortu nismo primjetili neka posebna mjesta za trošiti novac na taj vid zabave. Za to treba skočiti do La Mange, Murcije ili nedaleke Cartagene.

No, zato je wellness turizam doveden do savršenstva. Ogroman prostor od nekoliko tisuća kvadrata, a koji je smješten u brdima iznad La Mange, rezerviran je za maksimalno opuštanje. Desetine soba za masažu, najopremljeniji fitness studio, 25-metarski bazen te čitav niz jacuzzija koji su smješteni uz staklene stijene pa nude opuštanje uz pogled na zalazak sunca…

Tu je i liječnička služba te vojska profesionalnih fizioterapeuta koji nude sve moguće vrste masaže. Dakako, uz adekvatnu naknadu jer u La Mangi sve ima svoju cijenu. Primjerice, povlašteni status gosta koji nudi samo čašu šampanjca, kolač i jagode od 17 sati kada golferi najčešće završavaju svoje partije iznosi 80 eura po danu. Deset dana – 800 eura za čašu šampanjca prije odlaska u sobe i pripreme za večeru.

Unajmljivanje opreme je basnoslovno skupo, baš kao i noćenje u hotelu Principe Felipe. U zimskom periodu, kada se ide debelo ispod standardne cijene, noćenje u dvokrevetnoj sobi s doručkom iznosi oko 300 eura. Što je gost zahtjevniji, cijena naravno raste.

A ako financijski dobro stojite, uvijek možete uložiti u nekretninu koje u La Mangi rastu kao gljive poslije kiše. U razmaku od godinu dana od dva naša posjeta, izgrađeno je stotinjak novih stambenih jedinica. Cijena? Od 300 tisuća funti za najobičniji apartman do pet milijuna za vile kakve smo do sada imali prilike vidjeti u hollywoodskim filmovima. Pa tko voli...

 

• La Manga nekad La Manga nekad
• Raj za golfere i tenisače Raj za golfere i tenisače
• Marina Marina
• Prvi neboder Prvi neboder
• Plaža Plaža
• Savršen položaj Savršen položaj
• Apartmani i vile Apartmani i vile
•