havajii14.jpg

Dok mi mozak kuha na vrućini i sparini zagrebačkog asfalta u ljetnim danima – a upravo prolazimo kroz jedan od tih nepodnošljivih perioda – i po medijima ovlaš čitam bezobrazna PR-ovanja za različite jadranske destinacije pod radnim nazivima 'imamo najljepše more na svijetu', sjetim se Havaja i pomislim kako ti koji smatraju da imamo najljepše more na svijetu nikad i nikud nisu makli iz svog dvorišta. Dva puta sam, stjecajem okolnosti, bio na Havajima, i to je mjesto najbliže mojoj predodžbi Raja. Na Zemlji ili ne na Zemlji, uopće nije bitno.

To otočje ima dovoljno toplu tropsku klimu da cijelu godinu posjetitelj može hodati u japankama i kratkim hlačicama, dovoljno temperaturom ugodno i kristalno čisto more (zapravo ocean) tirkizne boje da uvijek bude poželjno za kupanje, dovoljno je divlje da se na pola sata od urbanih sredina može naći u netaknutoj prirodi, dovoljno civilizirano da se čovjek s asfalta na tom asfaltu može i naći nakon što mu dojadi priroda i zaželi se vreve, dovoljno daleko od svega da se vrlo brzo osjeti 'otočki relaksiranim' i vrijeme mu, baš kao i lokalnom stanovništvu, postane relativan pojam. Autobus nije došao na vrijeme? Nema veze, ionako nikud ne žurim, doći će prije ili kasnije...

Jutro uz hranjenje golubova i meditaciju na plaži Waikiki
Jutro uz hranjenje golubova i meditaciju na plaži Waikiki
Umjesto povijesti nastanka tog vulkanskog otočja, koje se puno bolje može saznati iz 'National geographica', pokušat ću se držati sadašnjosti i prakse. Nama Europljanima Havaji su 'malkice izvan ruke', ako se već ide na neka daleka putovanja - tradicionalno su nam draža odredišta Karibi ili jugoistok Azije. No, kad je jednom čovjek na zapadnoj obali SAD-a, šteta je ne odvojiti još nekoliko dana i još pet sati gužvanja u avionu da se vidi ta fascinantna ljepota. Jedna fotografija govori tisuću riječi, stara je istina i u slučaju Havaja vrlo točna istina, vjerojatno točnija nego igdje drugdje.

Uzalud riječi, kad se riječima ne može opisati osjećaj dizanja u rano jutro, kupovina kruha u prvom otvorenom dućanu, i hranjenje ribica s lukobrana uz pogled na plažu Waikiki, na kojoj tek treba početi izložba silikona, a na vrhu lukobrana ekipa peca da bi se prehranila još jedan dan... Metar i pol ispod skuplja se ekipa iz crtića 'U potrazi za Nemom', predvođena samim Nemom, a prema planinama u pozadini razvija se duga na čijem kraju je ćup zlata.

Nezahvalno bi bilo napisati da se na Havajima nešto mora ili treba raditi i vidjeti, kategorija moranja na tim otocima ne postoji, a trebalo bi se tamo, u prvom redu - preseliti. Kad bi postojali elementarni preduvjeti za to... Lakše je napisati što se može raditi i vidjeti. Može se, na primjer, cijeli božji dan izležavati na nekoj od plaža, napućenih ili manje napućenih. A onda se za osvježenje može pojesti ananas s lokalnih Dole plantaža, i tako osvježen može se priključiti društvu koje igra beach volley. Odbojka na pijesku na havajskim je plažama estetikom bezobrazno blizu scenama iz Top Guna ili Baywatcha...

Fantastični škampi iz prikolice kod Giovannija
Fantastični škampi iz prikolice kod Giovannija
Može se rentati auto, što je u SAD jeftino, kao što je snalaženje autom jednostavno, jer je signalizacija prilagođena najnesposobnijim vozačima, pa se rentanim autom može otići malo dalje iz Honolulua, na malo udaljenije plaže na kojima se skuplja zatvorena supkulturna skupina surfera. Polinezija, kojoj pripadaju i Havaji, je ishodište surfinga, a ocem modernog surfinga smatra se Duke Kahanamoku. Pripadnik havajske društvene elite promovirao je surfanje u SAD i Australiji početkom 20. stoljeća, usput osvajajući pet olimpijskih medalja u plivanju.

Surferi migriraju prema godišnjim dobima, na sjevernoj obali otoka Oahu su zimi, a na južnoj strani ljeti. Na toj sjevernoj strani je i jedna od najizazovnijih i najopasnijih točaka za surfanje uopće – Pipeline, o kojem su snimani i igrani i dokumentarni filmovi. A usput se mogu, recimo, pojesti škampi  kod Giovannija, na jedan od desetak ponuđenih načina.

Može se šetati bez cilja avenijom Kalakaua, arterijom Honolulua, malo kupujući, više gledajući. Lokalni produkt koji se može kupiti je neka majica iz ponude Dirt Shirt, uz što je vezana zgodna pričica. Lokalna kompanija, dakle, proizvodila je majice i u jednom zlehudom trenutku cijelo im je skladište zatrpalo klizište crvene zemlje. Apelirali su na stanovništvo da im pomogne kupovinom upropaštenih majica, a odaziv je bio toliko dobar da su iz toga napravili sjajan biznis i danas proizvode majice namjerno 'uprljane' havajskom zemljom.

Može se pojesti i riba mahi-mahi, može se pokušati izgovoriti ime naziv druge ribe – humuhumunukunukuapua'a – ali mogu se, bogami, pojesti i odlična dimljena rebarca kod Tony Rome. Može se popiti i nekoliko margarita u Margaritavilleu, čime se dolazi u maglovito ugodno stanje uma opisano u dotičnoj pjesmi Jimmyja Buffeta. A u tom stanju može se nagovarati neodlučnog momka iz Minnesote da napokon uzme za suprugu Bjeloruskinju Mašu.

Spektakularni havajski zalazak sunca
Spektakularni havajski zalazak sunca
Može se roniti u Hanauma Bayu, potonulom krateru ugaslog vulkana, gdje se ribe utorkom odmaraju od stresa izazvanog turistima. Može se plivati s delfinima, za koje trenerica kaže da imaju koncentraciju dvogodišnjeg djeteta, pa se njima treba stalno baviti, baš kao i djecom. Može se otići na luau, tradicionalnu polinežansku feštu, doduše brutalno komercijaliziranu, ali feštu koja uključuje konzumaciju kalua pork – svinjice koja je pečena ispod zemlje na vulkanskom kamenju. A to je j....o dobro. Može se otići i u Pearl Harbour, gdje su Havajci brali ostrige (odatle i ime 'biserna luka') prije no što su Ameriki zaljev pretvorili u vojni poligon, pa su im potom 'tora, tora, tora' Japanci masakrirali američku pacifičku flotu, a danas dolaze hrpimice na mjesto zločina. Da vide kakvu su priliku propustili, što li...?

Može se voziti 'Pineapple expressom', pa si vi sad mislite referiram li se na taj film, ili na stvarni vlakić po plantaži. Može se penjati na Diamond Head, još jedan ugasli vulkan nadomak Honolulua, a onda ugodnih sat i pol šetnje nazvati 'hikingom' kako bi akcija zvučala krajnje ozbiljno. Može se, recimo, kupiti i kuća kod Kaneohe Baya, gdje temperatura ne pada ispod 20 stupnjeva, i to za manje od sto tisuća dolara.

Rekoh već, na Havaje bi se trebalo – preseliti.