Kad sam kretala u avanturu po jugoistočnoj Aziji najviše me veselio put u Kambodžu. Konačno ću vidjeti Angkor Wat, nešto što je na mom „bucket listu“ već dugo, dugo vremena. I zaista, Kambodža ne samo da je ispunila sva moja očekivanja već me oplemenila i promijenila moj pogled na život svojom bogatom poviješću i predivnim ljudima. To je mjesto koje vas unatoč strašnom genocidu počinjenom ne tako davno može naučiti pravim ljudskim i životnim vrijednostima.
SIEM REAP: Neodoljiva atmosfera i hramovi Angkora
Sljedeća dva dana provela sam u hramovima Angkora. Arheolog u meni se probudio i skakala sam s kamena na kamen, penjala se na vrh svakoga hrama, istražila svaki kut ruševina s toliko entuzijazma da bi posramila i Laru Croft i njene Tomb Raiderske vještine. Činjenica da ove ruševine posjećuje tisuće i tisuće turista neovisno o sezoni govori o tome kako je to zaista vrijedno vidjeti. Ljudi se bude u četiri ujutro kako bi u pet vidjeli izlazak sunca nad Angkor Watom, i iako će vas iživcirati tisuće bliceva i naguravanje turista, takav prizor nikada se ne zaboravlja.
Jednodnevna ulaznica u hramove Angkora koštat će vas 20 dolara, a trodnevna 40 $. S obzirom da tamo ima toliko toga za vidjeti preporučam vam da ipak odvojite više od jednoga dana. Fora je iznajmiti tuk-tuk na cijeli dan (13-15 dolara), jer su hramovi raštrkani i hodati od jednog do drugog po tom suncu moglo bi ubiti vaš entuzijazam. Dvokreventu sobu u Siem Reapu možete naći već za 7-8 dolara, a jedan Amok - fantastičan tradicionalni riblji curry možete pronaći već za 3 dolara.
BATTAMBANG PROVINCIJA: Sela koja vam mijenjaju život
Kada prošetate planinski selima i vidite kako sedmero ljudi živi u limenim polu urušenim kućicama, pa dječica istrče van iz kuće kako bi se sa vama poigrala i smijala iako ne razumiju ni što govorite ni odakle dolazite shvatite da je osmijeh nešto najvrijednije na svijetu. Kada popričate s mladom djevojkom koja radi u tvornici za 60 dolara mjesečno da bi prehranila svoju braću i sestre, a u slobodno vrijeme odlazi u knjižnicu kako bi naučila engleski shvatite koliko smo zapravo sretni što smo imali priliku provoditi tolike sati u školskim klupama.
Kad sam krenula na ovaj azijski put u mojoj glavi vladao je kaos. Brinulo me što u Hrvatskoj s visokim obrazovanjem nisam mogla dobiti posao, brinulo me kako ću i što ću dalje sa životom, brinula me okruženost negativnim ozračjem. Par dana prije leta magistra u ljekarni mi je rekla kako njeni prijatelji u Kambodži imaju sirotište i kako su se odrekli luksuznog života u Njemačkoj jer su tamo shvatili što je zapravo u životu bitno. Iako se ja nisam odrekla luksuznog života jer takav niti ne poznajem, moram priznati da sam i ja u Kambodži otkrila ne samo sebe, nego i prave vrijednosti života.
PHNOM PENH: Živa sadašnjost i mučna sjećanja
U zloglasnom S-21 zatvoru ili jezivim Poljima smrti u blizini grada vidjet ćete katastrofalne prizore poput stabla koje je služilo za ubijanje beba (kako Pol Potova vojska nije imala novaca za oružje, bebe su ubijali tako što bi ih uhvatili za noge i udarali njihovim glavama o stablo dok ne bi umrle, a zatim bi ih bacili u jame), ili vješala na kojima bi mučili ljude. Čuti ćete priče o tome kako su vojnici rezali ljudima grkljane šiljcima sa palminih stabala, o tome kako su ljudi morali lagati o zločinima koje nisu počinili kako bi bili samo teško kažnjeni a ne i ubijeni, o tome kako je moto Pol Potove Demokratske Republike Kampućije bio: „Kada se rješavaš trave, pazi da iščupaš i korov“ – što je u prijevodu značilo – kada ubiješ čovjeka, pobrini se da mu pobiješ i ostatak obitelji kako nebi jednoga dana tražili osvetu.
Srcedrapajuće priče pogodit će vas kao i činjenica da Pol Pot za svoja monstruozna nedjela nikada nije bio propisno kažnjen te je umro kod kuće, nakon što je samo godinu dana bio u kućnom pritvoru, ili da četiri od pet Pol Potovih pomagača osuđenih za zločine protiv čovječanstva dan danas ne priznaju da su učinili išta loše.
Imat ćete priliku probati delicije sa štandova – poput prženih pauka, zmija, crva ili skakavaca (ja priznajem da nisam najveći fan ni zmija ni crva pa se nisam odvažila, al ko prizna pola mu se prašta). Ako vam je do nešto finijeg izlaska možete izaći i u neki od sky barova koji osim pogleda na cijeli grad nude i pića po bezobrazno skupim cijenama. U svakom slučaju moći ćete vidjeti kako Phnom Penh, čak i nakon katastrofe koja se nije dogodila toliko davno, diše punim plućima i razvija se u jednu fantastičnu i modernu metropolu, ne gubeći pritom svoj autohtoni kambodžanski šarm.
*Nika Bogdanić redovito objavljuje svoje priče sa putovanja i možete je pratiti na njezinoj facebook stranici https://www.facebook.com/nikabogdanictravelogue?ref=hl ili na blogu