Vrućina, prometni kaos i gomila taksista koji vas vuku za rukav – to je ono što će vas dočekati kad sletite u tropski raj Balija. Nije to neki mali egzotični otočić, to je ozbiljna turistička meka, gdje svake 4 minute slijeće i polijeće neki avion.
Vi ste samo još jedan turist, stranac - bule - kako će vas zvati - od njih tri milijuna koji dođu godišnje. I to su samo neslužbene brojke, do pravih je nemoguće doći, jer ima i gomila expata (ex patriota) koji ovdje žive i to na razno razne vize, te je stvaran broj stanovnika i gostiju na Baliju gotovo nemoguće izbrojati. Ipak, računa se da tu živi oko 4,3 milijuna ljudi. Kako se ovdje vrte ogromne pare od turizma i od njega žive svi - svatko će od vas nešto pokušati izmusti.
Počinje čim izađete s aerodroma i na vas navale taksisti sa; vont raaaajd, taksi, taksi, alooooo! Obavezno se cjenkajte. Ako vam nije mrsko malo prošetati s prtljagom, idite malo dalje od izlaza i pronađite Blue Bird taksi s čijim taksistom ćete se sigurno nagoditi. Put dok Kute trebao bi vas koštati oko 5 dolara Kad smo prvi put sletjeli na Bali bili smo u potpuno šoku od kaosa koji nas je dočekao.
Da malo dođemo k sebi sjeli smo u prvi mini market. I onda iznenađenje - Coca Cola od 0,5 košta 2.5 kune, a kutija cigareta 8. Bali je jedna od jeftinijih destinacija u jugoistočnoj Aziji. Uz to, kad smo malo digli pogled shvatili smo - svi su nasmiješeni. Balinežani i Indonežani uredno pozdravljaju, ako uhvatite njihov pogled nasmiješit će vam se, neki će prići i pitati kako ste, trebate li nešto, jeste li prvi puta ovdje.
Nakon više od godinu dana života na Baliju i puno posjeta Tajlandu sa sigurnošću mogu reći da je Indonezija zamijenila Tajland u paroli - zemlja osmijeha. Baš nam je nedavno jedan Balinežanin rekao kako je zahvalan da smo na njegovom otoku, jer inače on ne bi imao posla. Zamislite da vam to kažu na Jadranu? Ta razlika u mentalitetu upravo je zaslužna da se na Bali uvijek i ponovo svi vraćaju.
Bali nije velik - 100 sa 120 kilometara u promjeru, ali je toliko raznolik da svatko može pronaći što mu paše. Kuta je ultra turistička sa dućanima kao u New Yorku, Seminyak do nje je kvart s klubovima i nekim od restorana na svjetskoj razini, u Legianu se izlazi van i žestoko partija. U svako doba dana tim predjelima mili na tisuće ljudi, a plaža je dugačka nekih 20 kilometara. Na njoj surfaju početnici, a dasku i instruktora možete iznajmiti za nekih 10 dolara po satu. Plac sa robom mi je omiljena destinacija. Babe prodavačice su opake kao one na Trešnjevačkom placu. Ali, ako govoriš indonezijski odmah se smiluju i spuštaju cijene. Za 200 tisuća rupija, ili 100 kuna, možeš se obući od glave do pete u super krpice.
Ubud je gradić u unutrašnjost koji je eksplodirao nakon filma “Eat, Pray, Love”, gdje i dalje dolaze na stotine tisuća Zapadnjakinja u potrazi sa otkrivanjem samih sebe, na vježbanje joge i ekstatičnog plesa - mjesto gdje cvatu razni retreatovi i gdje je baš sve turbo zdravo. U Ubudu zaboravite na pivo i partijanje - u 10 navečer je sve prazno, ali se zato diže već u pet kako bi se počelo s pozdravima Suncu i zdravim shakeovima.
Nusa Dua je dio s resortima na jednoj od najljepših plaža Balija. Tamo se spava od 200 dolara po noći na više. Isto je i u Tanjung Benoi gdje su fini hoteli. Većina agencija ima aranžmane upravo s hotelima u tim područjima, a ako volite luksuz možda je bolje da idete preko agencije, jer ćete tako dobiti povratnu avionsku kartu i vrhunski hotel s prijevozom za vjerojatno manju cijenu nego da se sami cjenkate.
U prosjeku nekih 10 do 12 dana Balija u vrhunskom hotelu sa povratnom kartom možete preko agencije dobiti po 12, 13 tisuća kuna po osobi. Ali ako idete u hotele s pet zvijezdica, cjenkanje vam vjerojatno nije na pameti i imate druge prioritete.
Istočni dio Balija poznat je po ronjenju, a zovu ga i “pravi Bali” jer je predio gotovo netaknute prirode. Dočekat će vas zelena rižina polja, bambusove šume i vulkanski pijesak na plažama. Amed je mjesto za ronioce gdje mogu vidjeti potopljeni američki brod USS Liberty i jesti fantastičnu ribu. Nekada je bio maleno ribarsko selo, a danas u Amedu ima na stotine homestayeva, hotela i soba za iznajmljivanje. Isto tako - ronjenje se shvaća vrlo ozbiljno. Mjestašce zamire oko 9 navečer, ali se budi sa prvim zrakama sunca - oko pola sedam.
Jug Balija, poluotok Bukit, poznat je po najboljim plažama za surfanje gdje dolazi ekipa iz cijeloga svijeta. Ja živim kilometar od plaže Balangan, svrstane u najbolje svjetske surf plaže. Ne surfam ni u ludilu - ispod je koraljni greben koji samo čeka da se na njega nasučeš, nije neobično da se među surfere uvuče ogromna morska krava ili da te poklopi val od pet metara. Ali sjediti na plaži u nekoj birtiji dok ispred tebe na valovima klize mladići savršenih tijela, uopće nije dosadna zanimacija. Na ovom južnom dijelu nema baš toliko turista, uvijek lagano puše neki vjetrić i u blizini je riblja tržnica gdje možeš za 60 kuna za kilogram kupiti fantastične škampe.
Zeznuta je to stvar sa zalascima i izlasima sunca na Baliju. Kroz cijele godine zalazak je između 6 i 15 i pola sedam navečer. Nema ljetnog i zimskog računanja vremena, ali nema ni dugih dana. Noć je 12 sati - dan je 12 sati - ipak smo 8 stupnjeva ispod ekvatora. Zalasci su ovdje totalni hit. Svaki bar na plaži reklamira se kao baš taj odakle ga je najbolje gledati. Iako zalazak ovdje traje ravno jednu minutu. No, zbog ranih zalazaka, ranije se i večera - oko pola sedam, sedam.
Eh, da, hrana, hrana, hrana… U Aziji se i inače sve vrti oko klope. Stalno se nešto gricka, stavlja u usta, kuha, prži, roštilja. Indonežani su na glasu kao nacija koja najbolje podnosi ljuto, a njihovo je ljuto izvan svih zapadnjačkih okvira. Upravo fascinantno ljuto. Čak i ako kažete da nećete ljuto ili panas - dodat će malo čili papričica - tek toliko da se nađe.
Njihovo je nacionalno jelo nasi goreng - pržena riža sa povrćem i komadićima mesa ili ribe. Malim komadićima mesa, premalim. Ruku na srce - nema poštenog komada mesa na Baliju. Ima naravno steakova u zapadnjačkim restoranima, ali cijena je tolika da za to možete nahraniti jednu cijelu indonežansku obitelj u lokalnom restoranu ili warungu - kako ga zovu.
Možete pojesti i pržene rezance ili mie goreng i sate, odnosno mini ražnjiće s piletinom ili govedinom. Ako imate europski želudac, a ja se nisam navikla na mini porcije ni nakon gotovo dvije godine u Aziji - ostat ćete onako blago gladnjikavi. Možete se utješiti prženim bananama s dodatkom sira i čokolade - najslavnijim indonežanskim desertom. Možda ste primjetili kako je sve prženo ili goreng? Da, Indonežani su ludi za prženim slatkim. Najgora kombinacija. Kao i za zapadnjačkom junk hranom. Zato na svakom koraku postoji McDonald`s, KFC, Pizza Hut, Domino`s Pizza, Burger King…
Ali, isto tako postoji gomila restorana sa odličnom ribljom ponudom iz svakodnevnog ulova i tu se može jesti po vrlo prijateljskim cijenama. U odnosu na one jadranske u svakom slučaju!
Moj je favorit otići na plažu Jimbaran gdje si sam izabereš što ćeš jesti. Kilogram red snappera je 60 kuna, kila škampi 90, mahi mahi ili dolphin fish oko 40, lignje 80 po kili. Speku ti tvoju ribu ili muzgavca na kokosovim orasima i serviraju uz rižu, povrće i gomilu umaka - češnjak u putru, sambal u nekoliko varijanti - ljuti umak s paprikom i rajčicama, a na kraju dobiješ lubenicu. Sve to dok jedeš za drvenim stolom na plaži, a valovi zapljuskuju uokolo.
Dakle u izobilju ima ribe i riže, kao i egzotičnog tropskog voća poput rambutana, marakuje, papaje, salaka ili duriana (koji smrdi na kilometre, a ništa bolji nije ni kad ga stavite u usta - ali svakako probati tek toliko da se pohvalite da ste jeli najsmrdljivije voće na svijetu).
Ako vam se baš jedu ćevapi ima i toga - u makedonskom restoranu Balkanika u Kuti. Ali nije to to, meso naprosto nije isto kao u Europi i balinežanski ćevapi nisu ni do koljena onim bosanskim ili najobičnim zagrebačkim iz nekog kioska. Zato je najbolje (i najjeftinije) jesti ono što jedu lokalci.
Alkohol je s druge strane skup. Na Baliju doduše žive hindusi, ali su dio najmnogoljudnije muslimanske zemlje na svijetu. Veliko pivo najpoznatije indo marke Bintang, što bi bila kao naša Ožujska, u dućanu košta 15 kuna. Za tu lovu dvoje se može najesti u warungu. Ako vam se slučajno nešto slavi pa bi si popili votku, košta oko 300 kuna za litru, a za viski nikada nisam iz straha niti pogledala. Obično svi koji dolaze ovdje svojim domaćinima sa duty free shopa donesu neku litru žestokog pića, što se onda čuva za posebne prigode. Ili bolesti.
Kada je dobro doći na Bali? Većina ljudi misli da je to kad je u Europi zima. Krivo. Na Baliju sezona traje od travnja do studenog, kada počinju kiše. Nemojte nikako dolaziti na proslavu Nove godine, jer će vas najvjerojatnije dočekati sivo nebo, plus 35 Celzijusa i kiša koja non stop lije kao iz kabla. Nemojte dolaziti ni u listopadu, jer je to apsolutno najtopliji mjesec kad sunce toliko nesmiljeno prži da sunčanicu možete dobiti nakon deset minuta ako se ne zaštitite. Najbolje je zapravo doći onda kad je ljeto i u Hrvatskoj. Tada su noći hladnije - samo 22 ili 23 stupnja - pa se i ljepše spava.
Ili zaboravite sve ovo i dođite kad vam se prohtije. Jer svi se smiješe, ljubazni su i zbog toga ćete se osjećati dobro u bilo koje doba godine.
- Balangan garden Balangan garden
- Kraljevska palača Kraljevska palača
- Tržnica u Kuti Tržnica u Kuti
- Ljuti patlidžani samo za najotpornije Ljuti patlidžani samo za najotpornije
- Majmunska obiteljska idila Majmunska obiteljska idila
- Mount Agong, najviši vrh Balija Mount Agong, najviši vrh Balija
- Krajolik unutar otoka Krajolik unutar otoka
- Plaža Pandawa Plaža Pandawa
- Raj za zmije Raj za zmije
- Carstvo pasa lutalica Carstvo pasa lutalica
- Jeftini rakovi Jeftini rakovi
- Omiljena riječna riba Omiljena riječna riba
- Otok tropskog voća Otok tropskog voća
- Ništa bez skutera Ništa bez skutera
- Predah uz hranu Predah uz hranu
- Surferska plaža u Uluwatuu Surferska plaža u Uluwatuu
https://trusty.hr/putovanja/savjeti/114-insajderske-tajne-balija-otok-bogova-dobar-za-turizam-ali-i-bijeg-od-stresa-zapadne-civilizacije.html#sigProId9623f69c6b