
Nika Bogdanić ostavila je sve u Zagrebu i sama otišla u azijsku avanturu koja traje više od četiri mjeseca. Ovo su njezini dojmovi o Kuala Lumpuru u kojem trenutno živi
Prije 2 mjeseca stigla sam u Kuala Lumpur, glavni i najnaseljeniji grad Malezije. Iako mi je namjera bila posjetiti starog prijatelja, istražiti grad u kojem on živi i nastaviti put, nekako je došlo do toga da mi je prijatelj postao i cimer, a Kuala Lumpur grad u kojem sada i ja živim.
Pri dolasku u KL bila sam samo još jedan turist, te sam prvo dobro razgledala ovu pokrčenu tropsku šumu u koju su neplanski nabacane ogromne futurističke zgrade. Prva stvar bila je vidjeti Petronas Twin Towers – simbol grada. Ogromni twinsi, uz Kuala Lumpur tower, stotine shopping mallova i pregršt drugih velikih, modernih zgrada odaju dojam veoma razvijene i urbane sredine, no pročešljate li Kuala Lumpur malo bolje vidjet ćete da to nije slučaj.
U fazi dok sam još vjerovala da sam turist istražila sam i Batu Caves – hram koji se nalazi malo izvan Kuala Lumpura, u špilji na vrhu brda. Istražila sam i Putrajayu – planski sagrađeni, savršeno organizirani, skroz čisti grad - 25 km udaljen od Kuala Lumpura, koji je federalni administrativni centar Malezije. Istražila sam i Changkat – Tkalču Kuala Lumpura, gdje se odvija noćni život, samo što ćete ovdje naići i na brdo transvestita koji će vas pokušati šarmirati.
A onda sam se nekako našla u situaciji da više nisam turist, i da živim ovdje. Changkat je postao moj dom, a s istim tim simpa transvestitima se sad pozdravljam na ulici. Iako će mi trebati dugo vremena da pohvatam sve konce, sad ipak znam neke stvari o Kuala Lumpuru malo bolje od prosječnog turista. Kad počneš živjeti u novom gradu, iznenađenjima nikad kraja – čak i ako sam to prošla već 4 puta, te je Kuala Lumpur moj peti dom izvan Hrvatske, privikavanje je prepuno tragikomičnih situacija.
Skužila sam i da nije bitno hodam li po gradu u kratkim hlačicama ili trapericama jer će uvijek svi zuriti u mene. Prije sam mislila da možda pokazujem nepoštovanje noseći kratke hlače, no dobivam istu količinu pogleda u dugima – ne zbog odjeće nego jer sam drugačija. Kad sam bila mala rečeno mi je da nije pristojno zuriti u druge, al vrlo je vjerojatno da njihov odgojni sistem nema baš neke veze s našim – pa se trudim ne obazirati se na sve te poglede. Na kraju krajeva – ja sam u njihovoj zemlji, a ne oni u mojoj.
Skužila sam da u Kuala Lumpuru ne vidiš zvijezde po noći jer je grad prekriven oblakom smoga, pogotovo kad sa Sumatre stigne i dim od paljenja šuma. Da iako si u tropima, za kišne sezone imaš dojam da živiš u Londonu, a kišobran postaje tvoj glavni modni detalj. Da činjenica što i lokalac i ja govorimo engleski ne mora značiti da ćemo se razumijeti jer je način na koji ga govorimo potpuno drugačiji (zanimljivo je kako moj cimer Pakistanac savršeno razumije i njihov engleski i moj, a mi nikako da se skužimo – valjda jer je Pakistan na pola puta između Hrvatske i Malezije, pa tako i način govorenja engleskog).
Turistički, KL nije na top listi meni najdražih gradova, no što se života ovdje tiče nudi hrpetinu izazova i stvari za otkriti. I ne, nisam još skužila puno toga u KL-u, ali baš mi je super hodati nekom ulicom i primjetiti u njoj nešto što nisam nikad prije zapazila iako sam njom prošla već 100 puta. Super mi je svaki dan naučiti nešto novo, pa čak i ako je to kroz neko ne toliko zabavno iskustvo. Super mi je pomicati svoje granice i razvijati se u nekoj novoj okolini. Nepoznanice su zanimljive, spontanost je zanimljiva... pa je tako i moj spontani ostanak u ovom nepoznatom gradu zanimljiv.
*Nika Bogdanić redovito objavljuje svoje priče sa putovanja i možete je pratiti na njezinoj facebook stranici https://www.facebook.com/nikabogdanictravelogue?ref=hl ili na blogu