Dolina Napa ima vrhunske vinare, ali i vrhunske restorane. Zahvaljujući tome što je malo izvan turističkih ruta "Auberge de Soleil" savršeni je odabir za neumjereno uživanje u hrani i vinu, a to božanstveno iskustvo vrijedi 100 dolara po glavi

I San Francisco će – možda, jednog dana – doći na red, ali San Francisco je već opće mjesto pop kulture s Golden Gateom, Alcatrazom, starim tramvajem i ostalim atrakcijama, pa sam pomislila kako bi možda bolje bilo napisati o nečemu manje poznatom, a jako zgodnom – o dolini Napa. U tom dijelu svijeta bila sam nekoliko puta, kćer mi je studirala na sveučilištu Cal Berkeley, pa smo je obilazili, usput smo se upoznali s roditeljima njenih školskih kolegica, i imali smo priliku i privilegiju da nas oni upute na mjesta do kojih tipičan – recimo tipičan – turist iz Hrvatske ne odlazi kad se zatekne na sjeveru Kalifornije.

Jedno od tih mjesta je bila (i) vinorodna dolina Napa, a dobili smo preporuku i za jedan poseban lokalni restoran. Iako taj dio SAD ima dugu tradiciju ljevičarenja, iako je Cal Berkeley javno sveučilište, ipak tamo odlaze djeca roditelja dobrog imovinskog stanja, do čega ćemo doći kad dođemo to tog restorana… Berkeley je grad na drugoj strani zaljeva u odnosu na San Francisco, pa mu je dolina Napa bliža, i skupa s rentanjem auta, koje je u SAD vrlo jednostavno i jeftino, od Berkeleya do tamo treba nekih sat, sat i pol vremena lagane vožnje. Na stranom terenu se kod vožnje poštuju sva ograničenja, barem ih mi poštujemo.

Vi koji ste u ozbiljnim vezama znate i sami da je veza stalni kompromis, pa ne trebam posebno elaborirati da je moj brak od trideset i nešto sitno godina isti takav – malo popusti jedna strana, malo druga, i ide nekako. U popuštanje moje strane spada i često slušanje i prešućivanje komentara na primjedbe tipa 'kod me vodiš sad gledati neka brda i doline i piti gemište, mogli smo to brzo i bezbolno obaviti izletom u Zagorje'. Nije on loš, samo voli prigovarati i teoretizirati… Napu možete i izguglati, pa neću inzistirati na općim mjestima, što bi mi sad trebalo da meljem o letovima balonom i vinskom vlaku?, ionako je sve užasno iskomercijalizirano i isturistizirano (jesam li upravo izmislila novu riječ?), na svakom se koraku mogu sresti autobusi puni malih, sijedih bakica u tenisicama s hrpom vrećica u rukama, te bakice nadoknađuju sve ono što su propustile za vrijeme radnog vijeka. 

Institucija dvo-ili trotjednog godišnjeg odmora u SAD ne postoji, za one koji nisu znali. Zajamčeni slobodni dani su im samo državni praznici, Thanksgiving day, Independence day itd. Sve ostalo ovisi isključivo o dobroj volji poslodavca. Pa zato treba malo korigirati shvaćanja o američkim turistima koji u deset dana europske ture obiđu četrnaest država. Ljudi nemaju vremena ni mogućnosti za drugačiji način putovanja…

Ono što je o dolini Napa elementarno jest činjenica da se to podučje danas smatra ravnopravnim najpoznatijim regijama Francuske po proizvodnji kvalitetnih vina. A do tog statusa kao prvi ju je doveo Mike/Miljenko Grgić legendarnim pariškim kušanjem vina 76', kad je upisao bodove na gostujućem terenu. Pa je time i njegova vinarija, Grgich-Hills, bila 'must see' za nas. Em je naš, em je dobar. Iskreno, od silnih planova i ideja, sad budemo pili tu, pa budemo pili tamo, pa ćemo gricnuti tu, pa ćemo gricnuti tamo, nije se dogodilo puno – već nakon Mondavija i Grgich-Hillsa bili smo torpedirani.

Pili smo, pardon – kušali smo, vina natašte i vrlo brzo smo osjetili posljedice, a i kiselinu u želucima, pa smo dosta brzo krenuli tražiti preporučeni restoran. Neka naša skraćena verzija knjige/filma 'Sideways', balkanska. Ako ima onih koji to još nisu gledali ili čitali – najtoplije preporuke. Uz napomenu da je to jedan od rijetkih slučajeva u kojima je film nastao prema knjizi bolji od izvornika.

Bitno je, između ostalog, bilo i to što nisam više slušala prigovore, nego panegirike na račun plavoće neba, punine vina i 'vinograda koji su čisti i uređeni kao apoteke'. 'Radio muž' u pravilu poslijepodne emitira puno bolji program nego ujutro. Lakše je funkcionirati uz takvu zvučnu podlogu. Kod Mondavija sve je bilo rutina, ali smo kod Grgicha bili carski primljeni. Pa 'odakle ste', pa 'iz Hrvatske', pa 'gospodin Grgić je rekao da posebno tretiramo goste iz Hrvatske', pa 'ma nemojte?!', pa 'probajte i ovo desertno vino na račun kuće', pa 'mmmmm…', pa 'evo izvolite, ponesite čaše s našim logom za uspomenu', i sve tako.

U vinskoj omami krenuli smo tražiti restoran, sad mogu evidentirati da se zove 'Auberge de soleil', potrajalo je malo, ali je vrijedilo. Taj je restoran, zapravo hotel, spa i restoran, malo dislociran u odnosu na standardne vinske puteve – ako je Napa blago brežuljkasta, i to u smjeru jug-sjever, 'Auberge de soleil' je dignut na nešto više brdo na istočnom kraju Nape. Ok, prvo je obavezno uručivanje ključeva auta i napojnice ('tip' je institucija o koju se užasno nekorektno ogriješiti) studentu koji radom na parkingu sufinancira školovanje, a onda slijedi susret oči u oči s livriranim konobarom kojem je na vratu značajno poskakivala leptir mašnica dok je držao govor o mogućnostima koje nas čekaju u restoranu.

Mogao nam se maksimalno posvetiti, jer je bilo rano, i restoran je bio prazan. Ili gotovo prazan. A sjedili smo na terasi s pogledom prema brežuljcima iznad kojih su kružili orlovi, i zapravo nam je mogao govoriti i o ruskim atomskim podmornicama – bila bih jednako impresionirana. Pustila sam ga da održi desetominutni govor o sparivanjima bijelih vina s predjelom, da bih mu potom priopćila kako su mi ipak draža crna vina, samo da bi održao novi desetominutni govor. Uživao je i on, u vlastitom znanju i mom neznanju, uživala sam i ja, gdje je problem? Turistima je svašta dozvoljeno, svakako više nego domicilnom stanovništvu.

Tko turistu može zamjeriti stajanje nasred ceste s mapom u rukama, pa makar zaustavio promet, ili buljenje u nebesa s opuštenom donjom čeljusti, pa makar izgledao kao da čeka otmicu vanzemaljaca,ili neprimjerenu odjeću tipa čarape na sandale, pa makar to bilo bičevanje dobrog ukusa prema našim standardima, ili slušanje elaborata o vinima…? Ukratko, nas dvoje smo za ručak dali dvije stotine dolara, iz današnje perspektive sve skupa nije čak bilo ni bezobrazno skupo, i to je vrijedilo svakog centa. Bila bih tada dala dvije stotine dolara samo da mogu sjediti na terasi i gledati orlove…

Dala bih još pedeset samo da mogu vratiti onaj trenutak kad muž gura pred mene račun, jer sam na putovanjima ja blagajnik, a on kulerski hoda po svijetu s rukama u džepovima, i pripadajuću facu konobara, koji je komentirao nešto tipa 'ne znam je li ovo neki europski običaj, ali volio bih da je tako i u mom slučaju'. Nekako su dobila smisao ona sranja, 'zagrijane bobice dozrelog grožđa noću miluje hladan oceanski zrak koji dolazi s obližnjeg Pacifika, zato je dolina Napa idealna lokacija za proizvodnju vina visoke kvalitete'. Više nemam pojma što smo jeli i pili, sigurna sam samo da smo birali neka lokalna vina jer se uvijek na putovanjima ponašamo na taj način, poštujemo lokalno.

Sjećam se, evo, da smo za desert jeli smokve pržene na roquefortu, birajući ih zbog bizarnosti kombinacije koja mi samoj, nije da sam neka kuharica, ali uredno proizvodim jela za obitelj – prvo za sebe i muža, pa za sebe, muža i djecu, pa za sebe, muža, djecu i unuka -već desetljećima, nikad ne bi pala na pamet. To je bila nevjerojatna eksplozija okusa na nepcu, vrlo različitih i vrlo kompatibilnih. Pazite, 'Auberge de soleil' za pušače ima i posebnu terasu na koju se donosi espresso.

Za Kaliforniju, teritorij na kojem vlada kult zdravlja i kult tijela, 'zdrav duh u zdravom tijelu', i onoga tko drži cigaretu u ruci hikeri, snorkleri i ini nabildani bolidi strijeljaju pogledima kao da im instant može donirati rak na plućima, a rijetka mlohava tijela smucaju se uz fasade u polusjeni da ne izazovu javno zgražanje, možda i uz spontano okupljanje prosvjednika - to je nezamislivo. Toliko mi je taj doživljaj u cjelosti bio fantastičan da mi je pala na pamet pomisao kako bismo mogli diplomu kćeri obilježiti baš na tom mjestu, s pogledom na brajde i orlove, pa sam pokupila brošure. I ohladila se kad sam vidjela astronomske cijene noćenja. Na kraju balade mogu reći da su nas u 'Auberge de soleil' poslali poštovani Cathani, majka je Talijanka koja radi kao stilistica u modnoj kući, a klijenti su joj Sean Penn i društvo, a otac je Irac, broker, i svoj posao obavlja u boksericama. Možda su malkice precijenili naše platne mogućnosti, ali hvala im još jednom.

Dom za više od 250 vinara Napa Valley, najpoznatija kalifornijska vinska regija nalazi se devedesetak kilometara sjeverno od San Francisca i veličinom je otprilike 1/8 veličine regije Bordeaux u Francuskoj, što se svodi na dužinu od svojih pedesetak i širinu do najviše osam kilometara. Iako najpoznatija i najrespektabilnija regija u Kaliforniji, a time i u SAD, Napa Valley količinski sudjeluje sa samo 4% u kalifornijskoj godišnjoj vinskoj proizvodnji. Oznaku apelacije, tj. American Viticultural Area, ili skraćeno AVA, Napa Valley dobila je još 1983. godine prvom među kalifornijskim regijama. Danas, unutar Napa Valley egzistira dodatnih 14 podapelacija i to abecednim redom: Atlas Peak, Chiles Valley District, Diamond Mountain District, Howell Mountain, Los Carneros, Mt. Veeder, Oakville, Rutherford, St. Helena, Spring Mountain District, Stags Leap District, Yountville, Wild Horse Valley i Oak Knoll District of Napa Valley, te Calistoga čije se uvrštanje trenutačno nalazi na razmatranju.Napa Valley dom je preko 250 vinara, od malih obiteljskih ponuda s godišnjom proizvodnjom ne većom od 200 sanduka do velikih korporacija s preko milijun sanduka. Napa ima dvostruku prošlost. Prva seže u daleku 1861. kada Charles Krug dolazi u St. Helenu i koja naprasno završava pojavom phylloxere tridesetak godina poslije. Vinska bajka, prema većini, započela je po drugi put 1966. kada je u Oakvillu svoju vinariju osnovao Robert Mondavi, osoba koja je ujedno bila i prorok i križar u postavljanju kalifornijskih vina na svjetsku scenu. Od vinskih sorti Chardonnay i Sauvignon Blanc među bijelima, te Merlot i Zinfandel među crvenima zauzimaju vodeće pozicije. Kraljevsko prijestolje sačuvano je pak za Cabernet Sauvignon i to 100% varijantama kao kdo Beaulieu Vineyard, ili u bordoškim kupažama s dodacima Merlota, Cabernet Franca, Malbeca ili Petit Verdota. Pored već spomenutih, slavu Nape pronose i nama dobro znani Grgich Hills, te Joseph Phelps, Opus One, Niebaum-Coppola, Beringer Vineyards i Stag''s Leap Wine Cellars. (izvor: vinarija.com)