Grčka je unatoč svemu što joj se događa, s Ciprasom ili bez njega i dalje najbolje mjesto za odmor na Mediteranu. Da, da, definitivno bolje i od Jadrana

Taman kada je izgledalo da je drama oko grčke krize gotova, odnosno preciznije, odgođena do daljnjega, premijer Aleksis Cipras je suočen s pobunom u stranci i prezirom vlastitih izigranih birača odstupio i zakazao nove izbore već za rujan. Cipras se na provjeru vlastite popularnosti odlučio nakon što je u pregovorima podvio rep i popustio njemačkom ultimatumu, ignorirao volju vlastitog naroda kojega je sam pozvao da na referendumu odbije brutalni njemački pritisak i rigidne mjere štednje te pristao uvesti Grčku u 100 godina odricanja i siromaštva. Parlament je na koncu izglasao skidanje gaća u zamjenu za treći paket pomoći, a Nijemci su odmah zgrabili turističke zračne luke na grčkim otocima i pokazali kako će stvari teći dalje i o čemu se tu zapravo sve vrijeme radi.

Zdušno u ovoj priči navijam za Grke. Ne za prevrtljivog Ciprasa, nekompetentnu Sirizu ili bilo koju od grčkih još gorih političkih opcija, nego obične Grke, beskrajno topao, prijateljski nastrojen i šarmantan narod u čijem gostoprimstvu uživam svakoga ljeta već 15 - ak godina, koliko redovito obilazim fantastične egejske i jonske otoke. Navijam za one Grke koji znaju uživati u životu, a kojima dio najnadrkanijih Europljana ljubomorno predbacuje da su neradnici koji su živjeli debelo preko svojih mogućnosti. Sigurno nisu svi, možda neki i jesu, ali barem su u tome znali uživati, a taj dar nije urođen svakom.

Uz to, neovisno o principjelnim simpatijama za slabijeg, kada su na drugoj strani Schäuble, Merkelica, Draghi i ostatak te bezlične, bezdušne i sterilne političke, birokratske i bankarske ekipe izbor je stvarno lagan. U krajnjoj liniji, znam da bi se bez problema mogao uz meze zapiti s Varufakisom i da mi uopće ne bi bilo dosadno. Sa Schäubleom? Budite ozbiljni, ni Schäuble ne bi pio sa Schäubleom...

Prateći grčku ekonomsku dramu koju je podebljala i ova nova izbjeglička, u kojoj su Grci prepušteni sami sebi i gdje im Njemačka neće prisvojiti sve te Sirijce, Kurde i Iračane kao što im je maznula aerodrome, sjetio sam se jedne slične situacije.

Nema tome tako dugo, bilo je to prije tek desetak godina, kada je Europsku uniju, ali i čitav svijet potresala kriza u kojoj je baš kao i sada s ovom aktualnom grčkom, jednu od glavnih uloga igrala Njemačka. U sklopu neke od akcija vraćanja životinja u staništa iz kojih ih je čovjek istrijebio, Slovenija je Italiji darovala nekoliko medvjeda koji su pušteni u divljinu Dolomita. Akcija je popraćena euforično, svi su bili sretni što je priroda bogatija za vrstu koja tamo i pripada, i što je Europa još jednom pokazala koliko je napredna, civilizirana i spremna činiti dobro ljudima i životinjama.

Sretni su, barem se tako činilo, bili i medvjedi, a jedan je tako veselo krenuo na put uvjeren da je riječ o uniji bez granica i da je šuma - šuma, a ljudi - ljudi, pa kad ga vole u Sloveniji i Italiji što ne bi i drugdje. Bruno, kako su ga nazvali mediji, prešao je najprije iz Italije u Austriju pa lagano, klipete, klapete, s noge na nogu, istraživao tirolske šume i planine, a putem bi, razumljivo, i ogladnio, pa kako nije uvijek na raspolaganju bilo divljači pojeo bi tu i tamo kakvu ovcu.

Seljaci su malo njurgali, nije im to bilo baš jako drago, ali uglavnom su imali razumijevanja za gladnog medvjeda. Stvari su se, međutim, ozbiljno zakomplicirale kada je Bruno, ništa ne sluteći, ušao u Njemačku, i to kao prvi medvjed nakon 170 godina, pa istražujući bavarske šume nastavio s prehrambenim navikama koje su uključivale i domaće životinje. Ponekad bi, optuživali su ga Nijemci, ubio kakvu ovcu iz čistog sporta i obijesti, i ne bi je čak ni pojeo. E, tu se već digla strašna vika i galama, narušen je red i poredak, loše se gospodarilo s resursima, a znamo da u tim krajevima opraštaju štošta, ali red, poredak i štedljivost im ne dirajte.

Uglavnom, unatoč vapajima ljubitelja životinja iz čitavog svijeta, pa i same Njemačke, da je medvjed takav kakav je, jebiga, životinja je to, zvijer dapače, da ne razumije najbolje što, kada i gdje smije jesti, a što ne, i da treba naći neki pristojan način kako ga maknuti od naselja i domaćih životinja, Bavarci su Brunu bez milosti ubili i hvala, doviđenja, pa ti medvjede navrati opet kad si tako rastrošan da bacaš hranu i trošiš uludo resurse. Legendarna je postala izjava jedne od vodećih njemačkih aktivistica za prava životinja koja je tada osudila ubojstvo Brune doslovno ovim riječima: - Pa dobro, zar mi Nijemci moramo baš svaku krizu i problem riješiti tako da nekoga ubijemo?

Njemačka koja je imala vodeću ulogu u grčkoj krizi nije, naravno, odoljela cipelariti i maksimalno ponižavati već polumrtve Grke koje čeka vječno siromaštvo na veselje i sreću kreditora, njemačkih tabloida, ali i bezumnijeg dijela hrvatske javnosti koji je na rijetko degutantan način uživao u grčkim mukama. Prezaduženi Grci dobili su novu posudbu tek da bi vratili stari dug, oprošteno im nije ništa, premda oprost dijela duga sada zagovara i MMF, standard će im se srozati na razinu indijskog, a od svog tog novca vidjet će vrlo malo. Kao uostalom i do sada. U dva navrata u kojima je Europska unija, čitaj Njemačka, „spašavala“ Grke od bankrota, a zapravo je novcem svojih poreznih obveznika sanirala i spašavala ugrožene njemačke i francuske banke, od oko 230 milijardi eura koje su joj tobože bili namijenjeni, Grčka je vidjela tek 27 milijardi za potrebe funkcioniranja države.

Priče o davanju novca europskih poreznih obveznika „lijenim i neodgovornim“ Grcima notorna su glupost. Novce jesu dali, ali samo svojim bankarima. Kako bilo, Grčka je u bailout 2010. godine ušla s 310 milijardi eura duga, a nakon pet godina poslušnog klečanja na kukuruzu, stezanja remena, rasta poreza, dramatičnog obaranja standarda i života u siromaštvu, njezin dug iznosi, gle čuda, 317 milijardi eura.

Običnim je Grcima standard pao upravo dramatično, ali pošteđen nije ostao skoro nitko. Za ilustraciju, u Grčkoj je 2013. prodano tek osam Porschea, dok ih je 2009. prodano 424. Za usporedbu, u Hrvatskoj je 2013. Porsche prodao 39 svojih automobila, uglavnom ovih velikih, seljačkih modela dovoljno velikih za XXL glave i XXL krunice oko retrovizora. Eksperiment s nemilosrdnim mjerama štednje i dodatnim porezima, taj famozni austerity, dodatno je ugušio ionako slabo grčko gospodarstvo i pokazao se zapravo kao potpuni promašaj. Njemačke su banke, hvala na pitanju, spašene, baš kao i francuske, da ponovimo, novcem poreznih obveznika iz tih država, a lijepo su u međuvremenu na svemu i zaradile. Grcima su neučinkovite mjere drastične štednje zamijenjene, hm kako maštovito, još drastičnijim mjerama štednje.

Naravno da su Grci birajući desetljećima korumpirane i nesposobne političare iz uvijek iste dvije dinastije koji su zemlju suludim zaduživanjem vodili u propast, u najvećoj mjeri sami krivi što su se našli u ovako teškoj situaciji. Naravno da svoj dug moraju vraćati. Naravno i da su bili dirljivo naivni kada su birali istina napokon poštene, ali nekompetentne i nevješte političare iz Sirize povjerovavši u njihova neodrživa obećanja. Iživljavanje nad Makedoncima im također ne ide u prilog. Ipak, za zbivanja posljednjih pet godina nisu samo oni krivi.  

Od 2010. kada je već bilo potpuno jasno da tako dalje ne može i da Grčka dug neće moći vraćati, za ovo što se događa danas u velikoj je mjeri kriva i Europska unija, već legendarna Trojka i Njemačka, spašavajući svoje banke pod svaku cijenu. Umjesto da potonulog narkomana pokušaju izliječiti i osposobiti ga da zarađuje i tako vraća dugove, nastavili su mu davati heroin, pa kad je došao na rub smrti, svi su kao iznenađeni.

Grci su nezaustavljivo tonuli, i tada, 2010., kada su im već izvjesno neizlječivo bolesnim i propalim mogli otpisati dug i ako treba sami dokapitalizirati svoje ugrožene banke, a Grčku učiniti sposobnom da redovito servisira obaveze, arogantni i pohlepni genijalci predvođeni Njemačkom odlučili su spašavati svoje banke uvlačenjem novca svojih poreznih obveznika u bailout Grčke i doveli EU do najveće krize od njezina postanka, a Grčku do praga gladi i vječnog siromaštva. Usput, malo su im i prodavali oružje, jer, zaboga, što je prezaduženoj zemlji potrebnije od novih podmornica i dodatnog duga?

Zašto se uostalom uopće itko čudi što se to i kako dogodilo s Grčkom? Jesu li ljudi šenuli umom? Jesu li Grci kada su ih primali u Europsku uniju bili prerušeni u Dance? Jesu li prerušili drahmu u njemačku marku kada su ih primali u Eurozonu? Jesu li izgledali kao naftom prebogati Norvežani kada su se zaduživali na sve strane? Alo, pa samo potpuni idiot nije mogao predvidjeti propast kada je krenulo binge zaduživanje Grčke.

Mediteran je doista kolijevka kulture i zapadne civilizacije, ali to je danas mjesto gdje se sve te religije, narodi i kulture susreću upravo u neizlječivoj sklonosti, korupciji, muljanju svake vrste i izbjegavanju obaveza kakva je na primjer plaćanje poreza i financijska disciplina. I, naravno, biranju nesposobnih i korumpiranih na vlast. Uglavnom, tu bez razlike vrijedi ona - tko plati porez umrla mu majka. To se na Mediteranu smatra znakom slabosti, a generalni je stav kod svih tih smjernih katolika, pravoslavaca i muslimana da je pitanje časti prevariti državu od koje onda ipak svi očekuju da će naći način kako servisirati potrebe njih i svih ostalih prevaranata i utajivača bez da ih  uznemiruje i vrijeđa ubiranjem poreza.

Ono što je u priči oko grčke krize bilo naročito bijedno, uz njemačko tabloidno rasističko huškanje, jest likovanje dobrog dijela hrvatske javnosti nad propasti Grčke i fanatično navijanje za nama vječno nepogrešivu „danke Deutschland“ i njezino tobože neupitno pravo da pritisne te navodno bezobrazno bogate, rastrošne, korumpirane i lijene Grke da vrate monstruozno narasli dug pa makar usput svi krepali od gladi. Odnosno, kako je taj nadmeni i nadmoćni stav bezgrešnih hrvatskih boraca za zakon, poštivanje pravila i pravdu, sažeo jedan od napuhanih domaćih ekonomista amatera: - Ne treba im reći da će ikada živjeti bolje. Zgriješili su, trošili su raskalašeno, i sad imaju živjeti s tim teretom zauvijek.

Zauvijek živjeti s teretom? Pa čak su i Rusi prema Nijemcima imali više milosti nakon 2. svjetskog rata, da ne govorimo o oprostu polovice njemačkog duga londonskim sporazumom iz 1953. te presudnoj ulozi Amerikanaca u oporavku i dizanju Njemačke iz blata u koji se sama, ne prvi puta uvalila. Da sad ne spominjemo koliko je i kako uvalila druge uključujući tu danas prezrenu Grčku koja joj je također spomenutim sporazumom oprostila dug. U takvoj je situaciji bilo ipak nešto lakše stvarati gospodarsko čudo.

Usput, da ipak podsjetimo sve one koji s visine upozoravaju da su Grci na demokratskim izborima birali vlade koje su ih sumanuto zaduživale pa stoga ne treba prema njima imati milosti, i Nijemci su svoje kretene i zločince izabrali na demokratskim izborima. Bi li itko s jednakom arogancijom bio spreman izreći glupost da i Nijemci nikada ne smiju ni pisnuti i imaju zauvijek pognutih glava živjeti sa svojim povijesnim teretom, a taj je, hm, ipak nešto veći i teži od grčkog?

U Hrvatskoj se u pristranom lupetanju o grčkoj krizi ponajviše istaknuo Jutarnji list. Njihov top komentator (isti onaj koji je jednom genijalno ustvrdio otprilike da će nezaposlenost nestati jer je dokazano da nezaposleni imaju manje djece pa će prirodno i na opće zadovoljstvo kad tad izumrijeti) strastveno je zazivao propast „neodgovorne i nedisciplinirane“ Grčke i panično vapio da Hrvatska ne smije dopustiti da joj na vlast dođe neka Siriza, odnosno neka nekompetentna stranka koja daje neostvariva obećanja i vodi zemlju u propast „šećući na kraju po Europi i pričajući da je za sve kriva šačica hrvatskih bogataša“.

Usput je, premda je očito da o tome zna slabo ili ništa, malo trabunjao i o grčkom turizmu, pa trijumfalno objavio propast istog jer da im je pao trajektni promet. Zemlja u kojoj svaki turistički otok ima zračnu luku, i u koju samo Srbi i Bugari na ljetovanje dolaze automobilima propala je zbog smanjenog trajektnog prometa? Kakav ekspert...

Na stranu fanatično navijanje za bogate i jače, ali kvragu, koliko slijep moraš biti kada u Hrvatskoj upozoravaš na opasnost od nekakve Sirize, odnosno opasne ili neodgovorne vlade? Što bi se uostalom drugačije dogodilo čak i da vlast u Hrvatskoj preuzme neka Siriza? Propali bi? Živjeli bi u siromaštvu? Propustili bi pokrenuti neophodne reforme? Imali bi tragično loše pravosuđe, zdravstvo i školstvo? Ne bi znali što i kako s korupcijom? Ups, pa to već imamo. Što onda?

Ovdje na vlasti zapravo nikada nije ni bio nitko imalo sposobniji i odgovorniji od Sirize koja jest i nekompetentna i kojekakva, ali Grčku pouzdano nije gurnula u dužnička govna. To su uz nesebičnu pomoć pohlepnih kreditora učinili grčki HDZ i SDP.

Koliko je bedasto Hrvatskoj prijetiti Sirizom, toliko je degutantno s visoka iz Hrvatske držati lekcije neodgovornim i navodno lijenim Grcima. Uostalom, bi li mi koji smo nadaleko poznati po radišnosti i odgovornosti, da nam netko ponudi silne dodatke na plaću  i umirovljenje u mlađoj dobi uz visoke mirovine to s gnušanjem odbili i pozvali na odgovorno raspolaganje s novcem? Bi li itko? Bi li možda takvu neodgovornu vladu prijavili MMF-u ili barem Wolfgangu Schäubleu? Ili bi možda sve to objeručke prihvatili, pa neka traje dok traje, a poslije tko živ, tko mrtav?  

Grčka je, uglavnom, u sudačkoj nadoknadi dobila zeleno svjetlo za produžetak dužničke agonije s minimalnim šansama da svoj monstruozni dug ikada smanji, a kamoli otplati, a pitanje je što će donijeti skori izbori. Njemačka je pak na grčkoj krizi zaradila 100 milijardi eura, a sad je na Grcima da nađu način da nekako predriblaju sve te bankarske krvopije i birokrate na veselje svakog normalnog čovjeka i novi užas zabrinutih hrvatskih medijskih lešinara.

Novi izbori mogli bi stvari ponovno zakomplicirati, ali što se uopće dramatično može dogoditi? Ugrozit će Uniju? Propasti će sustav? Kme, kme... Pa što, ako treba neka i propadne. Ovakva Europska unija kakva je sada, razjedinjena, licemjerna, bezdušna i cijepljena od ikakve empatije i solidarnosti, baš i nije nešto za čime bi trebalo plakati. Da išta valja, ne bi ni došla u situaciju da joj prijeti propast od krize u državi veličine i gospodarske snage Grčke.

Osobno, svim srcem navijam da Grci izađu iz problema i nemam ništa protiv ako će na tom putu naljutiti i zajebati Nijemce. Drago mi je i kada ih zajebava i ljuti njihova interna Grčka, a to je taj tako neodoljivo nenjemački opušteni Berlin, jednako neodgovoran i sklon zaduživanju, lagodnom životu i zajebanciji. Grad po mjeri čovjeka.  

Grcima, pak, turizam unatoč prognozama jalnuških diletanata na sreću nije propao, dapače, sasvim se dobro drži i kriza ga nije zapravo ni okrznula. Najveći grčki zračni prijevoznik Aegean Airlines u srpnju je na turističke destinacije prevezao 19 posto više putnika nego u istom razdoblju prošle godine, a očekuje se da će biti premašen prošlogodišnji rekord od 21,4 milijuna turista koji su posjetili Grčku. Već se sada smatra da će ova sezona biti rekordna i po zaradi, odnosno da će biti premašeno 13,5 milijardi eura koliki je bio prihod od turizma 2014. godine.

Premda su brojni svjetski pa i hrvatski mediji objavljivali dramatične priče o panici i bijegu turista početkom srpnja kada je kriza bila na vrhuncu to je bila glupost i laž. Znam to, jer sam u to vrijeme bio u Grčkoj i na prekrasnom Karpatosu zajedno s drugim turistima i lokalnim Grcima u čudu pratio budalaštine koje su se objavljivale o bankomatima bez novca, neprimanju kartica i tobožnjim dramatičnim nestašicama hrane. Znam to, jer nakon što sam otkrio Grčku shvatio sam da njezinim otocima prema mojim kriterijima i ideji ljetnog odmora ni jedna mediteranska destinacija nije ravna, ali i da neovisno o kriterijima nudi apsolutno najviše za novac.

Kako sam uopće otkrio Grčku i navukao se na njezine otoke? Nije to zapravo uopće bilo teško. Za početak trebalo je raskrstiti s jednim od najpoznatijih od bezbrojnih lažnih hrvatskih mitova, a to je onaj koji kaže da je Jadransko more najljepše na svijetu, a naša obala i otoci nešto što ne postoji nigdje drugdje i da nema odmora do onoga na Jadranu. Plus, majkom svih mitova - da je Hrvatska ozbiljna turistička zemlja. To drži vodu samo ako ste ljubitelji pretrpanih i neuređenih plaža, precijenjenih restorana i neljubaznih ugostitelja sklonih prevarama svih vrsta, nadrkanih zatucanih lokalaca koji ne mogu sakriti koliko im idete na živce, trash turista bez kulture, brutalno visokih cijena bez pokrića, dakle svega onoga što dominira na Jadranu.

Jednom kada napokon, nakon bezbroj loših iskustava samom sebi priznaš da to nema veze s mozgom, da uludo trošiš novac i živce, i shvatiš da postoji svijet izvan granica Hrvatske, sve postaje lako. Treba samo krenuti u potragu za Svetim gralom, odnosno mjestom koje će biti najbliže vlastitim prohtjevima i shvaćanjima idealnog odmora. Nije Grčka bila ubod iz prve. Trebalo je pobijediti predrasude, nekoliko puta pokušati i promašiti, ali o putu preko mediteranskih destinacija do grčkih otoka detaljno u drugom dijelu priče o turizmu.

	Histerija oko Varufakisovog srednjeg prsta Možda i najzabavnija epizoda u tom njemačkom tabloidnom totalnom ratu protiv Grčke bio je srednji prst kojega je Varufakis pokazao 2013. na Subversive festivalu u Zagrebu. Njemački su tabloidi i trash talk showovi napalili javnost da je Varufakis pokazao prst čitavoj Njemačkoj i svim Nijemcima, premda to nije imalo veze s istinom ni mozgom već je izvučeno iz konteksta na bolesno tendenciozan način. Uglavnom, digla se neviđena galama, Bild i slični ravnatelji moždanih vijuga vrištali su o stravičnoj uvredi, a gluplji dio naroda, na žalost to je uvijek, svuda, pa i u Njemačkoj većina, osjetio se strašno uvrijeđenim kako ti užasni divljaci s juga nama pokazuju srednji prst, a mi im dajemo novac i bla, bla, bla... Uglavnom, auslander raus i tako to. Naravno, nisu svi Nijemci podlegli pomračenju uma. Normalna i empatična manjina upozoravala je da obične Grke ne treba dodatno kažnjavati jer ionako dovoljno pate. Svu tu bolesnu propagandu i antigrčku histeriju oko srednjeg prsta sjajno je ismijao Jan Böhmermann, odlični i za Nijemca neuobičajeno duhoviti voditelj NEO MAGAZIN ROYALEA, kultnog talk showa na  ZDF-u  (https://www.youtube.com/watch?v=Vx-1LQu6mAE&feature=share), koji je na kraju svoje emisije briljantno poentirao rekavši:  - Takvi smo mi Nijemci. Dva puta u istom stoljeću temeljito razorimo Europu, ali onda potpuno podivljamo i smrtno smo uvrijeđeni ako nam netko pokaže samo srednji prst. Nema tada razumne rasprave, jer mi smo, eto, uvrijeđeni i bijesni.“Ekipi vrlo gledanog talk showa Güntera Jaucha ( 5 milijuna gledatelja)  koji je prvi pokrenuo lavinu sa srednjim prstom Böhmermann je pljusnuo u lice istinu: - Niste ništa lažirali, samo ste taj srednji prst izvukli iz konteksta, prilagodili i dali prosječnom Nijemcu razlog da u sebi pokrene ono što najstrastvenije voli - da bude bijesan i ljut na nekoga.