Zermatt je najbolji izbor jer ima baš sve uključujući i dobru zabavu u gradiću, a prate ga za skijanje jednako dobri Stubaier Gletcher, Passo Stelvio i Hintertuxer Gletcher

Nitko ne kaže da ljeto ne može biti i bijelo. Tamo gdje je ono doista bijelo. Globalno zatopljenje, bilo ono mit ili zbilja, smanjilo je izbor, pa sada imamo vrlo malo mjesta gdje se može uživati u snježnim radostima i u srpnju, kolovozu, rujnu. Ipak, još uvijek postoje i nude vrlo dobru skijašku zabavu i u kasno proljeće i ljeto, a kada se to sve iskombinira s vožnjom biciklima, šetnjama, kupanjem u otvorenim planinskim bazenima i gastro užicima, može se govoriti o savršenom godišnjem odmoru daleko od vreve plaža.

Ljetno skijanje, razumije se, nije usporedivo sa zimskim i ne treba ga tako ni shvaćati. Uvjeti su dobri ili čak odlični ujutro, jer temperature noću padnu dovoljno da stisnu snijeg koji onda uglavnom drži do ručka. Nakon toga pod suncem sve omekša i postaje juha, pa je vrijeme za sunčanje, kupanje u bazenima ili bilo kakve aktivnosti koje ne uključuju skijanje, odnosno bespotrebnu agoniju na lošem snijegu.

MÖLLTALER GLETSCHER, Austrija: Blizina najveća prednost

Najbliži Hrvatima, ne sentimentalno, već kilometarski, jest Mölltaler Gletscher. Jedini koruški cjelogodišnji skijaški adut odličan je u kasno proljeće, posebno ako to proljeće nije ekstremno toplo. A ako jest – onda ništa od skijanja do donje stanice kabinske žičare (odnosno gornje podzemnog vlaka). U tom je slučaju Mölltaler prilično limitiran, sve se svodi na kratko skijanje s 3122 m visokog vrha do dna sjedežnice. Ok, jako nam se skija, jer je ekipica već premijerno umakala noge u Jadran, a mi volim kontre. U tom slučaju vrijedi varijanta „daj šta daš“, pa će i takvo skijanje biti dovoljno. Dva dana, niti sata dulje.  

U Flattachu, podno te ledene grdosije, ima nekoliko hotelčića s nategnutim zvjezdicama (Badmeister, Flattacher Hof, Sporthotel Flattach), ali cijenom korektnih. Hrana također može proći, posebno ako gazdu uvjerite da nemate više od 50 „ojra“ po osobi. Zna proći, isplati se probati. Mölltaler se sredinom svibnja gasi na dva tjedna, revizija, kontrole žičara i slične akcije. Pa se opet otvara, ali tada to više nije ozbiljno skijanje, već mučenje po „juhi“. Ok, može se i tada skijati, ali od 8 do maksimalno 11 h.

Kaprun odnosno Kitizsteinhorn, bitno je zanimljiviji, veći, raznovrsniji. I dalji. Ne valja u srpnju i kolovozu, mokro, golo, neprivlačno. U svibnju zna biti fantastično.

HINTERTUXER GLETSCHER, Austrija: Savršen u lipnju

Nevjerojatno, ali činjenica da susjedni Hintertuxer Gletscher doseže tek 200 metara više od Kapruna odnosno vrha Kitzsteinhorn (3029 m) osigurava mu bitno bolje uvjete. Lipanj na ledenjacima Olperer i Gefrorene Wand iznad mjestašca Hintertuxa zna biti gotovo savršen. Pa čak i početak srpnja, kao što se dogodilo prije tri godine, kad smo na nekoliko stupnjeva ispod ništice uživali tamo danima.

Riječ je o jutarnjem skijanju, oko podneva postaje manje ugodno a više mokro i tada se treba parkirati na terasu, naručiti bolonjez i colu ili pivo i pustiti da ekstremno jake zrake sunca od lica rade što žele. Šala, naravno, jer – naplata će stići, prije ili kasnije. Ali opet, ugodno je. A imamo i kreme. Nije ni tako jako daleko, tek 502 kilometra od Zagreba i 472 od Rijeke, premda sam put dosta traje. Bolje je i brže ići duljim putem preko Salzburga i Njemačke autocestama, nego kroz Tirol planinskim cestama. Na raspolaganju skijašima je oko 60 kilometara staza koje su otvorene od 08 i 15 do 16 i 30 sati. Dnevna karta je 41,50 eura, a šestodnevna 197,50 eura.

Za ljetno skijanje Soelden i njegove Rettenbash i Tiffenbach glečere treba zaboraviti (ne rade), a obližnji Pitztaller u formi je do prvih ozbiljnih ljetnih dana. Dakle, ne vrijedi truda.

STUBAIER GLETSCHER, Austrija: Najbolje skijanje, ali daleko od mjesta

Ono što, međutim, definitivno vrijedi i truda i novca, jest Stubaier Gletscher. I on se smjestio u Tirolu u blizini Innsbrucka. I najbolji je u Austriji. Golem, bijel, raznovrstan. Nije nažalost sve savršeno. Minus je što su sva iole bitnija mjesta u dolini daleko od početne kabinske žičare, pa je svakodnevna vožnja sa skijama u autu ovdje normala. Šteta. A gore, iznad 2800 metara, pravi je raj. Čak i u srpnju, ponekad.

Skijašima su na raspolaganju čak 62 kilometra staza, a opslužuje ih 26 žičara koje voze od 08 do 16 sati. Jednodnevni ski pass stoji podnošljivih 36,60 eura, šestodnevni 172,60 eura, a za tri od šest dana ski pass je 108 eura. Otkud onih 60 centi u prva dva slučaja i zašto ih nema u zadnjem teško je reći. Postoji čak i crna staza što je na glečerima rijetkost. Na 2900 metara je dječje igralište, a na 2600 metara nalazi se restoran, i bar čiji se krov otvara po lijepom vremenu. Ovih dana Stubaier doslovce blista. Topla preporuka!

ZERMATT I SASS FEE, Švicarska: Vrhunsko skijanje i zabava po paprenim cijenema

Zermatt i Sass Fee najbolje je što Europa ima ljeti, ako su uvjeti skijanje, snježne radosti i zabava. Dalek je beskrajno, košta podosta, ali Zermatt je čudesan. Gradić na 1500 m visine ima skoro 7000 stanovnika, naravno da „zeme“ rade u skoro svakom hotelu, ima ih i po restoranima. Zermatt ima sve  – šoping, noćni život, sportove ove i one vrste, noćni klub, bordel... I odlično skijanje tijekom cijelog ljeta! Samo ovdje i u obližnjem, manje spektakularnom Saas Feeu. Staze sežu do 3900 metara visine, što im daje više svježine i temperaturnog minusa, a ukupno ih je 26 kilometara. Ako govorimo o kolovozu, onda se skija na tri, četiri staze, što nije mnogo, ali čovjeka veseli.

Na vrhu skijališta nalazi se Matterhorn Glacier Paradise sa spektaularnim pogledom i netom obnovljenim restoranom koji nudi talijanske i švicarske specijalitete. Tko kupi ski pass za više od tri dana dobije i mogućnost vožnje bike liftovima. Dnevna karta je 84 franka, a za šest dana ljeti treba platiti 331 franak. Ponavljam, nije baš jeftino, ali ujutro skijanje/bordanje, popodne kupanac u otvorenom bazenu nekog hotela, navečer izlazak. Nije loše.  

PASSO STELVIO, Italija: Odlične staze i gastro ponuda

Italija, da ne bismo bili nepravedni, također nudi glečersko skijanje. Passo Stelvio iznad Bormija je odličan, često i u boljem stanu nego austrijski „kolege“. Nije toliko širok, nema 30 staza, ali ovo što ima, a to je vrlo pristojnih 20 kilometara staza, stvarno vrijedi dolaska. Područje koje podrazumijeva Bormio, Trafoi i Sta Mariju biciklisti smatraju rajem na zemlji, tu se vozi legendarna brdska etapa Giro d`Italia, a voditelji kultnog BBC-jevog Top Geara planinske ceste u tom dijelu Italije proglasili su naboljim i najatraktivnijim u Europi. Vožnja tim cestama je jedinstveno iskustvo, ali treba odabrati vrijeme kada ne vrvi biciklistima. Dobro bi bilo imati i neki bolji, odnosno jači automobil. Jasno, ovdje nećete moći naručiti samo bolonjez, Talijani nešto više znaju o pašti, pa je i izbor odličan. Da, čak i na skijalištu je bogat.

P.S. Nismo zaboravili francuske glečerčiće iznad Val d' Iserea i Tignesa. Ali je šteta doći u najbolje skijalište Europe i skijati se na tri umorne stazice. Ne, ne i ne. Iznad Les Deux Alpesa velik je ledenjak, ali dosadan za skijanje. Blag, jednoličan. Ako se kombinira sa šetnjicama i biciklizmom po regiji, svakodnevnim roštiljanjem po stazama i partyjima na otvorenom onda je to već druga priča. Tada ima smisla.