bec_kino2.jpg

Prosjaka gotovo da i nema, a ako i koji naleti to su imigranti. I nemaju izraz ovih naših kao da su na samrti

Nije baš da ništa ne znam. Eto, na primjer, jučer sam prvo dvjema Tajlanđankama (ne znam al nisu ni Kineskinje ni Japanke) pomagala da iznajme biciklu, a onda i jednoj gospođi iz Švicarske, i ne mogu si pomoći, pričam engleski, a stalno izgovaram Ojro.

Svakako te recimo osupne kad dođeš u Beč i vidiš na sve strane plastične boce, to se prelijeva iz kontejnera. Pola kune po boci bi im svakako koristilo. Ukupno je Zagreb čistiji od Beča, ali su zato Bečani nevjerojatno pristojni. Samo ja vozim po nogostupu, svi poštuju propise, propuštaju te, ne moraš se bojati da će auto dojuriti iz sporedne ulice.

Beskućnika sam jučer vidila jednog, i to mi je prvi ukupno. Otprilike ti dnevno dođe jedna osoba koja prosi, sve su to dosad bili imigranti. Nemaju onaj izraz na samrti kao naši prosjaci, nešto filozofiraju pa bi moglo biti i politički. Jučer je jedan prosio nudeći neke novine, političke. Samo jednom sam naletila na one koji te maltretiraju nekakvim prodajama ili  upitnicima.

Kaljinka i meni za 5 eura u Resselparku
Kaljinka i meni za 5 eura u Resselparku
Drugo, u šoku sam kako malo reklama ima. U Barceloni uopće nema reklama, to su oni gradskim propisima sredili. Ovdje ima reklama, normalno da ih ima u Kartnestrasse, svaki dućan ima iznad sebe oznaku. Ali onih reklama koje bi stajale na trećim zgradama, toga jedva da ima. I banke, više ima reklama i oznaka za Erste i RBA u Zagrebu nego u Beču. Taj Beč po kojem šetam uopće nije Beč gastarbajtera, to su sve klinci i turisti. Jučer su parkovi bili puni ljudi, s puno više ljudi nego u nedjelju, znači da i Bečani tu znaju uživati. Već sam naučila od njih: digneš noge na klupu, ali prije toga skineš cipele.

Nakon tog mosta na dunavskom kanalu, sljedeća stvar koja me pukla do suza bila je Kaljinka na harmonici u dvorištu restorana u Resselparku, Karlplatz. Sviđa mi se taj trg, taj di sam sinoć gledala film: ogroman je a ne djeluje ogromno jer je ispresijecan parkićima i lokalima, ima jedno 3-4 muzeja, par secesijskih zgrada.

Možda me lupa zbog tog ogromnog bazena pred crkvom, oko kojeg su postavili palme u pitarima? Baš je morski. A ta voda, to sliči na fontanu, samo što su onda naknadno izbacili ono iz sredine zbog čega se fontana gradi, pa je ostala samo voda i kameni rub na kojem ekipa sjedi, pije i ljubi se.

Dakle, tu su onda i parkovi, jedan je Resselpark i u njemu Resselpark restaurant. Čisti maksimir, ali ne onakav kakav je, nego onakav kakav bi trebao biti. Ekipa sjedi i jede, uživa, piše reklama da je u vrijeme ručka meni 5 eura. Inače puno restorana ima posebne, niže cijene od 12-14:30, kasnije to isto plaćaš skuplje. Dakle, harmonikaš se šeće među stolovima, škripi po onim bijelim kamenčićima i svira Kaljinku.

Golemi spomenik vojnicima Crvene armije
Golemi spomenik vojnicima Crvene armije
Nisam u stanju objasniti svoje osjećaje. Šta, patim za mladim Rusima koji su poginuli tjerajući naciste iz Beča? Za silovanim Bečankama? Nad svim ratovima i stradanjima? Jadnim ruskim emigrantima nakon 1918? Rusi su na sve strane, ali čuješ i španjolski, jasno. Možda koju stotinu metara zračne linije odatle je spomenik ruskoj Crvenoj armiji, taj dio sam mislila sutra obići. Već sam napisala da su Rusi držali pola Beča sve do 1955.

Još mi je u glavi onaj slikar, Helnwein. Tip kaže za sebe da je dobio strogi, katolički odgoj u austrijskoj obitelji niže srednje klase, i da je sve to što slika samo pokušaj da se nosi s onim što je doživio. Čitavo vrijeme on samo razgovara sa svojim traumama iz djetinjstva. Strašno je vidjeti te ranjene djevojčice. To je jako čudno kod njega: žrtve su uvijek djevojčice, većinom u bijelome. A kad pokazuje deformirane odrasle ljude, to su uvijek muškarci.

Npr lica su deformirana kao da su preživjela požar. Psihičku traumu on slika kao fizičku povredu. Ulaz na izložbu zbog eksplicitnih prizora nasilja zabranjen je mlađima od 16 godina!!! Svakako je njemu katoličanstvo isto što i nacizam. Na primjer, ima sliku sveta tri kralja dolaze Isusu, a kraljevi su nacistički oficiri. Ima divnu sliku Hitlera s dvije slatke djevojčice u bijelom.  Zar nije i Hitler bio samo čovjek??? Jedan od nas.

Jako volim tu vrstu modernog slikarstva koje je vrlo realistično, nekad i posprdno hiperrealistično, ali govori o bitnim stvarima, umjesto da bude dekorativno poput 99 posto prethodnika. Imaš od Helnweina npr sliku, svu u sivome, tri muškarca sjede u birtiji i najozbiljnije razgovaraju s Pajom Patkom, svi gledaju u Paju šta će on sad reći!! Ništa ti nije jasno, tip prošvikao?! U potpisu pod sliku pročitaš kako je Austrija toliko depresivna da je Pajo Patak super pozitivan lik, on nikad ne odustaje! Zbog nečega uvijek odvalim kad na slici ima neka lutka ili Diznijev lik, to u Zagrebu radi Pavle Pavlović, fenomenalan je.

Atraktivna Karlskirche na Karlplatzu
Atraktivna Karlskirche na Karlplatzu
Golubove ne smijem zaboraviti! imam pik na golubove jer me zlostavljaju, stalno pokušavaju saviti gnijezdo na mom balkonu, stalno mi seru pa tako sad prvi put ovog ljeta ne sjedim na balkonu nego stalno čistim, fuuj! Sinoć sam i na izlazu iz podzemne vidila upozorenje ljudima da ne hrane golubove, jer to znači hraniti štakore. Posvuda vidiš znamenitosti ograđene žičanom mrežom. Jučer sam uspjela viditi jedini spomenik koji je bio sav izasran ptičjim govnima, to je bio spomenik socijalistima i prvoj austrijskoj republici. Ne bi valjda ostavili govna na Franji Josipu?? Ti Austrijanci bi mogli nas sasvim dobro razumiti, naime i taj spomenik je najprije bio 1934. srušen, a onda su ga vratili Rusi 1948 (ili saveznici? ne znam u kojoj je to okupacijskoj zoni).

Jedan od trojice likova kome su digli spomenik je i ministar socijalne skrbi, prvi tip koji je uveo welfare state u Austriju, a onda vjerojatno i u ostatak svijeta. Zato je to meni toliko zanimljivo, u vrijeme kad se ruše sva socijalna prava ići gledati začetke socijalne politike u Europi. Taj građanski rat 1934 je također izbio zbog propasti banaka, ako sam dobro shvatila. Trebala bi još čitati, ne stignem od ovoliko landranja! Sutra sam posebno planirala istražiti Franza Ferdinanda, a sad pičim u Mumok! Nema mile lale, inače ništa u životu neću stići!