Tek predvečer sam otkrila kanal na Dunavu. To je čisti Dorćol, kafići koji se terasasto spuštaju prema obali, na samoj obali dolje splavovi i sve puno ljudi i života

Volim brijati sama i tako želim i ovdje. Super mi je bilo ono ljeto u Zagrebu, kad sam provela čitav godišnji u gradu, sama samcata. Divno! Tri tjedna u osmome sam šetala, obilazila izložbe i išla u kino. Jednom sam se okupala u Jarunu, za Bundek nisam stigla. Nakon toga mi to stalno fali: čitavo ljeto u mraku kina, kino Evropa i MSU, pa ljetno kino Tuškanac, ljetne večeri Teatra Exit isto vani na otvorenom, Kino pod zvijezdama na Gornjem gradu...skužila sam ovdje di imaju kino na engleskome, ali bez titlova. Ja bi radije original njemačke filmove, sa engleskim titlovima.   

Danas sam smazala ostatak tirolske iz Zagreba pod kipom Eugena Savojskog, u krugu habsburškog dvorca Hofburg. Tu sam slušala limenu glazbu u k&k uniformama, to je bilo dobro jer je bio početak dana i još mi se sav taj kič nije bio smučio. Sasvim sam zaboravila na taj Beč, taj sa bijelim perikama i mozart kuglama. Čitav grad ko kuga smrdi na konjska govna: konji seru u specijalno dizajnirane pelene, ali ih valjda ne stignu mijenjati pa sve ulice smrde li smrde, a govna nidi na vidiku. Na stotine fijakera vozi turiste naokolo  Za razliku od Zagreba, nigdje pasa i nigdje golubova. Ni ljudi. Bečani su valjda zbrisali, a s golubovima su obračunali.   

Kad su mi nakon silnog hodanja noge napokon otpale, sjela sam na terasu u kavanu Landtmann, to je kao jedna od tih poznatijih starih gradskih kavana, reklamira se da je Freud tamo pio kavu skoro svaki dan, prekoputa Burgtheatra. Većina gostiju su Rusi, Česi i ne znam koji sve ne slavenski jezici, ekipa kojoj je skroz normalno sebi i djeci naručiti tu ručak koji blago rečeno baš i nije jeftin.

Ja sam smireno pojela svoj apfel štrudel i popila mali makjato (8 eura) s pogledom na veliki crveni natpis Wir kampfen um jeden Arbeitsplatz, borit ćemo se za svako radno mjesto, u potpisu SPO, što znači njihovi socijaldemokrati.

Kroz pokrajnju ulicu su razvukli slogan Nećemo dopustiti da milijunaši upravljaju našim životima. I sve to preko puta Burgtheatra, u samom srcu buržoaskog Beča. Jel vi uopće možete zamisliti Milanovića da kaže: - Borit ćemo se za svako radno mjesto? Ma ne, u Hrvatskoj je borba za kapitalizam borba za što više otkaza, ne manje.   

Sutra je nedjelja i malo prometa, mogla bi bajsom do Karl Marx Hofa. To je naselje u 22 becirku, izgrađeno u vrijeme socijalističke vlade tridesetih. I austrijanci su imali svoj građanski rat, nisam znala, 1934. kad su fašisti išli rušit socijaliste/komuniste. Onda su im nacisti ubili premijera.   

Crvena armija ih je, oslobodila 1945. Kasnije su do 1955. Bečani bili pola pod Rusima, pola pod Amerima, Francuzima i Englezima. Isto ko Berlin, samo što nije ostalo trajno, povukli se Rusi nakon deset godina. Imali su spomenik ruskim osloboditeljima, no o tome nema ni riječi u novom vodiču, moram to provjeriti. Rusima su obećali da neće u NATO, da će ostati neutralni. I zato su tako kasno ušli u EU. Posvuda su natpisi na ruskom jeziku, ma i ostalima, ali ne i na BHS-u. Zato šta svi naši pričaju njemački?  Bila sam planirala da danas samo hodam, a i dan je sa svojih 25 stupnjeva bio idealan za to, ali sam otišla na izložbu jedne Švicarke, nadrealistkinje, sutra se zatvarala. 

I da skratim, tek predvečer sam otkrila Dunav! Beograd! To je kanal na Dunavu, ali je čisti Dorćol, kafići koji se terasasto spuštaju prema obali, na samoj obali dolje splavovi i sve puno ljudi i života! Malo austrougarske, malo stalklenih nebodera, ma baš ko doma! Tu sam isprala okus lošeg apfelštrudla i još lošije kave sa jednim lijepim čikn nudlima (3,70 velika porcija) u kineskom fast fudu s par stolova vani. Uspila sam, registrirala sam bajs i provezla se jednu stanicu, sutra bi mogla više. (City Bike Wien, fenomenalna stvar: javni sistem rentanja bajkova, sat vremena besplatno, i nakon 15 minuta odmora ponovo ti teče besplatni sat! Najbolji način za obići grad). 

I ne samo da imaju bureka, nego imaju i nešto što zovu "Bosna", a to je neki hot dog s nekom vrstom kobasice. Al burek nije burek, moš mislit bureka s patliđanima! To su im turci podvalili nešto falš.  
Eee ona zgrada di piše "Pola" i "Triest" s druge strane ima i Šibenik i Split! Noge su mi otpale. Eto. Trebam rezervne noge.