Ne, 12 dana nije dovoljno za obići Berlin niti si ispuniti sve želje. Jedna stvar se definitivno promijenila: usprkos svim tim grafitima i plakatima za Bad Religion, ne mislim više da je Kreuzberg pankerski kvart

Uoči odlaska morala sam se oprostiti s najdražim mjestima, sve od Karl Wilhelm Kirche do Alexanderplatza. Išla sam na mjesto na koje sam odvalila prvi dan, Rosa Luxemburg Platz, uz Volksbuhne, važno kazalište u kojem nisam bila jer nisu imali ništa na engleskom. Tek sam danas skužila da je na istom tom trgu i sjedište Die Linke, njemačke ultraljevice.  

Dođem pred kafić Luxemburg di sam zadnji put uživala: tada je bilo hladno i sjedila sam unutra, sad je vruće, sjedi se vani, uz travnjak pred kazalištem na kojem leži brdo klinaca i zabavlja se. Htjela sam jesti, ali skužim da je skoro 6 popodne, a meni važi do 3. Sad imam izbor: goveđa jetrica (15 eura), goveđi obraz (13 eura) i Bigos, nešto poljsko za 10. Okej, s velikim strahom pristanem na taj Bigos, i na kraju dobijem divnu hranu: kupus dinstan na crveno, baš kako moja mama radi, samo što su umjesto slanine u to narezali kobasice! Plus divnu miješanu salatu s matovilcem.

Sinoćnji vrhunac ipak je nadmašen. Večeras sam doživila malo pravog Berlina: zadnja predstava u Maxim Gorki teatru, „Small Town Boy“ Falka Richtera je prava bomba. Za njega sam čula kad su neki Slovenci radili predstavu po njemu, tako sam zaključila da je in. Malo sam se prestrašila kad sam skužila da je to pederska predstava, ali na kraju nisam zažalila. Richter je nešto kao njemački Frljić (ko zna koliko oni Frljića imaju): je, priča je o pederima, ali deru nemilo Angelu Merkel jer podržava Putina koji gazi homoseksualce, i poimenično prozivaju njemačke političare desničare i homofobe, posebno okrutno su derali ženu koju je CDU imenovao kao povjerenicu protiv diskriminacije, a ona je izvorni Marko Thompson tip.

Glumi i onaj mladi Srbin što je glumio Gavrila Principa, Aleksandar Radenković, i odličan je. Kad kažem da sam konačno doživjela malo pravog Berlina, mislim na ono politički ili umjetnički radikalno, kritično…nešto čega nemaš u Zagrebu, a ovoga doista ne možemo ni zamisliti, a kamoli imati.   

Tek sam malo taknula taj Berlin, a već moram ići! Ne, 12 dana nije dovoljno za obići Berlin niti si ispuniti sve želje. Jedna stvar se definitivno promijenila: usprkos svim tim grafitima i plakatima za Bad Religion, ne mislim više da je Kreuzberg pankerski kvart. Tako je: ne možeš vratiti prošlost, ne možeš nadoknaditi ono što si propustila. Nakon svih ovih dana, vidim da je moja ljubljena Oranienstrasse kao Rovinj početkom lipnja. Šteta što odlazim prije nego što su počeli prikazivati dokumentarac protiv turista u Kreuzbergu!