Golema bivša bolnica Bethanien je skvotirana i sada je kulturni centar. Tu je sve čisto i zabranjeno je pušenje. U Mitteu se, pak, miješaju glamur skupih dućana i grafiti

Već sam jako umorna: deset sati sam spavala!  Prvo sam se prošetala do Bethaniena, bivše bolnice koja je skvotirana i tu je među ostalim prostor za izložbe, predstave, razne udruge i udruženja, bio-vrtlarstvo… Svi zidovi i vrata su totalno izgrafitirani, sve je onako kako malo dijete zamišlja Berlin. Morala sam u zahod i sva u strahu uđem - a ono tamo sve čisto i uredno, i lijepo piše: Verboten! Rauchen Verboten!! Podsjećaju sve pušače da je u kompletnom prostoru Betanije zabranjeno pušenje. Hm…Po kafićima se posvuda puši.   

Tu sam vidjela jednu super stvar od Maruše Sagadin, cure koja živi između Berlina i Novog Sada: u Novom Sadu je pitala ljude koji bi Evropljani oni htjeli biti. pa su joj pisali svašta: Berlusconi, švedski bravar, dobro plaćeni profesor, "ovo isto, ali Švajcarac", pa Zoran Đinđić... to je stvarno bilo dobro.   Nakon toga sam odlučila ići na drugi kraj grada na grupnu izložbu Kineza, manje razvikanih od Ai Weiweija. Izložba je u Uffer Halle, ufer je obala rijeke, baš me zanimalo.

Izašla sam iz U8 na Pankstrasse i ponovo je sve bilo kako sam navikla: kebabi i falafeli, dućani s robom sa pijace za žene s maramama s reklamom "made in Milano". I taman sam pomislila kako je Berlin u stvari čudan, tek naizgled multikulturan ali tu su ustvari samo Turci i Kurdi i nešto sitno Kineza, niko više: di su im Marokanci, Tajlanđani, Pakistanci, Afrikanci? Jako im fali te kulturne raznovrsnosti, mislim se ja. I odjednom skužim da sam nabasala na crnački kvart.

Crnci sjede pred kafićem, restoran s hranom iz Afrike, u sekundi skužim da je sve drugačije, drugi lokali, auti, ljudi, sve.  Skužim neku burekdžinicu preko puta  (ujutro sam pojela börek i popila turski čaj u burekdžinici u mojoj ulici) i noge mi se razvesele! Tu sam uzela krafnu i kavu (ukupno: 2 eura) i sjela malo odmorit.   Kinezi su me gadno zajebali: to je prvo mjesto gdje su me natjerali da platim ulaznicu, 4 eura. To su nekakva bivša skladišta uz rijeku di su napravili prvo centar za suvremeni ples a onda i ovaj izložbeni prostor, sve je kao improvizirano, a vrlo šarmantno i vrlo art. Uzbudljivije nego oni kičasti muzeji u centru.   

Odatle sam krenula u Kino Central - Mitte! Mitte je taj novi centar Berlina di je prije bila istočna Njemačka, a sad je turbo ušminkan. Krenula sam sat i pol ranije: kino je od podzemne udaljeno 350 metara, ali iskustvo mi govori da se to zna oduljiti.   Tako je i bilo! Sat i po mi je u dlaku bilo dovoljno za tih "350" metara. Po karti, da bi došla do kina, moram proći kroz nešto što nije prava ulica. To je sto posto ovaj Hof! To su im velike stambene zgrade s unutrašnjim dvorištem i puno prolaza, a ova - Hascheshe Hof - je bila specijalno važna zbog secesije, nemam pojma. Na sve strane su table di ti piše "za više o povijesti ovog mjesta kliknite na svoj mobajl fon"...a šta s nama koji ne želimo trošiti u roamingu??  

Tu sam se totalno pogubila. Jako lijepa zgrada s krasnim unutrašnjim dvorištem, sa 7-8 krila, a kad želiš izaći iz nje, eto ti dizajnerskog dućana s torbama, pa onog s cipelama, pa malo knjiga i bilježnica.... pojma uopće nemam kako sam se odatle izvukla, pa kao u bajki s Alicom prošla kroz još jedno čudesno hipi dvorište sve u grafitima i drvenim klupama na Sopihiestrasse i mrak ljudima šta su pili piva i nekako izbauljala na površinu, natrag u grad, na svjetlo, među tračnice i izloge! To je već bila Rosenthaller strasse i kino mi je bilo pred nosom. Fantastična mješavina fensi šmensi novog Berlina i starih izgrafitiranih patiniranih prolaza.   

U zadnji čas sam utrčala u red za sladoled (home made - preporučam!). I dobro, uđem ja, a nidi kina!! Već od ulaza u Rosenthallerstrasse 39 ti je ko da si ušao u početak osamdesetih, lutaš okolo s Nick Caveom i Einsturzende, više ne znaš jel si pijan ili drogiran...mislim normalan studentski život. Dakle: grafiti dokle vam pogled seže, sve je iscrtano, lijevo desno, gore dolje. Oronuli prolaz između zgrada, još jedno unutrašnje dvorište, ali za razliku od onog susjednog koje je totalno haj stajl, ovo je i dalje u starom berlinskom rock'n'roll stilu. I hodaš i hodaš i hodaš i nikad kraja, i ništa ti nije jasno, pa kakvo je to dvorište? Grafiti, kafići, ateljeići...usput su tu ubacili muzej Ane Frank i ko zna šta još kad napokon: kino!!!   

Film je bio fantastičan, s mojim omiljenim Moritzom Bleibtreuem. Izvrstan je i Jurgen Vogel, njega dosad nisam gledala u ovako dobroj ulozi.  

Nekoliko sati bila sam baš sretna, sretna-sretna: našla sam koncert na koji ću ići!! The Julie Ruin, novi bend Kathleen Hanne, pokretačice Rrrriot Grrl svira u Berlinu!! Par sati kasnije, odem na sajt: Kathleen otkazala koncert zbog bolesti, šmrc....