Budimpešta je nevjerojatno mlada, naročito noću. Moja budimpeštanska adresa nalazi se u samom epicentru sedmog distrikta, u staroj Židovskoj četvrti - mladima poznatijoj po nadimku "party district". Ovdje stoluje svjetski poznata, iznimno vibrantna mladenačka noćna scena - tzv. ruin pubova (pubovi u ruševinama).

Ne čudi stoga što sam neke od najboljih dana svojeg budimpeštanskog života proveo noću. Pregršt me uspomena veže za ovaj dio grada. Neke su epizode bespovratno urezane u moju memoriju, spremne za novo evociranje, a neke su pak zauvijek izgubljene, utopljene u pozamašnim količinama palinke (nezaobilazne mađarske žestice), koja se u svakom lokalu ovog kvarta, nakon svakog sumraka, pa sve do zore - toči u hektolitrima. Pojedine, međutim, uspijevam povratiti iz pepela zaborava, no na njih me moraju podsjetiti moji prijatelji, svjedoci tih zbivanja i noći.

Intermezzo takvom vampirskom lifestyleu činile su neodgodive fakultetske obaveze, no fokusirajući cijelo svoje vrijeme na night shift, na uspomenjavanje, degustaciju kapljica svih vrsta i zatvaranje lokala, samom sam sebi uskratio upoznavanje sa svojim novim, tada još uvijek neotkrivenim habitusom. Jer ne dajte se zavarati! Židovska četvrt i party district tek se naizgled odnose kao dvojnici. Židovska četvrt je sve ono što pary district nije, njegov je doppelganger samo po lokaciji - slično kao što su Budimpešta pod mjesecom i Budimpešta pod suncem, dva potpuno drugačija grada. Party district, mjesto je na kojem se prave uspomene, a Židovska četvrt, unakažena bolnim prošlostima, uspomena je sama po sebi - tako nam skulptura tugujeće vrbe ispred Muzeja židovske povijesti ne da zaboraviti nacizam, a orunulost i zapuštenost zgrada, komunizam.

Svega pedesetak metara od mog stana, na početku Ulice Dohany, nalazi se Velika sinagoga, najveća u Europi i druga najveća u svijetu. Izgrađena u bizantsko-maurskom stilu, impresivne forme, sa dva tornja nalik minaretima na prvi mi je pogled izgledala kao džamija. Tu je negdje počinjao geto u kojeg su Nijemci i mađarski nacisti potjerali oko 70 000 Židova. Njih 10 000 skončalo je prije nego što su sovjetski vojnici oslobodili geto. Iako je neuobičajno smjestiti groblje u blizini sinagoge, 2000 ljudi pokopano je u njenom stražnjem dvorištu. Njihovi su grobovi simbol svirepog zločina i holokausta u Mađarskoj.

Ulica Dohany danas označava središte mađarske židovske zajednice. Krenem li u suprotnom smjeru, proći ću pored židovske škole (na čijim je dverima urezbaren nacrt židovske četvrti sa kratkim osvrtom na njenu veličanstvenu povijest), a skrenem li lijevo naći ću se u famoznoj Ulici Kazinczy.

Ovdje se smjestio najčuveniji ruin pub Szimpla, startna pozicija svakog novopridošlog parijanera koji u Ulici kulture na dispoziciji ima zaista šarolik izbor klubova, kafića i restorana.

Skrivena iza njihova zasljepljujuća blještavila, primamljivih cijena i animalnih krikova pijanih Britanaca, nalazi se ortodoksna sinagoga u čijem se kompleksu nalaze i košer restoran i dućan. Na tom se potezu, kroz Ulicu Dob pa tamo prema Ulici Kiraly, još jednom omiljenom partijanerskom odredištu, nalazi još nekoliko košer restorana.

Preporučujem restoran Carmel u kojem sam svoje, tada još neodnjegovano nepce, prvi put izvrgnuo čudesnim specijalitetima židovske kuhinje. Savjetujem da svoje gustativne sposobnosti iskušate na fenomenalnom Šabat meniju: jelovnik sa četiri slijeda stajat će vas oko 130 kuna. No, pustimo po strani na trenutak gurmanske aspiracije i nastavimo s obilaskom.

Prolazimo Ulicom Wesselenyi, radeći tako krug i i vraćajući se natrag prema Velikoj sinagogi. Međutim, umjesto ravno, skrećemo desno i izbijamo na Dob ulicu. Nastavljamo kroz Gozsdu, prolaz koji vodi prema Ulici Kiraly. Neupućeno oko možda će prvog trena podsjetiti na zagrebački Miškecov prolaz. Međutim, nakon tek nekoliko koraka vidite da svaka možebitna sličnost prestaje. Goszdu, okićen šarenim i blještavim svijetlima, noćna je scena sam za sebe - doslovce na svakom koraku: kafići, restorani, klubovi, karaoke barovi, zalogajnice i slastičarnice. Tko bi uopće mogao pomisliti, dok stoji tako okružen dobrim vibrama i razularenim turistima svih generacija da je ovdje nekoć počinjala granica židovskog getoa: U Ulici Kiraly stoji replika zida sa žičanom ogradom koji se tih burnh godina protezao oko geta.

Nastavljam dalje i napokon, stižem do Rumbach sinagoge u Ulici Raumbach Sebestyeh. Stilom nalik na manju verziju Velike sinagoge u Ulici Dohany, tijekom Holokausta korištena je kao centar za deportaciju, a nakon što je na mađarsko tlo zagazila sovjetska čizma, desetljećima je zjapila u oronulom i zapuštenom zaboravu. Nakon obnove i popravka krova, danas služi kao muzej i koncertna dvorana. Tu i završava moj obilazak židovske četvrti i tri čuvene sinagoge stare koje u njoj čine  tzv. „židovski triangl" i svjedoče o 150 godina neprekinutoj povijesti mađarskog/budimpeštanskog židovstva.

In summa, kada se se pri posjetu Budimpešti zadesite u ovom jedinstvenom djelu grada, prepustite se živahnoj energiji njegova noćnog života, iskusite luckasti ambijent Szimple, osvježite grlo u Kuplungu i razbacajte se u Fogaszu. Stvorite terabajte uspomena u party districtu, no jednom kada noć završi i kada aspirin zalječi njene konsekvense, dajte si vremena i doživite sve te druge, tuđe uspomene koje u svakom svojem veličanstvenom kutku skriva stara Židovska četvrt. Nećete požaliti.