Kod nas u susjedstvu na praškim Vinohradima, ugao Manesove i Trebizkseho, otvorili su “Bar & Books”. Podrumski prostor sa šankom u dnu prostorije, nekoliko ne odveć intimnih separea, stolovi i stolice od tamnog drveta. Podsjeća me na kolonijalni klub britanskih gentlemena kako ih prikazuju u filmovima, nije da sam sjedila u jednom.

U samom turističkom centru Praga ima još jedan “Bar & Books”, stariji rođak ovog vinogradskog, ali sklonjen je malo sa strane pored turističkih staza, u jednoj maloj, stvarno opskurnoj uličici gdje pošten svijet ne zalazi pa se njihov baro-knjiški gost osjeća kao connoisseur alternativnih zakutaka iako je osjećaj totalno pogrešan, jer posrijedi je nimalo sentimentalna, ne daj bože socijalno osvješćena firma. Sudeći po cjeniku i ponudi, nema tamo pisaca početnika i umjetnika s budućnošću. “Bar & Books” poslužuje goste etabliranog i ne baš plitkog džepa.

Retro dojam ovog vinogradskog bara nije toliko primjetan u unutrašnjem uređenju prostora koliko u atmosferi – spustite li se polukat niz stepenice, ispod zatamnjenih prozora koji gledaju na pločnik, dominira crno drvo i tamno-crvena koža, a zidovi su goli. Osoblje je uniformirano - bijela košulja (barmen), crvena haljina (domaćice). Bar se otvara kasno popodne i radi do jutarnjih sati, tamo ne sjedi mlađarija već nekakvi ni stari ni mladi šutljivi gosti kojima sam, gle čuda, i sama nalik.

Dok tako u polumraku i osami “Bar & Booksa” ispijam čašu vina, odjednom više nisam sigurna jesam li u bar ušla prije deset minuta ili tu sjedim tridesetak godina kao ovovjeki Rip Van Winkle. Ništa mi uokolo ne jamči ni datum ni mjesto. Nema muzike, nema TV-a nad šankom ili novina po stolovima. A najzanimljivije je - ne vidim ni jednu jedinu knjigu! Tu je Bar, ali gdje su Books? (Poslije sam ih otkrila. Posložene su u zahodu). Ostali gosti doimlju se jednako izgubljeno poput mene, a osoblje, dvije dame i barmen, također mogu, ali i ne moraju biti iz ove kalendarske godine. Po odjeći, držanju i obraćanju, sasvim je moguće da su išetali iz vremeplova parkiranog negdje na krovu zgrade.

Miriše mi na rane osamdesete, stariji čitatelji možda će se prisjetiti zagrebačkog “Ritz” kluba na početku Petrinjske ulice, tajanstvenog mjesta gdje su se noću okupljali ljubitelji striptiza i wannabe kabareta. Tamo sam kao srednjoškolka provela par dnevnih sati kada smo kolektivno markirali kemiju. Popodnevni “Bar & Books” podsjeća me na taj davni Ritz; poluprazan, polumračan i polumrtav, u iščekivanju noći i noćnih gostiju.

Shvatit ćete stoga da se uopće nisam iznenadila kada sam (šećući psa) na vratima svog vinohradskog Ritza jednog popodneva otkrila skromni plakat koji najavljuje nastup praške burleskne trupe “Strictly Burlesque” u subotu navečer! Srce mi je poskočilo! Dita Von Teese! Ili njena mlađa sestra, nije važno? Konačno i u našem gradu!

U subotu navečer s niskom biserja i uskom haljinom uhvatila sam pod ruku prijatelja Z. i odvela ga u “Bar & Books” na predstavu. Z-a je naime, ostavila dvostruko mlađa partnerica pa iako smo on i ja davnih dana raspravljali o sasvim izvjesnom razvoju njegovog erotskog scenarija, moj je prijatelj ipak u teškoj bedari pa rekoh: vodim ga na pjenušac, dekadenciju i burlesku gdje će bar privremeno zaboraviti na svoju nimfetu. Pridružila nam se i moja najmlađa sestra, kompjutorski geek i feministica zainteresirana za antropolgiju, htjela je naime usporediti jednu “socijalno angažiranu” burlesku iz Beograda s ovom praškom, pravo društvo za show i alkohol!

Došli smo u osam navečer, naručili pjenušac i krenuli u razgovor. Naravno, dominirao je raspuštenac slomljenog srca koji nam je do detalja opisivao svoj ljubavni brodolom iako smo na samom početku večeri svi troje u glas ponovili gradivo - “Ljubav je droga”, profesor Brian Ferry; u zaljubljenosti čovjek nije normalan, u zaljubljenosti si jedan drugi TI, ali nije se dao nečastivi krstit’, i dalje nam je pričao o njoj, o svemu što su jedno drugome izrekli preko Skypa, o njenim nedoumicama i dvojbama, prekrasnom baršunu njene mladenačke kože, i tako dalje, i tome slično.

Nisam se dala iznervirati Z-ovim solilokvijem, bila sam predobre volje (burleska, burleska!) da mi pokvari raspoloženje ova priča o nađenom pa izgubljenom erotikonu! Srećom, sestra je preuzela inicijativu, dovoljno je mlada da se čista srca upusti u razgovor o svjetovnim statistikama pa je Z-u prenijela teorijske spoznaje - faze prevladavanja ljubavnog prekida: denial, anger, bargaining, depression, acceptance, na što se ovaj razgoropadio, prepoznao se u fazama i laskalo mu je da o svojim nevoljama razgovara s dvije upućene ženskinje pa je nimfeti u nemoćnoj zlobi poslao SMS da eto, sjedi i pije s dvije zamamne sestre, u iščekivanju burleske, kao šlag.

A onda je počelo!

Prvo se oko nas razvila gusta ledena magla, London prije mjera za zaštitu okoliša, a onda krenuše taktovi dramatične glazbe!  

Iza teških, baršunasto-tamno-crvenih zastora u dnu sale, pod spot-reflektore izlazi mlađi muškarac - ceremonijal majstor, mršav ko Kristuš, u smokingu s tamnim Ray-bankama na nosu! Pozdravlja nazočne, pjeva u mikrofon, predstavlja prekrasnu Lady Mousellycu koja nastupa odmah nakon uvoda!

Lady Mousellyca nam svima oduzima dah!

Prekrasna gejša u baletnim papučicama otpleše ples ljubavi s naoko stidljivim odbacivanjem svile i kadife koje joj pokrivaju zanosno tijelo. Z. zaboravlja ne samo svoju nimfetu nego i Mliječnu stazu plus gravitaciju pride, a bome i ja sam začarana - djevojka je majstor zanata, nije to samo skidanje-striptiz, ona je plesačica, umjetnica i vladarica sale! Publika - koju više od polovice čine žene - oduševljeno pozdravlja prekrasnu gejšu! Sestra i ja podcikujemo i aplaudiramo, svatko bi nas poželio u gledalištu, Z. zviždi najmuževnijim zvižducima!  

Lady Mousellyca nestaje za zastorom, a nama se uz pjesmu i mikrofon opet obraća mršavko-konferensije, David Jahn, umjetničkim imenom Sonny Vargas, Švicarac i režiser koji u Pragu afirmira burlesku od 2007. godine. Predstavlja sljedeću numeru, sve uz karaoka pjesmu i kabaretski ugođaj. Nastupa Angelina Angelic!

Gledalištem drmne električna munja nadmoćnog seksualnog arhetipa žene majke, božice i stvoriteljice! Anđeoska Angelina je platinasta plavuša besramnih oblina, korpulentna ljepotica, spoj Jessice Rabbit i Marilyn Monroe u blještavoj crvenoj haljini, apsolutna kraljica koja oduzima dah! Unatoč teroru medija i modne industrije, ova ljepotica XXXL dimenzija suvereno vlada podijem i mi joj padamo ničice pod skute! Ona je apsolutna kraljica, Isis, Gea, Majka Zemlja, to je elementarno žensko u svoj svojoj snazi! Angelina pjeva, mi smo očarani, odbacuje svoju Jessica Rabbit crvenu opravicu i ostaje u crnom donjem vešu, njena nam ljepota oduzima dah! Sestra i ja ludujemo, Angelina je girl-power, emancipacija, slobodna u svom nebogobojaznom plesu i mesnatoj golotinji!

Evo opet mršavka! Pali cigaretu Z-ovim upaljačem, ovaj je već lelujav od vina i erosa, nimfeta je sigurno pohranjena u privremeno nedostupnom pretincu Z-ovog mozga. Mršavko najavljuje treću ljepoticu - Miss Cool Cat!!!

Nomen est omen, Miss Cool Cat crvenokosa je ljepotica zelenih očiju, mačkasta Venera vretenastih udova, hoda poput mazne felino-mesožderke u maskirnoj uniformi, opasna je poput napalma i cluster bombe istovremeno! Prisjećam se talijanske prijateljice Silvije koja mi je davnih godina kada se Cicciolina kandidirala za parlament pričala o svojoj sestrični Flaviji, članici Cicciolinine trupe. Sestrična je tada imala vlastitu rolu u Cicciolininoj ljubavnoj predstavi s kojom je trupa obišla svijet. Flavijino umjetničko ime bilo je RAMBA, slavu je stekla posebnim načinom svlačenja maskirne uniforme. Sjećam se kao jučer Silvijine prezentacije Flavijinog akta u ljetno popodne u našoj skromnoj novozagrebačkoj garsonjeri;

Flavia prvo nestašno otkrije jednu dojku, hop!, pa je onda bezobrazno zakrije, onda zadirkujući hop! otkrije prijateljicu, tj. drugu dojku, pa onda i nju, nevaljalica, zakrije, a onda slijedi grande finale, širom rastvori šatorsko krilo, military Rambo košulju i bljesne u svoj svojoj 4D-košarice ljepoti. Smejte se, smejte, ali Flavia je kao Ramba othranila i otškolovala dvoje djece, sve uz pomoć maskirne uniforme!
 

Očito je da i Miss Cool Cat zauzima tu nišu, military aspekt muške žudnje, naoružana gospodarica i stroga majka s kojom nema šale - ukoliko ona to ne poželi. Sasvim je izvjesno da se naša crvenokosa Mačkica pod reflektorima sjajno zabavlja, sestra i ja je oduševljeno pozdravljamo, publika luduje dok bradavicama vrti svilene kićanke poput Black Hawk helikoperskih elisa. Ovacije, pljesak, otvaraju se nove i nove boce šampanjca, novac se obrće!!!

Nova burleska fenomen je koji se javlja početkom 90-ih godina prošlog stoljeća, prvo u Americi, a zatim preko Britanije seli u kontinentalnu Europu. Njena medijski najeksponiranija zvijezda svakako je Amerikanka Dita Von Teese, porculanska ljepotica savršenog stajlinga, vrlo lijepa i vrlo inteligentna poslovna žena. Nova burleska nadovezuje se na starinsku prethodnicu, kazališni žanr koji se iz viktorijanske Engleske prebacio u Novi svijet i tamo se etablirao kao jedna od najpopularnijih formi zabave muškog dijela radničke klase.

Davno prije ženskog biračkog prava i ženske građanske jednakosti, na dokovima New Yorka 1868. iskrcala se Engleskinja Lydia Thompson sa svojom umjetničkom trupom “Britanske plavuše”. Ova je grupa mladih žena lansirala ono što se podrazumijeva pod klasičnom američkom burleskom. Izazovnim nastupima i smjelim kostimima, napose provokativnim čarapama svijetlo-ružičaste boje koje su podsjećale na kožu golih ženskih nogu, potpaljivale su maštu newyorških dokera i građevinskih radnika te regrutirale nove  obožavatelje iz redova varijetetskih posjetitelja. Podsjećam da Lydia i njene Plavuše herojski zadižu suknje u doba kada po boljim kućama zamataju noge od stolova, sve u slavu ćudoređa i čednosti.

Stara burleska vrhunac doživljava koncem devetnaestog i početkom dvadesetog stoljeća kada bolje trupe napuštaju noćne klubove i počinju putovati diljem sjevernoameričkog kontinenta, gostujući po unaprijed dogovorenim turnejama. Okosnica predstave je izazovna žena, seksualnost, humor, glazba, satira, groteskna jukstapozicija ozbiljnog i ismijanog, subverzivna nepristojnost. S popularnošću raste i njena notornost pa tako i otpor iz krugova koji s burleskom poistovjećuju prostituciju, polusvijet i kriminal. U doba prohibicije burlesku pokušavaju i zakonski zabraniti, jer uz nju se veže ilegalno točenje alkohola.

Vremenom se žanr umara. Koncem Drugog svjetskog rata američka je burleska samo sjena slavnih godina, popularna kultura definitivno seli na film, a burleska propada na najniže grane i banalni striptiz. Revival doživljava prije tridesetak godina i sada je dio mainstream kulture, uspješno jaše na valu feminizma, Ditu Von Teese teško je sažaljevati kao pasivni objekt seksualne manipulacije kada pred razdraganim mnoštvom muško-ženskih fanova ispija rashlađen koktel, sjedeći u divovskoj martini čaši.

A nas troje? Isteturali smo iz “Bar & Booksa” u najboljem raspoloženju, raspjevani i zaljubljeni u život, totalno opčinjeni predstavom. Pozdravismo se uz zavjet da već sljedećeg petka idemo do “Royala”, kabareta u susjedstvu gdje praška trupa izvodi burlesku redovito svakoga tjedna, a ja sam se unatoč zrelim godinama u međuvremenu prijavila i na umjetnički kurs (za početnice) koji će za koji tjedan povesti burlesque-artistica, gošća iz Engleske. Pokrećem umjetnički projekt te zazivam ljubiteljice burleske da mi se pridruže, uvjet je da ste stariji od 45 godina, jer bože mene, lako se burleskirati kad sve stoji i zateže pod naplavinama estrogena, pravi se feminizam, hrabrost i zaigranost dokazuju tek kada vas mainstream škartira kao upotrijebljenu i potrošenu, tada je vrijeme da poskočite i kićankama u zraku ispišete “No Pasaran”! U međutku ću na jubituu potražiti izvjesnu Tempest Storm, gospođu od 86 ljeta koja i dan danas povremeno nastupi u Las Vegasu, da me ohrabri!