Subota je i u Berlinu najjači dan od „place“ ili „placa“. U Berlinu ih je nekoliko, a turska tržnica iliti Türkischer Markt u Weddingu, mjesto je na kojem se ja opskrbljujem i uživam dolaziti tamo. Umjesto „krompira, krompira, jabuke, jabuke“ tamo uporni turski trgovci viču „Angebot! Angebot!, Zwei Stück ein euro! Zwei Stück ein euro!“ ili po naški „ponuda, ponuda, dva komada za jedan euro!“. Što to nude? Pa nude svašta, važno je navući kupce povoljnom ponudom. Pogotovo ako je kraj radnoga vremena pa se žele riješiti onoga što nisu prodali. Želite li proći najpovoljnije to je u pravilu i najbolje vrijeme za kupnju.

Ponekad tako za euro i nešto sitno možete dobiti dva lijepa komada avokada, za jedan euro ili manje kilogram banana i jabuka ili pak, za euro i pol 2 kilograma naranči. Tržnica u Weddingu je, premda nije među najvećima, prilično bogata ponudom. Voća i povrća koliko želite, turskih začina „kao plijeve“, nađe se mesa i grčkih sireva, a i pokoja ribica. Doduše, potkraj radnog dana ribe su uglavnom upitne svježine i kvalitete.

Fotografiranje tržnice i izloženih proizvoda je, kako mi je to visoko podignutim prstom (nije srednji) pokazao jedan prodavač, navodno zabranjeno, ali nisu se svi bunili i nigdje ne stoji znak koji bi to potvrdio. Zimi je prodavača i prolaznika nešto manje, ali zato je u proljeće pravi gušt proći tržnicom, makar usput. Pa i da popijete kavu na mobilnom caffematu ili kušate kuhani kukuruz.

U usporedbi s većim trgovačkim lancima kao što su Lidl, Aldi i Real, cijene na tržnici variraju. Ponekad je malo skuplje, a ponekad podjednako skupo, iako, na tržnicama je povrće i voće uvijek ukusnije. Njuškajući okolo i kušajući testne komadiće mandarinki dok se pokušavate probiti do štanda na kojem prodavač šakom i kapom „dijeli“ banane, sasvim neočekivano naletjet ćete i na jedan hrvatski proizvod – Vegetu. Iako u Berlinu postoji posebna trgovina u kojoj se osim Vegete mogu naći i drugi naši proizvodi, u velikim trgovačkim lancima, običnim prodavaonicama, a i drugdje, može se vidjeti ono što znamo svi – da Hrvatska u glavnom ne izvozi ništa. Barem ne u Njemačku. No, dobro, pustimo to. U ovom šarenilu boja, okusa i mirisa ima i nekih stvarčica mimo hrane tipičnih za svaku tržnicu: zimske čarape, kuhinjska pomagala, odjeća, obuća...

Sve to, ali još i puno, puno više, naći ćete ako odete u južni dio grada Neukölln i obiđete tamošnju tržnicu, vrlo popularnu kao turističko odredište. U ovoj četvrti najviše je doseljenika među kojima prednjače Turci. Iako nije toliko razvikan i ni približno popularan kao susjedni Kreuzberg, Neukölln je jedan od popularnijih i življih berlinskih kvartova, kako zbog velikog broj stranaca, tako i zbog vjerojatno najveće i najpopularnije (turske) tržnice koja je otvorena utorkom i petkom od 10 do 18 sati u dijelu kvarta pored kanala koji se zove Maybachufer. Ako želite izbjeći gužvu ili samo u miru turistički razgledavati, onda je najbolje vrijeme malo iza podne, a ako želite doživjeti vrevu i gomilu ljudi koji nastoje proći najpovoljnije i osigurati pune vreće banana, naranči i jabuka za 50 centi, onda je pravo vrijeme oko 17 sati.

U to se vrijeme prodavači počinju polako spremati pa kilogram banana prodaju već za pola eura. E, sad, istina je i da te banane nisu više najsvježije i najbolje kvalitete, ali za voće je ionako preporučljivo da ne stoji (pre)dugo već da se što prije pojede, pa je tako i te jeftine banane najbolje pojesti odmah. Na tržnici se osim voća priprema i može pojesti sve i svašta – kultna berlinska kobasica s curryjem (Berliner currywurst), kebab, falafel, razna kuhana jela, kuhani kukuruz, palačinke, šećerna vuna i još puno toga.

Ulična je hrana ovdje vrlo dobra, a Berlinčani se masovno hrane na ulici, pa što god odabrali, nećete pogriješiti. Tržnica u Maybachuferu ima, naravno, i dijelove gdje se ne prodaje hrana i tu se može doći do kakvog zanimljivog suvenirčića ili poklončića. Ako ne želite kupovati tradicionalne suvenire poput komada Berlinskog zida, mini-Trabanta, skupih artikala 'a la Ampelmann ili (plišanog) medvjeda koji je simbol Berlina, ovdje ćete sigurno pronaći nešto zanimljivo. Sapune iz kućne radinosti, unikatne majice, kožne rukavice u svim bojama, novčanike, naušnice, prstenje i torbe od komada odbačenih materijala, tkanine u svim bojama, konce, razne ukrase, igračke, šešire i kape... Ako to nije dovoljno, subotom se na istom mjestu održava sajam rukotvorina pa je ponuda još raznolikija, a svake druge nedjelje, pak, u Maybachuferu je otvoren buvljak, na kojemu se nudi otprilike sve i svašta.

Što se moga kvarta tiče, subotom od 10 do 16 u Weddingu na Leopoldplatzu pravi je praznik za ljubitelje buvljaka. Iako nije toliko atraktivan kao na primjer, Boxhaneger Platz, u subotnjem miš-mašu možda se svašta pronaći za sitne novce. Od odjeće i obuće, starih poštanskih maraka, klizaljki, videorekordera, projektora, laptopa i kuhinjskih lampi do namještaja, jeftinih knjiga, LP-a, DVD-a, alata i antiktnog posuđa. Kao i uvijek, spremni su se s vama cjenkati i pitati za koliko biste kupili neki predmet ako na prvu odmahnete rukom. I ovdje su pravila kupovanja jednaka kao na buvljacima u bilo kojem dijelu svijeta.