Pariz je prekrasan grad i to je očito kad se šetate gradom i promatrate predivnu Haussmanovu arhitekturu, spomenike, umjetničke instalacije, parkove, i skrivene vrtove koje nasumično otkrijete. Hodajući najbolje možete upoznati grad. Ja najviše volim spontano krenuti, bez ikakvog plana, i onda otkriti neka neočekivana mjesta. Najčešće zapravo naiđem upravo na prava mjesta i ona koja svi idu posjetiti. Na primjer, dogovorim se s frendicom da idemo na kavu, izađem iz metroa i shvatim da sam ispred Eiffelovog tornja, i tome slično...totalno neplanirano!

Obožavam arhitekturu i gdje god idem moj je pogled uvijek upućen prema gore. Promatram fasade, balkone, razne detalje kojima ljudi ukrase svoj kutak,...svi me zezaju jer se ponašam kao tipični turist, ali ja se doista tako ponašam čak i u Zagrebu gdje sam odrasla. Uvijek primjetim neki novi detalj koji nisam prije zapazila. To me oduševljava i nadahnjuje! Volim zamišljati kako žive ljudi u nekim lijepim zgradama koje primjetim dok šetam gradom, kako su uredili stanove, vole li popiti kavu ili čaj na malom balkončiću na koji su stavili stolić i stolce kako bi mogli nadgledati krovove Pariza...zamišljam kako bih i ja jednog dana voljela popiti kavu i pojesti croissant s čokoladom s takvim pogledom…

Jako cijenim te male trenutke kada sam svjesna gdje se nalazim. Kad prelazim most preko Seine kod Hôtel de Ville prema Notre-Dame i uživam u predivnom miljeu, kad noću vidim reflektore i znam da je Eiffelov toranj tamo te se po njemu orijentiram, kada čujem harmoniku negdje u daljini dok hodam po latinskoj četvrti i prisjećam se filma “Amelie”, dok osjetim miris palačinki na svakom koraku i suzdržavam se jer znam da bih svaki dan mogla pojesti barem jednu,… zapravo me Eiffelov toranj uvijek vraća u trenutak svjesnosti kada zaboravim gdje se nalazim. Znam da zvuči smiješno jer kako možeš zaboraviti gdje si?! Naime, ja se jako brzo udomaćim gdjegod se nalazim i onda mi više nije novo niti strano...čak me i turisti pitaju svako malo za upute što mi daje do znanja da me možda doista vide kao lokalca!

Kad se negdje udomaćiš onda zaboraviš na sve čarobne trenutke zbog kojih si došao. No tu su ti mali “okidači” koji me podsjete. Eiffelov toranj je upravo to. Hodam ulicom noseći vrećice iz dućana i idem prema doma, kad najednom vidim taj prepoznatljivi toranj i shvatim - ja sam u Parizu!!! I opet sam sretna i sve je čarobno! I noću, čak kad ga ne vidim i vidim samo reflektor s njegovog vrha, sama pomisao da znam da je tamo zagrije mi srce i opet osjetim trnce kao kad sam se prvi put zaljubila u taj grad.

Kad sam tek došla ovdje bila sam svjesna da će se moj prvotni osjećaj promijeniti s vremenom i samo sam si govorila - zadrži ovaj osjećaj i sjeti se kako si se osjećala kad si došla. Zapamti - vrijedilo je samo zbog tog osjećaja! Sada mi je apsolutno jasno zašto su svi pisci, glazbenici, pjesnici, slikari i ostali umjetnici uvijek dolazili u Pariz - za inspiraciju ne treba puno. Sama šetnja gradom ti daje bezbroj ideja!

Onda me ljudi pitaju zašto sam došla i šta radim? Ja samo odgovorim - došla sam po inspiraciju i biti kreativna. I svakome bih preporučila isto. Sve je to divno i krasno, ali...koliko košta?

Kad me ljudi pitaju - jel skup život u Parizu? - mogu reći da jest, ali puno toga je besplatno ili jeftino! Ovisi što želiš u životu, što ti je potrebno, na što si navikao, kakvi su ti apetiti. Ako ideš u centralne dijelove Pariza oko Seine i turističke kvartove normalno da će te oderati i da ćeš za običnu kavu s mlijekom platiti preko 30 kuna (cca pet eura)! Naravno da postoje mjesta gdje možeš popiti kavu za dva eura, što ipak prihvatljivo. Mene osobno šokiralo je koliko je život u Hrvatskoj skup, nakon što sam živjela u Portugalu. Za isti iznos mogu duplo više jesti u Portugalu, i to govorim o kupovini namirnica u dućanu.

U Parizu se također može povoljno kupovati namirnice u dućanu, pogotovo sir i vino. Najpoznatiji francuski specijaliteti i delicije mogu se nabaviti po prihvatljivijim cijenama nego što bismo mislili. Za početak, gotovo je nemoguće naletjeti na loše vino. Iskreno, nisam sigurna da tako nešto uopće postoji u Francuskoj! Također, neki restorani nude cijeli menu za 15 eura što zapravo i nije skupo ako za taj iznos dobiješ predjelo, glavno jelo i desert! Kod nas, barem u Zagrebu, i nije puno jeftinije. Opet možeš i za pet eura dobiti odličan falafel kod Libanonaca, čije restorane i zalogajnice toplo preporučujem. Libanonska kuhinja je izvrsna, u Parizu je prilično zastupljena i cijene su prihvatljive! U svakom slučaju, u Parizu se može povoljno i jesti i piti, a pritom uživati u neprocjenjivoj ljepoti grada.

Što se tiče stanova - to je posebna priča o kojoj ću detaljnije pisati u nekom budućem tekstu, ali ukratko ću reći da to nije jeftino i nije jednostavno, ALI ima načina. Najbolje je dijeliti stan s nekim i nastojati biti unutar granica Pariza ako je ikako moguće. Cijene su visoke, a stanovi mali i s tim se treba pomiriti. No, ako dijelite stan s nekim i ako niste u centralnim kvartovima onda se može naći pristojan i relativno komotan stan za manje iznose. Kad kažem “manji iznos” mislim na cifre oko 500 eura mjesečno. U to su obično uključene sve režije.

Postoji tu naravno i Airbnb, kao i Couchsurfing, te Craigslist. S tim da imajte na umu da preko Craigslista smještaj nudi i puno prevaranata pa nikad nemojte uplaćivati depozit unaprijed ako niste vidjeli stan. Treba biti oprezan i ispitati sve prije nego išta poduzmete. Kao što sam rekla, ima uvijek načina i mislim da se čovjek može snaći ako ima volje. Našla sam čak i neke opcije gdje ljudi za pomoć u kući ili babysitting nude sobu u super kvartu, pa se može i tako dogovoriti. Treba tražiti i biti otvoren pa se nešto uvijek nađe.

Što se tiče događanja i izlazaka ima puno mogućnosti koje su zapravo BESPLATNE! Na primjer, u Hôtel de Ville postoje besplatne izložbe i moraš čekati u redu, ali ulaziš besplatno. Uostalom, u Parizu se uvijek čeka u redu tako da nije neka razlika, a možeš vidjeti kvalitetnu izložbu bez ikakve naknade.

Također postoji nešto što se zove Jeudisarty (http://lesjeudisarty.net) kada u jednoj večeri možeš vidjeti jako puno izložbi po raznim galerijama besplatno, a gotovo u svima se nude grickalice i vino za posjetitelje. Često se dogodi da je ulaz besplatan ako isprintaš pozivnicu na internetu. Tako sam znala upasti na razne evente, partyje, sajmove, pa čak i na televizijsko snimanje! Uglavnom, ima mogućnosti.

Dakle da rezimiram - život u Parizu nije jeftin, ali se po mom mišljenju isplati. Opet, treba se odlučiti za to što ti je bitno u životu, što voliš, kakav život hoćeš, što ti treba...ako želite živjeti u gradu ljubaznih i pristojnih ljudi, okruženi umjetnošću i kulturom, predivnom arhitekturom, izvrsnom hranom i vinom, s puno mogućnosti i okruženi ljudima iz cijelog svijeta, onda je Pariz idealno mjesto!

Meni je suludo da skupo plaćam život u svom gradu gdje nemam sve te mogućnosti. Pitam se, zašto onda plaćam? Pogotovo kad si umjetnik kojem je važno biti u gradu gdje se umjetnost podržava, potiče i cijeni a ne sputava i omalovažava. Pa čak i mjesec dana bi se isplatilo, jer mislim da je dobro ponekad otići iz okvira naše realnosti i poznatoga kako bismo proširili vidike, otkrili nova mjesta i kulture, naučili nešto novo i upoznali drugačije načine življenja. Ili kako bi rekli Francuzi - uživajte u životu i cijenite male stvari jer nikad ne znate što vas čeka iza ugla!